Bivši osobni bankar pred sudom je sve priznao te pojasnio zašto je poznatog poduzetnika iz Macinca 'olakšao' za više od dva milijuna kuna...
– Počeo sam kockati 2014. ili 2015. godine, najprije iz
zabave, s društvom. Kockao sam za manje iznose, od 10 do 50 kuna.
Tad još nisam bio ovisan o kocki, ali sam živio iznad svojih
mogućnosti. Zaduživao sam se i uzimao kredite. Tijekom 2016.
godine na neko sam vrijeme stao s kockanjem jer sam vidio da to
nije u redu. No, 2017. godine sam ponovo počeo i to novcem koji
mi je preostao od kredita. Uskoro sam ga potrošio pa sam od majke
posudio 60 tisuća kuna. U dva mjeseca sam prokockao taj novac.
Potom sam od oca posudio 90 tisuća kuna te sam i to prokockao do
siječnja 2019. godine. U meni se razvila žestoka ovisnost o kocki
i nisam je mogao kontrolirati. Nisam znao kako vratiti novac
roditeljima niti sam uspio prodati automobil – riječi su iz
obrane 35-godišnjeg Tea P. pred Županijskim sudom u
Varaždinu.
Bio je to tek uvod u ono što će ga na kraju, neminovno, odvesti u
zatvor. Te 2019. godine bio je osobni bankar i voditelj čakovečke
poslovnice Hrvatske poštanske banke.
Nekako u to vrijeme, suvlasniku tvrtke u Macincu isticalo je
oročenje u banci.
Teo P. mu je kao osobni bankar savjetovao da novac dalje uloži u
HPB-ove fondove; riječ je bila o oko dva milijuna kuna!
Poduzetnik je pristao te su njih dvojica sklopili izjavu o
ovlaštenju kojim poduzetnik ovlašćuje Tea P. da kao njegov
punomoćnik raspolaže udjelima u fondovima. No, Teo P. je, usred
kockarskog vrtloga, naumio nešto drugo…
Polovicom travnja, potpisan kao punomoćnik, dostavio je obrazac
zahtjeva za otkup udjela u fondu u iznosu od 400 tisuća kuna.
Nije uspio jer poslovna politika banke ne dopušta da djelatnik
bude i punomoćnik klijenta.
No, potom je na obrazac zahtjeva za otkup udjela nalijepio
skenirani potpis poduzetnika iz Macinca; izrezao ga je s druge
isprave. Tako je, predstavljajući da zahtjev podnosi sam
poduzetnik, dokument dostavio fondu koji ga je prihvatio.
Iznos od 400 tisuća kuna isplaćen je na poduzetnikov račun. No,
Teo P. je nastavio, koristeći svoje ovlasti osobnog bankara.
Otvorio je uslugu m-bankarstva na poduzetnikovo ime, prethodno u
sustav unijevši “novi klijentov broj mobitela”, a u biti je bila
riječ o njegovom novom mobitelu.
I tako je, aktiviravši primljeni kod, u računalnom sustavu banke
lažno prikazivao da naloge za otkup udjela i prijenos novčanih
sredstava sa svojeg računa, putem m-bankarstva, podnosi sam
poduzetnik.
Krenulo je “peglanje” poduzetnikovog računa otkupima udjela u
fondu i potom prebacivanje novca s poduzetnikovog na račun Tea P.
Ukupno si je prebacio 2,145 milijuna kuna! Nije potrebno isticati
gdje je novac završio … sve je prokockao!
Nije imao više snage ni dolaziti dalje na posao te je banci
dostavljao obrazac o privremenoj nesposobnosti za rad u kojem je
izmijenio datum početka i kraja nesposobnosti koji mu je odredila
liječnica.
– Tijekom cijelog tog vremena bio sam kao u nekom ludilu. Dolazio
sam na posao, ali sam strepio hoću li biti otkriven. Bolovanje mi
je otvoreno u prosincu 2019., ali samo na tri dana. U siječnju
sam koristio godišnji odmor, ali sam osjećao nelagodu pri pomisli
da se moram vratiti na posao. Stalno sam odgađao povratak i
krivotvorio liječničke doznake o bolovanju, mijenjajući datume.
Fotografirao sam doznake i slao ih poslodavcu. No, zatražili su
da dostavim originalne doznake. Sve je tako išlo do rujna 2020.
godine kad sam zbog nedolaska na posao dobio otkaz. Nitko još
nije znao za novac koji sam prebacivao na svoj račun i potrošio u
kasinu te kockajući putem interneta. Na kraju sam, 3. studenog
2020., otišao u Državno odvjetništvo i sam se prijavio. Pošao sam
i na psihijatrijsko liječenje zbog ovisnosti o kocki. Žao mi je
zbog svega što sam učinio, teško mi je zbog roditelja i sestre.
Svjestan sam svoje obveze prema HBP-u i spreman sam banci
nadoknaditi štetu. Sad radim u Njemačkoj pa bih mogao štetu
nadoknađivati u mjesečnim obrocima. Spreman sam se i kreditno
zadužiti. No, iznos koji dugujem ne mogu vratiti niti za 100
godina – svjedočio je Teo P. pred Županijskim sudom u
Varaždinu.
Prijavivši se i sve priznavši olakšao je i ubrzao sudski
postupak. Uz prethodnu neosuđivanost to mu je svakako bila
olakotna okolnost. No, otegotno mu je što je poduzeo čitav niz
smišljenih radnji, trajalo je godinu dana, što govori o značajnoj
upornosti i količini kriminalne volje.
Šteta koju je nanio banci – jer je banka novac nadoknadila
poduzetniku iz Macinca – višestruko premašuje iznose koji se
smatraju “znatnom štetom”. Svime time narušio je povjerenje
ulagača u bankarski sustav koji je temelj gospodarskih aktivnosti
svake države.
Osuđen je za niz kaznenih djela iz domene gospodarstva – od
produljenog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom
poslovanju, produljenog kaznenog djela računalnog krivotvorenja,
kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave te
produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprave.
Odredivši mu pojedinačne kazne sutkinja mu je izrekla jedinstvenu
kaznu zatvora od dvije godine. Uz to, banci na temelju
postavljenog imovinsko-pravnog zahtjeva mora vratiti 2.145 tisuća
kuna! HPB je, podsjetimo, banka u pretežno državnom vlasništvu, a
interes države štiti Državno odvjetništvo Republike
Hrvatske.
Ovlašteni tužitelj u ovom slučaju bilo je Županijsko državno
odvjetništvo u Varaždinu u kojem – nisu zadovoljni
prvostupanjskom i zasad nepravomoćnom presudom. Podnijeli su
žalbu jer smatraju kako je Sud odredio preblagu kaznu zatvora za
toliku protupravnu imovinsku korist koja je stečena brojnim
kaznenim djelima i opsežnim kriminalnim djelovanjem. O žalbi će
odlučivati viši sud.