Cjelogodišnje gume mogu se na prvu činiti kao dobro rješenje.
Prikladne su i za zimu i za ljeto, smatraju se odgovarajućom obaveznom zimskom opremom, a štede vrijeme i novac jer eliminiraju potrebu redovite montaže i demontaže zimskih, odnosno ljetnih guma.
Ipak, naš izračun pokazuje da se cjelogodišnje gume samo u rijetkim slučajevima zaista isplate.
Izračun smo temeljili na četiri godine korištenja, odnosno od 60.000 do 80.000 prijeđenih kilometara tijekom tog razdoblja.
U tom razdoblju vlasnik će na automobilu potrošiti jedan set zimskih i jedan set ljetnih guma ili dva seta cjelogodišnjih guma.
Iako će onaj koji se odluči na kombinaciju ljetne-zimske gume morati čak osam puta plaćati vulkanizera, cjelogodišnje gume osjetno su skuplje, pa kod Dunlopa i Goodyeara nema neke opipljive razlike u cijeni, a kod Save je razlika 700 kuna u korist cjelogodišnjih guma.
Dakako, najbolja (ali i najskuplja) opcija je imati dva kompleta felgi, jedan sa ljetnim, a drugi sa zimskim gumama.
Tada se ljetno-zimski “set up” može mijenjati i u “vlastitoj režiji”, pa se uštede troškovi kod vulkanizera.
Odaberu li akciju na portalu za grupnu kupnju, oni koji redovito mijenjaju ljetne i zimske gume uštedjet će još 800 kuna, što kombiniranje ljetnih i zimskih guma čini povoljnijim.
Ipak, najvažniji razlog protiv cjelogodišnjih guma je njihova sigurnost.
Naime, na svim relevantnim testovima ovakve gume su se pokazale osjetno lošijima od ljetnih tijekom ljeta i zimskih tijekom zime.
Primjerice, od 28 testiranih zimskih guma na testu ADAC-a pale su samo četiri, a od četiri cjelogodišnje čak dvije, piše portal 24sata.hr.
