Iz iskaza ispitanih roditelja djece proizlazi da su ih animatorice pitale znaju li djeca plivati, te da su sva djeca uglas povikala da znaju
Općinski sud u Varaždinu potvrdio je optužnicu koju je Općinsko
državno odvjetništvo u Koprivnici podiglo protiv četiri osobe i
jedne komunalne tvrtke koje smatra odgovornima za nesreću na
gradskim bazenima u Koprivnici, gdje se u travnju 2018., u tzv.
divljoj rijeci, utopio osmogodišnji dječak koji je s prijateljima
bio na rođendanskom slavlju.
Okrivljene su voditeljica bazena, koja je nakon tragedije
podnijela ostavku, dvije animatorice, spasilac i komunalna tvrtka
koja upravlja bazenima. Prvookrivljena je rekla da nije počinila
propuste koji bi doveli ili mogli dovesti do utapanja djeteta jer
kao voditeljica radne jedinice bazena nije bila obvezna
animatorice osposobiti za rad na siguran način jer nisu bile u
radnom odnosu, pa se na njih i ne primjenjuju odredbe Zakona o
zaštiti na radu. Riječ je, smatra, isključivo o očito
nenamjernim propustima animatorica i spasioca s kojima ona
nema apsolutno nikakve veze.
Ne postoji ni jedan dokaz da je bila dužna provoditi nadzor nad
radom animatorica ili spasioca, a osim toga, tragični se događaj
dogodio izvan njena radnog vremena. Spasilac je, navodi
se u njezinoj obrani, temeljem ugovora o obavljanju usluga
spašavanja na bazenima trebao obavljati svoju dužnost nadzora s
pojačanom pažnjom, posebice zbog dobi djece i u dijelu zvanom
“divlja rijeka” koju on uključuje u pogon.
Smatra i da su animatorice imale osnovnu zadaću da paze na
sigurnost djece, a za to nije od presudne važnosti njihova
eventualna osposobljenost za rad na siguran način jer su kao
odrasle i punoljetne osobe bile dužne neprekidno paziti na djecu.
Da su pozorno pazile na djecu i na vrijeme alarmirale
spasioca te se pridržavale kućnog reda, do nesreće, tvrdi,
ne bi došlo. Jedna je animatorica rekla da u ugovoru o radu nema
ni riječi o poslovima koje je trebala obavljati na bazenima, a
radno mjesto animatora u vrijeme nesretnog događaja uopće nije
bilo sistematizirano. Navela je da se kućni red odnosi na goste
koji dolaze na bazene i da u njemu jasno piše da organizirane
grupe koje dolaze moraju imati svog voditelja, instruktora ili
trenera, pa joj nije jasno što se njoj zapravo stavlja na teret.
Osobu za prijam i pratnju djece trebalo je, smatra, organizirati
poslovodstvo bazena. Trećeokrivljena djevojka branila se da nije
prekršila odredbe studentskog ugovora o radu jer prema tom
ugovoru nije bila dužna provjeravati sposobnost plivanja djece.
Samo je, kaže, obavljala poslove animatora na rođendanu. Smatra
da je dužnost tvrtke bila da je obuči i osposobi.
Iz iskaza ispitanih roditelja djece proizlazi da su ih
animatorice pitale znaju li djeca plivati te da su sva djeca
uglas povikala da znaju. Okrivljeni spasilac tvrdi da jedan
spasilac nije dovoljan za takvu površinu bazena, pa ne može
biti odgovoran za smrt djeteta. Spasilac, naveo je u obrani,
nadzire površine vode na bazenu, a ne kupače pojedince. Tijekom
tri sata, koliko je dječji rođendan trajao, dječak nije pokazivao
da ima problema s plivanjem. Smatra nepoštenim, pa i ciničnim,
stavljati mu, kaže, nesreću na teret jer od 2006. godine uprava
bazena zna da jedan spasilac nije dovoljan i da postoji
opasnost za kupače. Okrivljeno komunalno poduzeće smatra da nije
bilo propusta.