Stočarstvo Kukovec po drugi puta u tri godine ostalo je bez sijena i slame za ishranu pedesetak krava
– Izgorio je naš trud, kruh od kojeg živimo! Nije nam jasno zašto
nam je netko zapalio bale. Nismo se zamjerili nikome. Svakome
pomognemo, prilagodimo se ako kome zasmeta što s farme.
Možemo samo zahvaliti brojnim ljudima koji su došli pomoći;
vatrogascima, civilima i načelniku koji je ponudio pomoć. To je
samo dokaz da nismo loši ljudi. A njemu, kad ga pronađu, najveća
bi kazna bila da u javnost izađe tko je on – ispričali su nam u
petak, 15. lipnja ujutro ojađeni Ignac i
Kristina Režonja iz Podturna.
Gospođa Režonja kći je Vladimira i Anice
Kukovec, a svi zajedno žive od Stočarstva Kukovec. Večer
ranije pogodio ih je silan požar u kojem je izgorjelo 130 bala
sijena i 30 bala slame. Bio je još bijeli dan, nešto poslije 17
sati. Šetači su bili na nasipu, djeca na livadama. U jednom trenu
svi su se uskomešali, vinuo se plamen od Kukovčevih bala!
Bježao prema Muri?
Vatrogasci DVD-a Podturen uzbunjeni su u 17:24, a uz JVP Čakovec,
na požarište je pohitala cijela vatrogasna zajednica – Sivica,
Miklavec, Novakovec i Dekanovec. Čak četrdesetak vatrogasaca
gasilo je vatrenu stihiju.
– To su velike rolo-bale teške gotovo 400 kilograma. Plameni
jezici odmah su sunuli uvis. Uspjeli smo spasiti jedva desetak
bala. I što sad? Uz otavu koja bi još došla, ovo je našim kravama
bila hrana za cijelu godinu. Imamo pedesetak krava, od čega
polovica daje mlijeko, a ostalo je pomladak koji još i više
pojede – žalosni su Režonje. Ono najgore je da je netko – to je
prilično izvjesno – podmetnuo požar!
– Traži se muškarac crne kose, visok oko 180 centimetara. Imao je
obučenu bijelu majicu s plavim prugama. Viđen je kako trči prema
Muri – prenijela je informaciju o sumnjivcu odmah i Općina
Podturen. I protupožarni inspektor je drugog jutra isključio
prirodni i tehnički uzrok požara. No, na Stočarstvu Kukovec kažu
da nemaju pojma tko bi im želio nauditi. Došao je od nasipa, u
čijoj blizini drže bale.
Inače ovo je samo nastavak nedaća koje na zaobilaze Stočarstvo
Kukovec. Ranije, kad se digla Mura, stradala im je trava zasijana
na tri hektara koji se nažalost prostiru preko nasipa.
– Nakon toga morali smo kositi travu na nasipima, sve prema
Novakovcu. Ručno smo zubačili travu dolje s njih kako bi ju mogli
balirati. Cijele dane spremali smo bale u piramidu, da ju
pokrijemo. Dan prije požara smo konačno završili. I onda je sve
otišlo u dim, a ovo što je razasuto je uništeno – prisjećaju se
tužno.
Muka na muku
A prije tri godine također su im izgorjele sve bale sijena i
slame! Počinitelj nije pronađen. Tada je bilo još gore jer je
bila zima pa nisu mogli tražiti alternativu za hranu stoci. Uz
zle ljude, stalna je prijetnja i “more” trske s druge strane
nasipa koju ljudi rado potpaljuju.
– Sad pak idemo iz početka, čekamo da naraste nova trava. No, ona
neće biti toliko kvalitetna kao ova prva. Opet ćemo pokositi,
opet ćemo sve spremiti i Boga moliti da se to opet ne dogodi.
Nitko te ne pita je li vruće ili zima. Moraš raditi i nahraniti
životinje – nema im druge.
Šteta je silna. Jedna bala stoji 50 do 60 eura, kažu. Specijalno
zeleno pokrivalo za piramidu platili su 2.000 eura. A gdje je tu
sav ostali materijal, nafta te rad koji su uložili!
– Srećom, nitko nije stradao. A što da su se djeca tu igrala, da
su se nekud zavukla? – prestravljena je od same pomisli Kristina
Režonja.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3556