Bruno Hančić oglasio se nakon pravomoćne presude. U nastavku u cijelosti i bez izmjena prenosimo njegovu objavu.
Reakcije na presudu za smrt Tomislava Pergara ne prestaju stizati, a na društvenim se mrežama javio i Bruno Hančić, jedan od optuženih koji je dobio kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci za izazivanje Pergarove smrti.
U nastavku u cijelosti i bez ikakvih izmjena prenosimo njegovu objavu:
„Pravda i pravo
Tijekom dugogodišnjeg sudskog postupka u kojem sam sudjelovao, suočio sam se s jednom temeljnom, ali rijetko izgovorenom činjenicom: pravda i pravo nisu isto. Pravo je skup propisa koje sudovi primjenjuju, dok se pravda smatra ciljem koji bi se tom primjenom trebao postići. Idealno, presuda bi trebala zadovoljiti oboje. U praksi, često zadovolji samo jedno. U ovom slučaju, nažalost, nije zadovoljeno ni jedno.
Presuda donesena u mom predmetu ne ostavlja bez dilema samo mene kao okrivljenika, već i drugu stranu postupka – obitelj oštećenika. Nakon petnaest godina trajanja postupka, obrazloženje presude nije dalo jasan i nedvosmislen odgovor na ključno pitanje: tko je stvarno odgovoran za smrt oštećenika. Time nisu ispunjeni ni zahtjevi pravne sigurnosti, ni temeljni osjećaj pravde.
S pozicije okrivljenika, neprihvatljivo mi je da se odluka temelji na pravnim osnovama koje su upitne ili narušene, dok se s pozicije oštećenika uskraćuje ono jedino što bi presuda trebala donijeti – jasnoću, istinu i završetak postupka utemeljen na činjenicama i dokazima. U takvoj situaciji nema stvarno zadovoljene strane.
Zbog nastavka postupaka pred višim institucijama, svjesno se suzdržavam od iznošenja i komentiranja pojedinačnih činjenica, dokaza i konkretnih dijelova obrazloženja presude. Cilj ovog osvrta nije polemizirati s odlukom suda niti slati poruke o funkcioniranju pravnog sustava, već ukazati na načelni problem odnosa između prava i pravde u jednom dugotrajnom i složenom postupku.
Kao čovjek, izražavam iskreno žaljenje zbog tragičnog događaja i suosjećanje s obitelji preminulog. Gubitak ljudskog života nenadoknadiv je i svaka ljudska tragedija zaslužuje poštovanje. Istodobno, kao okrivljenik, ne mogu se poistovjetiti s odgovornošću koja mi se ovom presudom pripisuje.
Jednako tako, izražavam žaljenje i duboko suosjećanje sa svojom obitelji, koja već godinama nosi teret ovog postupka i njegovih posljedica, iako prolazi kroz sve to u okolnostima u kojima je moja odgovornost predmet daljnjih pravnih ocjena.
Ovom pravomoćnom presudom pravna borba za ostvarenje prava i pravde ne prestaje, već prelazi u drugačiji oblik. Poštujući pravni sustav Republike Hrvatske, u cijelosti ću ispoštovati donesenu pravomoćnu odluku. Međutim, njezino izvršenje ne znači i kraj nastojanja da se u ovom predmetu, prije ili kasnije, ostvare i pravo i pravda.
Ispred mene i moje obitelji stoji težak put, ali unatoč svemu i dalje vjerujem da će se temeljna načela istine, prava i pravde u konačnici morati zadovoljiti – bez obzira na posljedice koje su do sada obilježile živote svih strana uključenih u ovaj postupak.
Ako postoji moja odgovornost, smatram da ona mora biti jasno, javno i nedvosmisleno obrazložena, uz konkretne i provjerljive dokaze. Samo takva presuda može imati puni smisao – za okrivljenika, za obitelj oštećenika i za društvo u cjelini.“
