Obrana od Drave koja je stigla hrašćanskim poljem ovaj je put bila neusporedivo bolja, no neki problemi još su tu
U obrani Pušćina od vodenog vala mnogo je znanih i neznanih
junaka. Uz stotine vatrogasaca iz cijele općine Nedelišće, pa
preko Čakovca sve do Brezja, Lopatinca, Strahoninca i Male
Subotice, cijeli nogometni klub Pušćine, brojne mještane i
lokalne prijevoznike koji su ustajali usred noći i jurili po
šljunak i pijesak, tu su i sasvim obični ljudi kao što je
Anđelko Špicar.
Što je gospodin Špicar radio? Da je rat, rekli bismo da je bio
skaut, izvidnica.
– Odrastao sam u ovim šumama, znam svaki kanal. Moja generacija
nogometaša je po sepu trčala, ali tad je bio pokošen. Pušćinski
gazde su se svađali tko će koji dio pokositi za krave. A sad se
kosi dva puta godišnje, ako i to – upozorio nas je odmah na
veliki problem.
Hodajući zajedno nasipom uočili smo da je na pojedinim mjestima
raslinje više od nas! Zbog toga je bilo teško uočiti gdje
propušta.
– Onkološki sam bolesnik pa je noć moje vrijeme. Obilazio sam
nasip s baterijom u ruci. Kad je u nedjelju navečer porasla voda
u “kotu” vidio sam da sam višak, bilo je veliko mnoštvo. Stoga
sam odšetao do dalekovoda kod kojeg je nasip popustio 2012.
godine i vidio da kroz njega teče i to nisko – ispričao nam je
dva dana kasnije, 8. kolovoza.
Na njegovu dojavu na to mjesto pohitala je teška mehanizacija te
je uz nasip navožen još jedan red šljunka.
U tim trenucima, stotine mještana i vatrogasaca borilo se u
“kotu”, gdje nasip Gornji Hrašćan (pre)oštro skreće prema nasipu
Pušćine. Dizali su zečje nasipe i radili upojne bunare.
Jedva smo uočili…
– U “kotu” je bila do vrha nasipa. Tu se zbog konfiguracije tla
zbija voda iz cijelog hrašćanskog polja. Scenarij je bio gotovo
isti kao 2012., jedino je sporije dotjecalo. Cijelo vrijeme
pratio sam razinu vode starim ribičkim metodama, zabijenim
štapom. Nažalost, u kotu je nasip kakav je bio i tada, možda još
i niži zbog slijeganja. Počelo se prelijevati prema vodocrpilištu
(!) i jedva smo to uočili od kukuruza i visoke trave – priča
nam.
Pitamo ga i što misli o nasipu kod dalekovoda, zašto se opet
pokazao slabom točkom.
– Nećemo sad o “sumnjivim djelatnostima” iz 2012. Ja to nisam
vidio, iako se neki kunu da jesu… Stvar je u tome što voda
skreće nakon “kota”. No kad dođe do dalekovoda više nema širok
koridor hrašćanskih polja. Desno je sad šuma u kojoj nanosi
naprave čepove i sve se slijeva točno prema dalekovodu trasom
širokom niti deset metara.
Mislim da bi bilo dobro srušiti šumu do ulaza kod one rampe, da
se dobije šire naplavno područje, jer ovdje sad imamo brzak. Uz
to, mislim da je sanacija 2012. bila loša. Dok je još teklo
stavili su batudu i šuder te gore zemlju, bez geotekstila ili
neke armature. To je najslabija točka i voda ju kopa –
smatra.
Inače, zamjenik načelnika općinskog Stožera civilne zaštite
Željko Kacun iznio je podatak kako je ovaj put bila riječ o
protoku od nekih 2.200 metara prostornih vode na Dravi kod
Zavrča, dok je 2012. godine riječ bila o 3.360 “kubika”!
– Da je opet nahrupila kao tada badava bi bio sav trud, imali bi
reprizu. Nove dionice koje su napravili i dalekovod ne bi
izdržali, koliko god bili iskusniji i organiziraniji. Fizički ne
bi stigli – smatra Anđelko Špicar.
Upozorili smo
Nove dionice koje spominje nalaze se nizvodno, prema Gornjem
Kuršancu, gdje traje rekonstrukcija nasipa. Kako je dio trase
nasipa zbog zamjene stalno otvoren – na što je List Međimurje
upozorio početkom godine! – trebalo ga je hitno zatvoriti na dva
mjesta. No, nastala je panika jer svježi materijal nije bio
dovoljno zbijen i bujica ga je stala odnositi. Stoga su “zakrpe”
hitno pojačavane s još dva reda šljunka.
Sumirano, organizacija je 2023. bila neusporedivo bolja nego li
2012. godine. Znalo se tko dovozi pijesak, tko drži vreću, a tko
je puni. Na trenutke je u opticaju bilo i po deset kamiona te je
čak postavljena osoba da regulira promet.
No, neki infrastrukturni problemi još su tu. Načelnik
Novak kaže kako će “kot” biti presječen po
dijagonali, ali tek kad krene rekonstrukcija nasipa Gornji
Hrašćan. Građevinska dozvola već postoji i tražit će to hitno od
Hrvatskih voda.
– Apeliramo i da odsad obnavljaju kraće dionice, od po 100
metara, jer će to biti lakše braniti. Moram reći i da bi obnova
išla brže da nije toliko kiša ove godine – dodaje. A što s
dalekovodom, pitamo ga:
– Evo stvarno ne znamo zašto je opet tamo počelo procurivanje.
Tražit ćemo odgovor Hrvatskih voda, očito je tu nekakav problem –
zaključuje. Bile je ovo veliko iskustvo, potrebno za novu visoku
vodu koja će kad-tad opet stići hrašćanskim poljima! Tad treba
biti još spremniji.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3564