Švedska, Nizozemska i Slovenija drastično su smanjile broj poginulih u prometu. Hrvatska zaostaje, a veliki su problem recidivisti koje pravosuđe ne sankcionira učinkovito
Posljednjih tjedana Hrvatsku potresaju tragične prometne nesreće sa smrtnim ishodima, a gotovo svakodnevno stižu vijesti o novim poginulim na cestama.
I dok obitelji stradalih prolaze kroz nezamislivu bol, javnost se sve više pita: je li ovakva crna statistika neizbježna ili ju je moguće sustavno zaustaviti? Pogled u inozemne primjere pokazuje da rješenja postoje – ali zahtijevaju jasan plan, političku odlučnost i nultu toleranciju na prekršaje koji uzimaju živote.
Nekad među zemljama s najviše poginulih u prometu, Švedska, Nizozemska i Slovenija danas su uzor sigurnosti. Njihov uspjeh temelji se na jasnim strategijama, sustavnom pristupu i političkoj volji.
Hrvatska je postigla određeni napredak, ali i dalje ostaje iznad prosjeka Europske unije, a sve više u fokus ulazi i problem neučinkovitog pravosuđa te vozača recidivista koji godinama izbjegavaju stvarne posljedice.
ŠVEDSKA – VISION ZERO: LJUDSKI ŽIVOT IZNAD SVEGA
Švedska je još 1997. pokrenula strategiju “Vision Zero”, koja prometne nesreće više ne smatra „neizbježnim posljedicama“, nego propustima sustava. Cilj: nula poginulih i teško ozlijeđenih.
Mjere koje su transformirale promet:
- Uvođenje zona 30 km/h u naseljenim područjima.
- Infrastrukturna rješenja: središnje barijere, razdjelnici i tzv. “2+1” prometne trake.
- Automatske kontrole brzine, kamera i detektora alkohola.
- Fokus na ranjive skupine – djecu, bicikliste i starije osobe.
Rezultat: Švedska ima među najnižim brojem poginulih u prometu u svijetu – 2 na 100.000 stanovnika godišnje.
NIZOZEMSKA – PROMET PRILAGOĐEN ČOVJEKU
Nizozemska je primjer kako urbanizam i prometna politika idu ruku pod ruku. Nakon vala pogibija, posebice djece 1970-ih, odlučeno je da automobil nije glavni gospodar ceste.
Ključni potezi:
- Masovna izgradnja biciklističke infrastrukture – više od 35.000 km staza.
- Shared space zone gdje nema semafora ni znakova – sudionici se međusobno dogovaraju i smanjuju brzinu.
- Promicanje javnog prijevoza, osobito u urbanim središtima.
- Edukacija o sigurnosti u vrtićima i osnovnim školama.
Nizozemska danas bilježi ispod 3 poginula u prometu na 100.000 stanovnika.
SLOVENIJA – MALI SUSJED, VELIKI POMACI
U svega 20 godina, Slovenija je promet svela pod kontrolu kroz kombinaciju prevencije, kazni i infrastrukture.
Najvažnije mjere:
- Nulta tolerancija na alkohol za mlade i profesionalne vozače.
- Sustav negativnih bodova i automatskog oduzimanja dozvola.
- Intenzivne kampanje: “Vozim, ne pijem”, “Uspori – život nema reprizu”.
- Investicije u lokalne ceste, gdje se događa većina prometnih nesreća.
Slovenija se danas ističe s otprilike 4 poginula na 100.000 stanovnika – što je manje i od mnogih starih članica EU.
HRVATSKA – SUSTAV KOČE RECIDIVISTI I NEUČINKOVITO PRAVOSUĐE
Iako se broj poginulih u prometu u Hrvatskoj prepolovio u zadnja dva desetljeća, 2023. i dalje je život izgubilo 289 osoba. Ključni uzroci su brzina, alkohol, nekorištenje pojasa – ali sve veći fokus javnosti usmjeren je na pravosuđe i recidiviste.
Recidivisti – tempirane bombe na cestama
Sve češće svjedočimo slučajevima vozača koji unatoč:
- desecima prometnih prekršaja,
- višestrukim prometnim nesrećama,
- vožnji pod utjecajem alkohola i droga,
- upravljanju vozilom bez dozvole,
i dalje slobodno sudjeluju u prometu. Neki od njih počine i teška kaznena djela sa smrtnim ishodom, dok čekaju pozive na sud ili izdržavanje kazne.
Jedan od takvih slučajeva dogodio se 2023. kada je vozač s više od 80 prometnih prekršaja, bez vozačke dozvole, usmrtio dvoje ljudi. Umjesto izrečene zatvorske kazne – pušten je da se brani sa slobode.
Kaznena politika – kazne koje ne bole
Pravosudni sustav u Hrvatskoj često:
- izriče minimalne kazne, čak i za višestruke prijestupnike,
- dopušta odgode zatvorskih kazni, koje se kasnije smanjuju ili pretvaraju u uvjetne,
- ne reagira na ponavljanje prekršaja, čime se stvara dojam nekažnjivosti.
Za razliku od Švedske i Slovenije gdje se recidivizam tretira kao prijetnja društvu, u Hrvatskoj se pravni postupci odugovlače, a prometne nesreće se ponekad klasificiraju kao prekršaji iako je bilo teških ozljeda ili smrtnih posljedica.
Edukacija i prometna kultura – još uvijek slabi
Prometna kultura u Hrvatskoj još uvijek podrazumijeva:
- premalo edukacije u osnovnim i srednjim školama,
- nizak prag prolaznosti na vozačkom ispitu,
- manjak psihološke procjene kod kandidata i ponavljača prekršaja.
Dok druge zemlje educiraju djecu kroz prometne poligone i kampanje od najranije dobi, u Hrvatskoj su prevencija i edukacija često prepušteni entuzijastima, a ne sustavnom pristupu.
ŠTO MOŽEMO NAUČITI?
Zemlje koje su najviše napredovale u sigurnosti prometa imaju nekoliko zajedničkih crta:
- sustavnu prevenciju i stalne edukacije,
- snažne zakone koji se stvarno primjenjuju,
- jaku političku volju da se promijeni mentalitet “može se sve ako ne uhvate”.
Hrvatska mora ojačati pravosuđe, redefinirati kaznenu politiku i jasno pokazati da za recidiviste nema tolerancije.
Hrvatska više ne smije ignorirati činjenicu da su pravosudni nedostatci i recidivisti među glavnim kočnicama napretka. Ulaganja u infrastrukturu i nadzor bit će uzaludna ako vozač s 50 prekršaja i dalje sjeda za volan. Vrijeme je da sigurnost u prometu postane prioritet – jer svaka žrtva nije samo broj, nego tragedija za obitelj, zajednicu i društvo.
