U duši ne osjećam nikakvu krivnju, ni kriv niti dužan našao sam se u ovoj situaciji. Kako sam postupao tada, tako postupam i danas, pomažem ljudima i nisam kriv za tragediju – kazao je i danas vidno potresen svećenik Željko Kuten (58) na početku suđenja na karlovačkom Županijskom sudu.
Naime, iako je početkom prošle godine DORH pokrenuo istragu protiv Mihaele Bobić (31), majke malenog Lovre (1,6) koji se utopio u šahtu iza župnog dvora župe Sveti Juraj mučenik u selu Gorice kod Generalskog Stola, jer je dvojicu sinova u igri ostavila bez nadzora, te protiv svećenika Željka Kutena, kojeg su teretili za kazneno djelo protiv opće sigurnosti jer šaht u njegovoj župi nije bio propisno zatvoren niti zaštićen, na optuženičkoj se klupi karlovačkog Županijskog suda našao samo svećenik Kuten.
Kobnoga dana, 1. veljače prošle godine u župnom su dvoru dvojica dječaka ostala s majkom, te staricama koje su živjele u Caritasovoj kući pored župnoga dvora gdje su našle smještaj jer su ostale bez skrbi. Za njih, kao i za obitelj Bobić, skrbio je svećenik.
Naime, Mihaela je sa starijim sinom u Caritasov dom u župi došla iz Međimurja jer ju je obitelj kao trudnicu odbacila. Tamo je upoznala i udala se za Ivana Bobića s kojim je imala malenog Lovru. Odmah po tragediji, Županijsko je državno odvjetništvo istraživalo i njenu odgovornost, jer je kao majka ostavila djecu bez nadzora, no optužnica protiv nje je, neshvatljivo, povučena.
Tako za nesretni slučaj koji se dogodio u igri dvojice zaigranih dječaka, koje su svi u Caritasovom domu voljeli, trenutno odgovara samo svećenik kojemu se teret stavlja činjenica da sporni šaht, u kojem je bilo vapno za poljoprivredu, nije adekvatno zatvorio.
No, da je šaht uvijek bio zatvoren i to najlonom, daskama i s čak dva betonska bloka na vrhu, i da nikada nije bilo problema, na sudu su potvrdili svjedoci; među ostalima i Ivan Bobić, Lovrin otac. Pomagao sam u poslovima u župi, jer je svećenik skrbi o mojoj obitelji. Pomagao sam na imanju, brinuo oko stoke, malao župni dvor, dom gdje smo živjeli, a Mihaela je brinula za starice i ponekad kuhala.
Šaht je u 90 posto slučajeva bio zatvoren daskama, odnosno fosnama, a na njima su bila dva betonska bloka. Bio je otvoren rijetko, kada smo uzimali vapno za poljoprivredu, ali odmah bi ga zatvarali. Ne znam što se toga dana dogodilo. Par mjeseci prije toga, zaposlio sam se i toga sam dana bio na radu u Opatiji ali dva dana prije kada sam odlazio na put, šaht je bio zatvoren.
Mihaela me nazvala i rekla da je Lovro upao u vodu u šaht. Odmah sam krenuo u Gorice, ali došao sam kada je Lovro već preminuo. Tri tjedna nakon tragedije napravio sam betonski poklopac na šahtu, iako sam i prije svećeniku govorio da bi trebalo napraviti betonski poklopac, jer da ova zaštita nije dovoljna. Istina je da se djeca gotovo nikada nisu igrala u vrtu gdje je bio taj šaht, jer je to bilo iza kuća.
Zbog te smo tragedije odselili iz Gorica, jer nas je sve podsjećalo na smrt sina. Starije dijete taj događaj ne spominje, svi to nastojimo potisnuti. Samo zna reći da je izvukao bracu van iz vode – rekao je sudu Ivan Bobić koji sada sa obitelji živi kod Čakovca, a u međuvremenu su on i Mihaela postali roditelji još jednog dječaka.
Djeca se, potvrdili su svjedoci, nikada nisu igrala u vrtu pored šahta, jer je riječ o lokaciji koja se nalazi iza župnog dvora, već su se igrala u dvorištu ispred župnog dvora i Caritasovog doma, a kobnoga su dana u vrt došli za majkom koja je stavljala sušiti veš. Ona se vratila u župni dvor i ostavila ih na trenutak same.
– Mihaela mi je rekla da se vratila u kuhinju župnog dvora čiji prozor ne gleda na vrt i šaht, i da se u svega pet minuta dogodila tragedija; stariji sin ju je zvao da je Lovro upao u vodu. Pozvala je svećenika koji je s njom otišao k liječniku, a mene su zamolili da čuvam starije dijete. Što se točno dogodilo, nisam vidio sam sam bio s veterinarom kod životinja, ali znam da je i prije župnik govorio Ivanu da bi trebao napraviti betonski poklopac na šahtu, ali nije stigao.
Inače, Mihaela je rekla da je starije dijete priznalo tri dana nakon tragedije, da je toga dana, nakon tragedije, ponovno stavio daske na šaht, da netko ne upadne, ali ne znam tko je daske maknuo i kako je Lovro upao u vodi – pojasnio je Marinko Vladić.
Inače, svećenik je malenog Lovru s majkom vozio k liječniku i pomagao u oživljavanju i zbog tragedije je vidno potresen od toga događaja. Svjedok Mika Špehar rekao je da se i prije znalo dogoditi da je Mihaela dječake ostavljala bez nazora. Navodno su i djelatnici Centra za socijalnu skrb, čiju je pomoć obitelj primala, upozoravali i ranije Mihaelu da tako malenu djecu ne smije niti minute ostavljati bez nadzora.
No, ponekad je Mihaela zamolila bake da pripaze djecu dok se igraju u dvorištu, a najčešće je to radila Danica Kasunić koja je u međuvremenu preminula. Ona je u istrazi kazala da je kobnoga dana vidjela da su djeca ostala iza kuće, a da je Mihaela ušla u kuhinju, i da je rekla Mihaeli da su dečki ostali iza kuće, kod šahta i da ih pozove u dvorište, ali da je Mihaela odmahnula rukom i rekla neka se igraju na zraku.
Sud je prihvatio zahtjev svećenikove odvjetnice da se majka Mihaela ispitao kao svjedok, kako bi pojasnila što se dogodilo kobnoga dana, kome je povjerila djecu na čuvanje kada je otišla u kuhinju i gdje su se ostala igrati. Prihvaćen je i prijedlog da se sudu predoči nalaz vještaka, odnosno DNK analiza otisaka i dokaza koji su kobnoga dana sakupljeni s gornje strane daske koja je bila na šahtu. Taj nalaz nije u dokumentaciji, iako je iz iste vidljivo da su otisci i tragovi s daske uzeti.
