Zbog kaznenog djela pronevjere velike vrijednosti Općinski sud u Čakovcu osudio je 42-godišnjakinju iz Male Subotice
Nepravomoćnom presudom bivša poslovotkinja trgovine u Držimurcu osuđena je na godinu dana zatvora. Presuda je uvjetna, ali mora vratiti i solidan iznos.
– Kriva je što je od 1. veljače do 7. rujna 2021. godine, kao poslovođa zadužena za kontrolu ulaza i izlaza robe iz prodavaonice te pravilno rukovanje i čuvanje novčanih vrijednosti, iznosila i zadržala različitu robu vrijednosti svakako veće od 60 tisuća kuna. Isto tako dnevne utrške za kolovoz i rujan u ukupnom iznosu od 33.741 kuna nije položila na račun poslodavca, već ih je neovlašteno zadržala za sebe. Time je trgovačko društvo oštetila za iznos od najmanje 93.741 kuna – stoji u presudi na koju postoji pravo žalbe.
Ukoliko presuda postane pravomoćna, osuđena će imati šest mjeseci da popravi štetu i isplati 33.741 kunu. U protivnom bit će joj opozvana uvjetna presuda. Isto će se dogoditi ukoliko u roku od dvije godine počini novo kazneno djelo. Djelomično je usvojen imovinsko-pravni zahtjev trgovačkog lanca te je još jedan takav iznos dužna isplatiti 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. S preostalim dijelom postavljenog zahtjeva, a riječ je o još 217 tisuća kuna(!), oštećeni lanac upućen je u parnicu.
Nisam kriva
Okrivljenica je kazala kako se ne smatra krivom. Rekla je kako od posljednje inventure nije ona bila jedini poslovođa te da prijašnjim inventurama nije popisivano stvarno stanje. no zaduženi za inventuru te su tvrdnje pobili, dok je policija potvrdila kako u tom razdoblju nije bilo krađa. Ustvrdila je i kako ne zna da neki gotovinski polog nije bio položen.
– Preuzela sam funkciju poslovođe bez primopredajne inventure. Nisam imala iskustva niti sam to znala raditi. Robu sam naručivala kako sam najbolje znala. (…) Stalno sam govorila da je to teško raditi i trebam pomoć, ali me nitko od pretpostavljenih nije slušao. (…) Ništa nisam odnijela kući, samo jednom sladoled za koji nije bilo mjesta u škrinji. Nisam htjela da se otopi, a poslije sam ga vratila – rekla je još te dio odgovornosti počela prebacivati i na kolegice.
Potom su svjedočili djelatnici koji su došli u inventuru nakon koje je priča krenula. Kažu kako je odmah bilo vidljivo da zaliha robe iznosi više od 400 tisuća kuna. Riječ je o starom tipu prodavaonice s pultom u koju ne stane ni približno toliko robe. Sve su pomno pobrojali te su mislili da je došlo do nekakve greške. No, kažu, greške nije bilo.
Optužuju se
– Ukupni manjak bio je veći od 200 tisuća kuna. Otkad provodimo inventure u prodavaonicama, nikad nije utvrđen tako visok manjak. On se obično u velikim prodavaonicama, koje imaju zalihu od milijun kuna, kreće do 20 tisuća kuna. Bilo je nevjerojatno koliko je okrivljena bila ravnodušna prema utvrđenom manjku. Nije bila zainteresirana da još jednom brojimo pojedine stavke – kazao je svjedok.
Njegova kolegica je još dodala: “U svakoj grupi proizvoda bili su veliki manjkovi. Primjerice, nedostajalo je čokolade za šest tisuća kuna, a piva je manjkalo za jedan šleper! Sve smo ih pozvali na provjeru. Prodavačice su se poslije počele međusobno optuživati.”
– Prilikom inventure godinu dana ranije bio je utvrđen manjak od oko 30 tisuća kuna, a zaliha robe u dućanu bila je oko 300 tisuća kuna. Kad je okrivljena preuzala posao poslovođe, zaliha robe povećana je na 500 tisuća, a sva ta roba je nedostajala u trgovini. Ne znam na koji je način iznesena, je li posrijedi kakav dogovor s dostavljačem… Primjerice, nedostajalo je po 1.000 piva ili 300 kilograma banana – dodala je još jedna ovlaštena osoba tvrtke.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3609
