Došli smo dva sata poslije kada su vatrogasci napuštali požarište. Saznali smo neke detalje.
U Poljsku ulicu 18 u Strahonincu smo došli nešto poslije 16 sati
u vrijeme kada su vatrogasci sa svojim vozilima napuštali
dvorište obitelji Zlatka Buljana i kada je
nekolicina pripadnika DVD-a Strahoninec još ostala u
dijelu opožarenog dvorišta.
Ostali su otišli u vatrogasno spremište. Jedni i drugi bili brzi
i besprijekorni gasitelji požara u kojem smo već pisali. U
dvorištu nas je usplahirena dočekala supruga vlasnika
automehaničarske radionice. Od nje smo doznali kako je do požara
došlo negdje oko 13,30 sati stalno ponavljajući:- Važno da nitko
nije stradao!
Zacijelo je mislila na djelatnike i svojega supruga koji su
pokušavali S-aparatima ugasiti izvorište požara, a to je bilo u
pomoćnoj radionici gdje se je došlo do zapaljenja osobnog
vozila koje je izgorjelo do neprepoznatljivosti. Vlasniku je
teško bilo naći riječi kako bi opisao buktinju od koje se koža
ježi. Rekao nam je kako su po zapaljenju odmah S-aparatima
prišli lokalizaciji vatre.
– Ispraznili smo jedan, drugi, treći…to ne možeš
zaustaviti kada auto gori, a njegovo gorenje je uništilo gotovo
sav inventar te pomoćne i još jedne prostorije.
O tome i šteti nećemo.
Ostavili smo Buljanove i one koji su bili uz njih da se priberu
jer su riječi iz njih teško izlazile. A kako i ne bi? Zlatko je
rekao da je kroz to vrijeme imao preko 20-tak poziva, a niti on,
ni supruga nisu bili voljni stati pred fotoaparat. Razumljivo.
Izgorjeli automobil je bio njihovo vlasništvo.
Šteta je golema, a mi ćemo još jednom ponoviti riječi
Zlatkove supruge: – Glavno da nitko nije stradao! Dodat ćemo i
to da smo od okupljenih očevidaca čuli kako u ovoj nedaći,
odnosno sprečavanju njenih širih razmjera pljesak zaslužuju
vatrogasci, oni profesionalni i oni dobrovoljni.
Oni su u pravu. U velikom dvorištu i velikoj radionici nije ništa
vatrom oštećeno, a moglo je da nije bilo njihove pravovremene i
pravovaljane intervencije.
