Ubojica nikad nije kažnjen!
Gordan Lederer, HRT-ov ratni reporter, imao je 34 godine kad ga
je pokraj Hrvatske Kostajnice pogodio metak srpskog snajpera. Bio
je živ kad su hrvatski vojnici došli do njega, ali ga nisu mogli
spasiti.
Ubijen je na svom radnom mjestu, snimajući istinu o ratnom užasu
i agresiji na Hrvatsku.
Dan-dva prije toga s 1. gardijskom brigadom Tigrovi bio je u
akciji na Šupljem kamenu. Zadaća Tigrova bila je štititi
komunikaciju Hrvatska Dubica – Hrvatska Kostajnica.
– Cijelo vrijeme je bio s nama. Nakon tih dana na Šupljem kamenu
imali smo odmor u Hrvatskoj Kostajnici. Gordan je s pripadnicima
Gavrana otišao snimati na neki drugi teren i predvečer smo, oko
17 sati, od Damira Tomljanovića Gavrana dobili dojavu da je došlo
do pucnjave – prisjetio se svojedobno za 24sata tog tragičnoga
kolovoškog dana Miroslav Vrčković, pripadnik 2. bojne, 3. satnije
1. gardijske brigade.
Na vijest da je ranjen, u pomoć Gordanu Ledereru krenulo je 15
suboraca, predvođenih generalom Tomom Medvedom, aktualnim
ministrom branitelja.
– Nas šest krenulo je u izvlačenje dok su drugi ostali pokrivati
nas. Gordan je bio teško ranjen u ruke, prsa, nogu, imao više
rana od gelera i snajperskog metka. Previli smo mu sve rane,
razgovarali s njim i govorili mu kako će biti sve OK. Bio je pri
svijesti, sjetio se naših trenutaka na Šupljem kamenu i tad nam
je rekao: ‘Evo, dečki, prvi put sam se razdvojio od vas i
pogodilo me’ – ispričao nam je u razgovoru jednom prilikom časnik
1. gardijske brigade Siniša Turkalj.
General Rašeta nije dao da ga prebace na Rebro
Uz Lederera su bili pripadnici Gavrana Taqi i Paulić. Ranjenog
Lederera dio je ekipe u šatorskom krilu prebacio do sanitetskih
kola, a Medved i Turkalj su cijelo vrijeme izvlačenja pokrivali
jedan drugoga.- Transportirali bismo ga odmah sanitetom, no
problem je bio u tome što učestali četnički napadi tu cestu nisu
činili sigurnom. General Medved tražio je od JNA i generala
Andrije Rašete da pošalje helikopter i kontrolira četničke napade
kako bi se Lederer što brže prebacio na zagrebačko Rebro. No
Rašeta nije dao ni helikopter ni garanciju te to što je Lederer
preminuo leži isključivo na njemu i JNA – ispričao je Turkalj.
Iako u šoku zbog golemoga gubitka krvi, Gordan je bio pri
svijesti. Junački Tigrovi zaustavili su mu krvarenje, sanirali
rane, čak i intravenozno dali krv, no operaciju nisu mogli
izvesti u sanitetu. Njegovi hrabri i požrtvovni suborci učinili
su sve što su mogli.
Daljnja sanacija ozljeda i operacija zahtijevala je kontrolirane
bolničke uvjete i kiruršku ekipu, među kojom je bila i njegova
majka Vlasta. Ugledna anesteziologinja kroz 30 godina rada
spasila je mnoge živote. Čekala je da spasi život i sinu jedincu.
Nažalost, nije uspjela.
– Kad smo shvatili da neće stići helikopter, oko 21 sat smo ga
odlučili odvesti u Zagreb sanitetnim vozilom. Bio sam mu pratnja
s policijskim Land Roverom da ga možemo obraniti od eventualnog
napada.Vozio sam bez svjetala jer bi četnici uvijek zapucali čim
bi vidjeli svjetla na vozilima. Transport je trajao sat i pol, no
nisu nam odmah rekli je li još bio živ kad je stigao. Kasnije smo
saznali da je preminuo – sa sjetom i tugom u glasu ispričao nam
je svojevremeno Željko Herceg, bojnik u mirovini i pripadnik 2.
bojne 3 satnije, jedinice za posebne namjene.
Ubojica nikad nije kažnjen
Upravo on je dva dana prije Gordanove pogibije snimio njegove
posljednje fotografije koje je, dva dana nakon smrti, predao
njegovoj neutješnoj majci.
– Disali smo kao jedan i ništa nam nije bilo teško. U našoj su
postrojbi bili ljudi iz svih krajeva Hrvatske, kao i pripadnici
svih nacionalnih manjina. Na svaku obljetnicu, na Čukur brdu,
ponesu nas jake emocije kad se sjetimo tih dana. I pitamo se:
Zašto je nedužni novinar morao poginuti, zašto su mnogi nevini
ljudi morali stradati? Jako nas to progoni. Odmak vremena čini
svoje, postali smo mekši, emotivniji i svaka nam obljetnica pada
sve teže i bolnije – istaknuo je Turkalj.
Ubojica Gordana Lederera, Milan Zorić, nikad nije kažnjen. Iako
se pred srpskim kamerama hvalio da je ubio hrvatskog ratnog
reportera, nikad u Hrvatskoj nije osuđen. Na njega se primijenio
Zakon o oprostu iz 1996. godine pišu 24sata.