Mještanin Ivanovca D. R. uvjetno je osuđen, a Državno odvjetništvo se žali i smatra da bi trebao ići u zatvor
Prije dvije godine u Ivanovcu se dogodila tragedija. Kolnik Ulice
Josipa Broza prelazila je 78-godišnja mještanka. Bila je
nedjelja, 15. ožujka, oko 18:40. Na nju je Audijem A4 naletio
tada 27-godišnji susjed D. R. Nesretna žena je preminula u
bolnici.
Najveći “grijeh” vozača bio je to što je imao neispravna kratka
svjetla. Vještak je utvrdio da je njihov domet bio 18 metara,
umjesto efikasnih 30 metara. Ne samo da je on imao smanjenu
mogućnost uočavanja prepreka, nego je i sam bio teže uočljiv
drugima, pa tako i nesretnoj ženi. Policija je nakon nesreće
dodatno upozorila vozače da bez potrebne homologacije ne ugrađuju
svjetla i drugu opremu na vozila.
U međuvremenu, D. R. je pred Općinskim sudom u Čakovcu osuđen na
godinu dana zatvora, ali uvjetno, uz rok kušnje od četiri godine.
Uslijedila je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu
koje traži da kazna zatvora bude bezuvjetna. No, ova žalba otvara
jednu “škakljivu” prometno-pravnu dilemu.
DOPRINOS ŽRTVE?
Sud je optuženome “priznao” niz olakotnih okolnosti. To su
iskreno priznanje i kajanje, žaljenje što je poginula njegova
susjeda, činjenicu da je odmah priskočio u pomoć te što je dosad
neosuđivan.
No, žalbom se tvrdi kako Sud nije trebao D. R. kao olakotnu
okolnost navesti doprinos žrtve nastanku nesreće. Riječ je o
činjenici da gospođa prelazeći kolnik nije bila označena nekim
izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom kako to
propisuje članak 127. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama (ZSPC). Odvjetništvo se s ovime ne slaže!
– Članak 127. ZSPC-a odnosi se na kretanje pješaka izvan
naseljenog mjesta, za što je propisana obvezna označenost pješaka
izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom. Za kretanje
pješaka unutar naselja, gdje i dogodila ova nesreća, takva obveza
nije propisana – stoji u žalbi Općinskog državnog odvjetništva u
Čakovcu.
Nije li ovo u potpunoj suprotnosti s redovnim preventivnim
aktivnostima Policijske uprave međimurske u kojima se ističe kako
pješaci noću i u uvjetima smanjene vidljivosti moraju biti
označeni izvorom svjetlosti ili reflektirajućom materijom – i
izvan naselja, ali i u naselju?
Podsjetimo, izvještaj nakon tragedije u Ivanovcu završili smo
riječima: “U policiji dodaju kako pješakinja prelazeći kolnik
nije bila označena…”
NEDOREČENI ZAKONI
Još jednom zatražili smo PU međimursku načelni stav o temi
pješačenja noću.
– U uvjetima smanjene vidljivosti nema veze je li to unutra, ili
van naselja – ponovili su nam. Proučili smo potom i sporni članak
127. stavak 3. ZSPC-a. Evo što kaže:
– Pješak, koji se kreće kolnikom, dužan je noću, a i danju u
slučaju smanjene vidljivosti, biti označen nekim izvorom
svjetlosti ili reflektirajućom materijom – piše. Doduše, prvi
stavak govori o kretanju pješaka uz lijevi rub kolnika izvan
naselja. Ali treći stavak se ne poziva na prvi, niti navodi radi
li se o selu ili polju.
– Kao i u mnogim slučajevima, zakonodavac je i ovdje bio
nedorečen – komentirao nam je jedan pravni stručnjak ovu dilemu.
Potom je proučio sudsku praksu te nam proslijedio što kaže
relevantni IUS info.
Citiramo: “Odredba članka 127. stavak 3. ZSPC-a propisuje da je
pješak, koji se kreće kolnikom, dužan noću, a i danju u slučaju
smanjene vidljivosti, biti označen nekim izvorom svjetlosti ili
reflektirajućom materijom. Nedvojbeno proizlazi da se obveze
pješacima odnose kako na kretanje izvan naselja tako i u
naselju.”
No, upoznati smo i s pravomoćnom presudom u kojoj se zaključuje
kako činjenica da žrtva nije imala reflektirajući prsluk u
naselju nije od odlučujuće važnosti, kao i da sporni stavak u
biti govori samo o kretanju pješaka izvan naselja. Postoje i
faktori poput bijele majice i javne rasvjete tako da problematika
nije nimalo lagana, a svaki je slučaj priča za sebe.
STUPANJ KRIVNJE
Namjera ove analize zasigurno nije umanjiti odgovornost vozača.
On je imao neispravna svjetla te u vezi s tim neprilagođenu
brzinu kretanja. Da je sve bilo po propisima, susjeda bi mu danas
vjerojatno bila živa iako je neosvijetljena prelazila kolnik
vraćajući se kući od druge susjede.
Svaki gubitak ljudskog života je tragedija, a određivanje stupnja
krivnje zasigurno nije lagan posao. No, neke bi poruke trebale
biti jasne.
Treba li biti označen i u naselju ili ne treba? Policija nam kaže
da treba, Odvjetništvo da ne treba, a nedorečeni zakonodavac je u
biti drugo ime za Hrvatski sabor u kojem neki progovore jednom u
dvije godine…
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.488