Saša Kalanjoš zateturao je te su ga pravosudni policajci morali uhvatiti da ne tresne licem o pod
Dramatično je bilo na Županijskom sudu u Varaždinu u ponedjeljak, 7. veljače. Točno u 14 sati iz susjednog zatvora trojica pravosudnih policajaca dovela su 29-godišnjeg Sašu Kalanjoša iz Novakovca. Optuženiku za ubojstvo Ane Strahije lisičinama su vezali ruke i noge. Zveckajući, uveli su ga u sudnicu, posjeli ga te mu odvezali ruke. Kucnuo je čas za presudu i svi su ustali.
– Optuženi je kriv što je između 10. i 12. veljače 2020. godine u Novakovcu, jakim udarcem nogom nasilno otvorio ulazna vrata objekta u produžetku kuće Ane Strahije. Imao je nakanu domoći se novca starice sitnije građe, u dobi od 78 godina. Ušao je u hodnik gdje ju je zatekao. Tupotvrdim predmetom udario je staricu u tjeme. Na neutvrđeni način našla se u ležećem položaju na podu sobe. Pristajući da ju radi ostvarenja svoje namjere usmrti, kleknuo je na nju. Koljenima joj je pritiskao prsni koš, a rukama stezao vrat. Zadobila je krvni podljev lijeve strane grkljana i prijelom niza rebara. Umrla je zbog pritiska na prsni koš i gušenja, a optuženik je potom pretražio prostor tražeći novac i vrijednije stvari – objavio je sudac Alan Pretković presudu koju je vijećanjem i glasovanjem donijelo sudsko vijeće. Neizvjesnost je rasla, svi su čekali ono ključno, kaznu za zločin. Saša Kalanjoš teško je disao i žmirkao, ali još u tišini.
ZLOČIN I KAZNA
– Optuženik se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvadeset godina – kazao mu je konačno sudac. Saši Kalanjošu zaklopile su se oči te je zateturao unaprijed. Udario bi licem o pod da ga spremni policajci nisu zgrabili i uspravili. Potom se okrenuo prema svom branitelju, čakovečkom odvjetniku. Raširio je ruke (i oči) i netremice ga, bez glasa, gledao desetak sekundi.
Kad su ga posjeli izgovorio je svoje jedine riječi pred sucem toga dana. Plačnim glasom kazao je: “Zašto ste me osudili kad nisam kriv?”
Sudac ga je utišao te mu je potom rekao: “Imate pravo žalbe, možete na ovo gledati kao na ovo prvo poluvrijeme.” O zasad nepravomoćnoj presudi odlučivat će Visoki kazneni sud RH. No, snažna poruka je već odaslana! Potom mu je, zasad usmeno, pružio obrazloženje zašto veliko sudsko vijeće smatra da je kriv. Uz suca Pretkovića u vijeću je bio i sudac Igor Pavlic te troje sudaca porotnika.
TRAGOVI NE POSTOJE!
– Nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi koji bi upućivali na vas. No, tonski zapisi nastali kroz posebne dokazne radnje tehničkog snimanja prostora doveli su do zaključka da ste počinitelj. Riječ je o komunikaciji vas i obitelji iz lipnja, dakle četiri mjeseca nakon ubojstva. Iako ste se pred sudom branili da pričate o Mariji Štimac, a ne o Ani Strahiji, to nema smisla. Naime, vi ste već u veljači (sa)znali da je Marija Štimac živa. Iz sadržaja tih razgovora se sa sigurnošću zaključuje da ste priznali ubojstvo Ane Strahije. Isto tako i da smatrate da se ništa neće dogoditi jer nema dokaza, kao i da ćete se osvetiti ako budete otkriveni te da ćete druge označiti kao sudionike – pojasnio je sudac razloge presude.
Proizlazi da je još jednom dobar posao odradila policijska “analitika” koja je Kalanjoševu obitelj stavila na tzv. mjere. Presuda se u potpunosti temelji na snimljenim telefonskim razgovorima na relaciji Novakovec – Piškorovec!
Sudac je potom obrazložio i visinu kazne koja je mogla biti između 10 i 40 godina zatvora.
– Počinili ste teško ubojstvo po dva osnova. Prvi je koristoljublje, a drugi to što je žrtva osoba posebno ranjiva zbog svoje dobi. Otegotna vam je okolnost što ste već više puta osuđivana osoba. Ovim ubojstvom povrijedili ste pravo na život i sigurnost doma, posebno starijih i nezaštićenih osoba. Ova presuda utjecat će i na sve naše sugrađane i druge koji pristupe ovakvom ponašanju koje kreće s krađom, a završava teškim ubojstvom. Društvena klima nam je loša, zaredale su ovakve pojave te kaznom valja utjecati na svijest ljudi – poruka je suca Pretkovića.
DRUGO POLUVRIJEME
Čak promrmljavši “do viđenja”, Kalanjoš je ustao te su ga policajci odveli natrag u istražni zatvor, gdje će čekati “drugo poluvrijeme”. Hoće li se žaliti na presudu odlučit će sa svojim braniteljem, tko god to bio… Trenutni branitelj, kojeg je “ružno pogledao”, u završnom je govoru isticao to što nema nikakvih materijalnih dokaza i tragova. Govorio je i o nasljedstvu ubijene, njenoj ušteđevini te pozajmicama mještanima, navodeći razne motive koje bi i drugi mogli imati za inscenirano ubojstvo.
No, prvostupanjski sud u Varaždinu to nije uvažio. Što će reći viši sud u Zagrebu i hoće li potvrditi ovu presudu, mogli bismo doznati za, recimo, godinu dana.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3.486