Obitelj mora platiti čak 160.000 kuna troškova sudskog postupka.
Nevjenčana supruga, djeca, braća i drugi članovi obitelji N.S.-a
koji se 2015. u dobi od 23 godine objesio u ćeliji u Kaznionici
Glina, gdje je izdržavao kaznu zatvora, tražili su sudskim putem
da im Republika Hrvatska isplati preko milijun kuna za naknadu
štete. No, Općinski sud u Čakovcu sve je te zahtjeve – odbio.
Tužitelji navode da je N.S. preminuo na odjelu sigurnosnih i
stegovnih mjera u koji je smješten dan prije smrti radi pojačanog
nadzora u posebno osiguranoj prostoriji bez opasnih stvari, tzv.
gumenjari. Obitelj tvrdi da je N.S. imao problema sa suicidalnim
namjerama i samoozljeđivanjem te da je prilikom izdržavanja kazne
zatvora već pokušao počiniti suicid, pa smatraju da su
nezakonitim radom tijela Kaznionice, prije svega policajaca,
liječnika i stručnog suradnika, počinjene povreda Zakona o
sustavu državne uprave.
U tužbi, uz ostalo, navode da su dežurna liječnica i stručni
suradnik zaključili da N.S., koji je u zatvor stigao u ožujku
2013., nema suicidalnih misli, u što ne vjeruju jer je prijetio
samoozljeđivanjem, pa su mu policajci oduzeli dva žileta,
smjestili ga gumenjaru i vezali. Trebao je, smatraju čkanovi
obitelji, biti prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu. Nije
im jasno zašto je u ćeliji bila plahta. U odgovoru na tužbu
država se brani da je N.S. u svojoj ćeliji istrgnuo plastičnu
utičnicu iz zida kupaonice i na žicama pod naponom koje su virile
iz zida pokušao zagrijati vodu u šalici, čime je izazvao kratki
spoj i iskakanje električne sklopke u uredu odjelnog policajca.
Nakon toga odbio je zapovijed da se premjesti u drugu ćeliju kako
bi se popravile električne instalacije.
Zaprijetio je samoozljeđivanjem, pa je pregledan i kod njega su
pronađena dva žileta. Dežurna liječnica zakljulila je da je
zatvorenik sposoban za zadržavanje u gumnjari. Vezan je lisicama
kako se ne bi ozljedio i uništavao inventara. Naokon razgovora sa
stručnim suradnikom i voditeljom Odsjeka unutarnjeg osiguranja
ujutro su mu skinuli lisice, a potom je premješten u drugu sobu,
odvojen od ostalih zatvorenika. Redovito je, tvrdi obrana,
obilažen i nadziran, a svojim ponašanjem, ophođenjem ili bilo
kojom sugestijom nije iskazivao suicidalne porive. Na dan smrti
odjelni policajac dao mu je dvije cigarete. Prema dijagnostičkim
podacima i socijalnoj anketi, nije evidentiran pokušaj suicida ni
kod njega, a ni kod članova obitelji.
Bio je u intenzivnom terapijskom tretmanu, preporučena mu je u
nekoliko navrata i hospitalizacija koju je odbio, a indikacije za
prisilnu hospitalizaciju u tim trenucima nije bilo. Međunarodnim
propisima i konvencijama, postupak prisilnog liječenja određen
kao krajnja mjera i strogo je propisan način provođenja jer se
njime narušavaju ostala ljudska prava. Prisilni smještaj može
koristiti samo kao krajnje sredstvo i kada je njihova primjena
jedina raspoloživa mjera za sprečavanje neposrednog i neizbježnog
nanošenja štete pacijentu ili drugima.
Posljednji psihijatrijski pregled N.S. imao je 23. prosinca 2014.
Nakon samoubojstva obavljen je nadzor od strane Ministarstva
pravosuđa i Službe kriminalističke policije PU
sisačko-moslavačke, no nisu utvrđeni propusti službenika u
obavljanju službe. U odgovoru na tužbu navodi se da se
drugotužiteljica, bivša izvanbračna supruga N.S.-a, u ljeto 2014.
ponovno preudala, a u zatvoru ga je posjetila samo par puta
tijekom 2013. – Dakle, posljednjih godinu dana prije smrti nije
ga uopće posjećivala, pa je zahtjev za naknadu štete posve
neosnovan – smatra država. Kad se u listopadu 2014. N.S. sam
izrezao žiletom po podlaktici, odjelnom policajcu je kao razlog
samoozljeđivanja naveo to što ga je izvanbračna supruga ostavila
i što nema kontakt s djetetom. U vremenu koje je prethodilo
samoubojstvu, N.S. Je bio izložen nezahvalnoj obiteljskoj
situaciji, bio je napušten i odbačen od roditelja i izvanbračne
supruge.
– Oni su ga ostavili samog, bez ikakve podrške, bez materijalne
pomoći i bez ikakvog emocionalnog kontakta, a kao kruna svega,
potpuno mu je uskraćen kontakt s kćerkicom – navodi se u presudi.
Tako nešto nikoga ne može ostaviti ravnodušnim, a pogotovo ne
osobu koja, poput N.S.-a, nosi ozbiljni problem u strukturi i
dinamici ličnosti. Koliko god iskustvo boravka u gumenjari bilo
neugodno, ono nije isprovociralo suicid narednog dana, takva
tvrdnja naprosto nije životna – smatra sud koji je utvrdio da
tragična smrt nije posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada
službenika Kaznionice u Glini, pa ni Republika Hrvatska nema
obvezu nadoknađivati štetu. Obitelj mora platiti čak 160.000 kuna
troškova sudskog postupka.