ISKUSNI KRIMINALIST BRANKO LAZAREVIĆ ‘Svalit će krivnju na oca koji je mrtav, a Smiljana – šuti’

- Malo je nedostajalo da to bude savršeno ubojstvo, samo da nije pronađeno tijelo – kaže umirovljeni inspektor Lazarević

Slučaj ubojstva Jasmine Dominić u ljeto 2000. godine postaje sve zamršeniji. Broj pozvanih svjedoka na suđenju raste iz tjedna u tjedan, a na iznenađenje mnogih, kći Smiljane Srnec, optužene da je ubila sestru i tijelo sakrila u zamrzivač u kojem se nalazilo 19 godina, pristala je svjedočiti iako se tijekom istrage pozvala na zakonsku blagodat da kao članica obitelji šuti.

Njezino je svjedočenje ponovno na površinu izbacilo pitanje – je li pokojni Martin Dominić, Smiljanin i Jasminin otac, bio nasilan i je li se svađao s Jasminom? Iako na sudu ni jednom nije eksplicitno spomenuta mogućnost da bi Martin mogao biti taj koji je ubio mlađu kćer, propitkuje se njegov karakter i izvlače prijave i sudske presude zbog nasilnog ponašanja. A on je 2013. podlegao zloćudnoj bolesti i ne može se braniti.

Živjeli pokraj mrtvog tijela

– Ako se i znao potući, što to govori? Dajte lijepo dokaze da je netko nekoga otjerao u grob! Svalit će sad krivnju na oca koji je mrtav. Mrtva je i Jasmina, a Smiljana se brani šutnjom, što je briga. Pa to je fenomenalna taktika! Sve je to materijal za udžbenike kriminalistike i pravne fakultete – kaže Branko Lazarević, umirovljeni policijski inspektor koji je deset godina bio šef ekipe za očevide u PU zagrebačkoj.

Iskusnom kriminalistu čini se da je od samog početka u tom mučnom slučaju bilo aljkavosti s policijske strane.

– Ili nisu ništa radili, ili su loše radili. Rekli su da je optužena pristala na poligraf, ali da se zbog zdravlja nije mogla ispitati. Zašto nisu još pokušavali? Policija ne zna ni kad je točno ta djevojka ubijena, i to je velik problem, baš kao i nađeni tragovi. Užasno je teško nešto dokazivati kad imate sumnju da je ubojica netko u obitelji. Što znači njezin otisak prsta na vrećici kad ona u toj kući živi? Svaki trag, svaki otisak koji je dokaz na sudu mora imati svoju povijest. Otisak na vreći u kojoj je bilo tijelo mora se povezati s vremenom ubojstva, a ovdje se, kao što sam rekao, ne zna ni kad je djevojka točno ubijena – napominje Lazarević i dodaje da je malo nedostajalo da to bude savršeno ubojstvo, samo da nakon 19 godina nije pronađeno tijelo.

– Koliko samo ima patologije u toj kući i obitelji, o tome se može nekoliko knjiga napisati. Ljudi su živjeli u toj kući pokraj mrtvog tijela. Kriminalisti drže da nema savršenog ubojstva, ali ovdje je malo nedostajalo da ispadne savršeno. Onaj tko je ubio imao je skoro 20 godina da se riješi tijela. Vidjeli ste sigurno u filmovima i serijama da ubojica koji je ubio brata, sestru, ženu ili ljubavnicu u kući ili stanu, tijelo umota u tepih i odveze ga u rijeku ili ga zakopa. Ovdje je bilo puno vremena da se riješi tijela, i da je to učinjeno, a kako je policija aljkavo radila, bez tijela ne bi bilo ni ubojstva. Za istragu ubojstva u obitelji trebaju zaista izuzetno sposobni kriminalisti kako bi se dokazalo tko je ubojica ako nema priznanja. Na nestancima ljudi se kod nas općenito ne radi kako treba – smatra Lazarević kojeg čudi kako to da je pet godina prošlo od Jasminina nestanka do službene prijave policiji.

Nestanak kćeri prijavila je u ljeto 2005. majka Katarina koja je policajcima rekla da je Jasmina, koja je studirala u Zagrebu, bila u kontaktu sa Smiljanom koja im je govorila da je sestra na brodu, pa u Francuskoj, možda kod tete u Španjolskoj, da je navratila s dečkom, prespavala i odmah ujutro otišla…

Policija vjerojatno ispočetka nije previše revno istraživala nestanak jer nije imala indicija da je počinjeno kazneno djelo. Tijekom suđenja doznalo se da je Jasmina 1999. prekinula studij, a to ni u obitelji nisu znali. Čije sve brojeve krije njezin rokovnik koji policija ima? Sama Smiljana je, uključivši se u ispitivanje jednog svjedoka koji je čuo kako se svađa s preplašenom Jasminom, rekla da je Jasmina zapravo nju udarila štiklom po glavi.

Neki su svjedoci govorili o ocu Martinu koji je bio dobričina, ali je volio popiti, tukao se i posuđivao novac. Smiljanina kći je u neočekivanom svjedočenju ispričala kako je teta Jasmina jednom usred svađe gurnula oca Martina kroz staklena vrata. Nadalje, mama Smiljana je, tvrdi, čak pomagala njoj i dečku oko premještanja škrinje te da je zapravo Smiljana u dogovoru s majkom Katarinom telefonski dogovorila da se stari Končarov uređaj u veljači ove godine makne iz kuće.

Obiteljske tajne

Nameće se logično pitanje zašto bi to učinila ako je znala da je u zamrzivaču tijelo. Što bi uopće bio motiv ubojstva? Tužiteljstvo tvrdi da je to ljubomora prema uspješnijoj sestri, što su potkrijepili psihijatrijskim vještačenjem i zaključkom da je spremna na sve. Sestre su bile dvije potpuno različite osobe i po interesima i po životnim prioritetima. Jasmina je, prema iskazima nekih svjedoka, bila ambiciozna mlada djevojka koja je pohađala fakultet, a Smiljana nije završila ni srednju školu. Odvjetnici koje smo zvali za komentar ne žele javno istupati. Ne bi, kažu, bilo profesionalno i fer prema tužiteljstvu, obrani i sudu.

– No radi se svakako o jednom vrlo nespecifičnom suđenju i vrlo interesantnom postupku – kaže nam jedan ugledni odvjetnik.

Smiljanina majka Katarina, koja je jedina prošla poligrafsko testiranje, odlučila je ne svjedočiti, pa se ne čuje njezina strana priče koja sve više podsjeća na američki “Twin Peaks”. U toj je izmaštanoj seriji punoj neobičnih likova glavno pitanje bilo tko je ubio Lauru Palmer, a ovdje je, samo u zbilji, pitanje – tko je ubio Jasminu Dominić. Smiljanin branitelj Krešimir Golubić jasno je rekao da obrana nije dužna dokazivati tko ju je ubio. Treba, kazao je, razotkriti obiteljske tajne, laži i prikrivanja i tako doći do odgovora na pitanje tko je ubio Jasminu Dominić.