Danas bi trebala biti obavljena obdukcija dječaka koji se jučer utopio na Gradskim bazenima u Koprivnici. Očevid je obavljen i u tijeku kriminalističko istraživanje u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom.
>>> TRAGEDIJA U KOPRIVNICI Dječak (8) se utopio u bazenu
Bazeni su i zatvoreni za javnost. Gradonačelnik Mišel Jakšić izrazio je sućut dječakovoj obitelji. Na društvenim mrežama povela se rasprava o sigurnosti na bazenima, kao i tome zašto spasioci i animatori nisu na vrijeme uočili da se dječak utaplja, pa bi ga se možda moglo spasiti.
Pisalo se i da se i nakon tragedije na drugom kraju bazena nastavio slaviti rođendan drugog djeteta, no prema drugim informacijama, kupalište je odmah nakon dječakove smrti zatvoreno za posjetitelje. Više će se informacija znati danas.
Jedna je majka na društvenoj mreži napisala da je s djetetom bila na rođendanu prije mjesec dana i da je bila šokirana lošom organizacijom nadzora djece na slavlju. Na Facebooku se oglasila i psihologinja Ida Šipek, ravnateljica dječjeg vrtića Tratinčica iz Koprivnice.
– Sa smrću se ljudi teško nose, ponekad čudno reagiraju. Posebno kada je riječ o mladom biću. Imam potrebu pisati jer su se pojavili svakakvi komentari. Čuđenje, žalovanje i naravno optuživanje. Kada se dogodi nešto loše, u ljudskoj je prirodi tražiti krivca jer mislimo da će biti lakše ako se pravda zadovolji, a krivca kazni. A recite mi: tko je želio da dijete umre? Ovo je situacija u kojoj je svakome teško na njegov i drugačiji način – napisala je, uz savjete roditeljima kako reagirati na takvu tragediju.
“Čujem svog sina kako komentira s prijateljima, ispituje. I njih je to pogodilo kao i mnoge. Zato roditelji slijedeći redovi su za vas: pustite da vam dijete priča o tome koliko ima potrebu, nemojte ga prekidati, umanjivati, izbjegavati jer je važno da izverbalizira sve svoje misli i strahove. Ono što vas pita, konkretno i otvoreno odgovorite. Moguće je da dijete osjeti nesigurnost bilo za sebe ili druge pa mu obratite više pažnje, imajte neke zajedničke aktivnosti, grlite se, družite i radite s djetetom ono što inače voli. Neka se vrati svakodnevnim aktivnostima čim bude željelo.
Važno je i da mu date do znanja da je budućnost pozitivna (nekad se jednostavno događaju nesretni slučajevi, ali uglavnom možemo biti sigurni). Reagirati mogu na mnogo načina. Dijete može imati različite strahove, može se opirati od odvajanja od roditelja, odbijati spavati samo. Javiti se može i tuga, samookrivljavanje, ljutnja ili čak agresija. Na misaonom planu može se javiti rastresenost, zamišljenost, pad koncentracije, postavljanje pitanja o smrti i životu ili stalno ispitivanje i pričanje o događaju. Na tjelesnom planu dijete može imati problema sa spavanjem, bolove u trbuhu, mučnine, gubitak apetita ili prejedanje, umor.
Moguće su i promjene u ponašanju kao pretjerana ovisnost o odraslima, mokrenje u krevet, tikovi ili gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti. Svako dijete reagira drugačije. Pratite svoju djecu i budite uz njih.”