Iako je suđenje Željku Čengiću već trebalo završiti, na temelju iskaza udovice Arijane Pilić pozvan je novi svjedok
Tri godine i sedam mjeseci nakon što je u vikendaškom naselju kod
Vularije ubijen mještanin Martin Pilić, klupko
se i dalje odmata. Presuda optuženom Varaždincu Željku Čengiću
već je trebala biti donijeta, ali je sudac Dejan
Repić preotvorio raspravu i pozvao nekoliko novih
svjedoka. Oni su bacili dodatno svjetlo na slučaj, a njihovi
iskazi odaju kako je, u biti – sve vodilo tragediji.
Počet ćemo s posljednjim svjedokom, Arijanom
Pilić, suprugom ubijenog koja je ostala udovica s dvoje
male djece. Nju je za svjedokinju, kad je suđenje već gotovo
završilo, pozvala Nataša Kramarić Tot, zamjenica
županijske državne odvjetnice u Varaždinu. Kazala je kako
oštećena ima nove važne informacije:
– Okrivljeni Željko Čengić je prije toga, u
dućanu u Vulariji, govorio da će pucati ako mu netko dođe do
vikendice. To mi je prenijela prijateljica koja radi u dućanu.
Rekla je da je dolazio i to jednom prilikom rekao. Tek poslije mi
je to rekla, nismo se odmah vidjele – kazala je Arijana Pilić.
Sudac je nato, očekivano, naložio pozivanje trgovkinje kao
svjedokinje na slijedeće ročište.
Opsadno stanje
Svjedočio je i Ivica Kolarić iz Varaždina, Čengićev prijatelj
koji također ima vikendicu uz potok u tamošnjoj šumici. Kobnog 2.
svibnja 2020. godine došao je sa suprugom jer su trebali dočekati
kupca; prodavali su objekt.
– Kupac na kraju nije došao jer je kretalo nevrijeme. Svratili
smo do Čengića i otišli oko 18:30 (40 minuta prije pucnjave,
op.a.). Raspravljali smo o pucnjevima koji su se tijekom dana
čuli s druge strane potoka. Zaključili smo kako je riječ o
krivolovu. A što se tiče krađa, mi smo prvi u nizu pa nam je
četiri puta provaljeno i imali smo požar. I Čengić je imao frišku
provalu.
– Osiguravao je kuću s nutarnje strane kako netko ne bi provalio.
Bilo je to pravo opsadno stanje! Uživali smo tamo, ali s vremenom
kao da smo postali višak. Počeli su nas maltretirati. Čak je neko
i šumu stao klaštriti, a mi smo se ustručavali pitati išta –
opisao je svjedok Kolarić kakva je psihoza vladala u šumarku u
kojem su si Varaždinci savili gnijezda. Nije rekao kome bi to
bili višak i tko ih je maltretirao.
Svjedočio je i mještanin Vularije Mladen Vidović koji je Čengiću
povremeno, uslužno, prevozio teret kamionom. Toga dana svrato je
na piće, ali je otišao ranije. Rekao je tek da mu je Čengić
ranije pokazivao oštećenja nastala u provalama.
Mnogo više pak zna Milica Čengić, supruga
optuženog. Rekla je da su naumili tamo prenoćiti i potvrdila kako
su tijekom dana čuli pojedinačne pucnjeve. Navečer ih je nazvao
Ratimir Benčić, prijatelj na odlasku, i upozorio
da do vikendica jureći stiže automobil (Martin Pilić, op.a.).
Nije pojasnila što ih je toliko užasnulo u tome, ali ispada da je
reakcija bila panična:
Pucnjavi iz šume
– Javio je neka pazimo. Osjećala sam se nelagodno zbog prethodnih
provala i pucnjavi. Suprug me poslao u kuću i tresla sam se.
Zaključala sam se i dolje i na katu. Naime, vidjela sam kako je
prilikom provala izrešetan lokot, kao i da su pucnjevima
razbijene nadzorne kamere. Neko vrijeme čak je tamo dežurala
policija. Rekli su neka uzimamo podatke od sumnjivih, to jest
nepoznatih osoba – opisala je presudne trenutke.
Slijedila je tragedija. Varaždinci Željko Čengić
i Ratimir Benčić prišli su Martinu
Piliću koji se zaustavio u automobilu. Počeli su ga
ispitivati tko je i što je te – prema uputama policije, barem
tako svi tvrde – tražili njegovu osobnu iskaznicu. Tada su mu
počeli zavirivati na stražnje sjedište i izražavati sumnju da ima
veze s provalama, govoreći da će pozvati policiju.
Kad je Pilić izašao iz vozila, krenulo je naguravanje. Varaždinci
tvrde kako je Pilić sa sobom imao nešto poput kratke sačmarice,
tj. prepravljenog pištolja. Čengić je izvadio svoj poluautomatski
pištolj Pietro Beretta i izrešetao ga, ranivši i svoga prijatelja
Benčića!
Nesretni Martin Pilić, za kojeg obitelj kaže da je odlazio šetati
u prirodu i gledati dabrove, tri tjedna poslije izdahnuo je u
bolnici. Varaždinci pak tvrde sa su se samo branili, iako su
balističari potvrdili da iz tog Pilićevog oružja nije
pucano.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br.
3580