Dao mu je popis svojih dužnika, među kojima su i dvije župe, a dug je sveukupno 802.000 kuna.
Nakon što mu se obrtnik Slavko kojeg je upoznao
u kafiću požalio da ne može naplatiti dugove od nekoliko tvrki i
fizičkih osoba, Božidar Š. je odlučio uzeti
stvar u svoje ruke. Predstavio mu se kao policijski službenik
USKOK-a koji može ishoditi naplatu dugova, samo mu treba platiti
oko 127.000 kuna za troškove, takse, knjigovodstvo i PDV.
Obrtnik mu je povjerovao i od 9. svibnja do 19. srpnja 2013. u
više navrata predavao mu tražene pojedinačne novčane iznose,
sveukupno 204.096 kuna. Kad je shvatio da je prevaren, što je
potrajalo, podigao je tužbu, ne samo za tu prijevaru, nego i za
prijetnju smrću. Općinski sud u Varaždinu osudio je Božidara
nepravomoćno na dvije godine i četiri mjeseca zatvora, uz obvezu
da obrtniku vrati novac. Božidar Š. je na suđenju tvrdio da se se
nije lažno predstavio, već je samo zamolio obrtnika da mu posudi
50.000 kuna jer je ostao bez posla, a trebao je plaćati
alimentaciju.
Obrtnik mu je, tvrdio, posudio novac, a kasnije je tražio da mu
ga vrati s visokim kamatama. Slavko je ispričao da je Božidara
sreo u kafiću, gdje mu se ovaj predstavio kao zaposlenik USKOK-a
u Zagrebu i pohvalio da obavlja vrlo značajne poslove. Djelovao
mu je kao ozbiljna osoba koja zna što govori, pa mu je
povjerovao. Dao mu je popis svojih dužnika, među kojima su i
dvije župe, a dug je sveukupno 802.000 kuna. Božidar je svaki put
na susrete dolazio s drugim osobnim vozilom i govorio mu je da su
to USKOK-ova službena vozila. Iako je tražio da mu pokaže neke
dokumente,
Božidar mu ih nije pokazao, kao ni službeni pištolj za koji je
također tvrdio da ga ima. Unatoč svemu, djelovao mu je vrlo
uvjerljiv i vjerovao je da doista radi u USKOK-ovom Odjelu za
utjerivanje dugova obrtnika i drugih građana. Božidar mu se
povjerio da on ili netko od kolega iz tog posebnog Odjela za
utjerivanje dugova posjete dužnika i zaprijete mu sankcijama
USKOK-a, uz rok u kojem mora podmiriti dug. Novac je Božidaru
davao na ruke, bez ikakve potvrde. U evidenciji bi njegova
supruga samo napisala “dato Božiju”.
Sve se rasprsnulo kad je odvjetnik, kojem se Slavko javio za neke
usluge, posumnjao u cijelu priču i nazvao voditelja Odjela
za opći kriminalitet varaždinske policijske uprave. Odvezli su se
na policiju i tamo je obrtnik iznio cijelu kronologiju. Dobio je
savjet da odmah podnese kaznenu prijavu, što je i učinio, no i
dalje je bio uvjeren da je Božidar policajac i da radi u USKOK-u!
Kako je temeljito Božidar pripremio cijeli scenarij govori i
podatak da je obrnika jednom prilikom odveo na kavu u Zagreb,
gdje im se pridružio “jedan fino obučeni gospodin koji je u
džepiću kaputa ili košulje imao izvješenu pločicu na kojoj je
pisalo Ministarstvo financija Republike Hrvatske”.
Ponovno ga je odvjetnik stao uvjeravati da je doveden u zabludu i
da optuženik sigurno ne radi u USKOK-u. Obrtnik je na to iz torbe
izvadio rješenje Ministarstva financija za koje je odvjetnik na
prvi pogled utvrdio da je riječ o polupismenoj krivotvorini bez
pečata i potpisa, na kojem se spominje čak i nekakav “Odjel za
financije PDV-a”. Tek tada se Slavko uhvatio za glavu i rekao da
vidi da je prevaren.