Kriza je. Pazi se na svaku kunu u kućnom budžetu, a automobili su gotovo postali luksuz.
No, pogledate li oko sebe ujutro kada idete na posao ili na povratku s posla, prije ćete vidjeti tek vozača, a puno rjeđe puno vozilo.
Tako je barem u gradovima.
No, trend dijeljenja prijevoza ili popularni “Carpooling” polako se, ali sigurno širi te dobiva uzlet i u Hrvatskoj.
Pogotovo u međugradskom prijevozu i u mlađoj populaciji.
Već neko vrijeme osnivaju se i šire specijalizirane Facebook i web-stranice pa i aplikacije za dijeljenje prijevoza.
Neke od web-stranica su: Oglasnikprijevoza.com, Ajmo.hr, Gorivo.com i Timskavoznja.com.
Vrlo je aktivna Facebook-grupa Tražim prijevoz, a na hrvatsko je tržište došao i BlaBlaCar, najveći europski servis dijeljenja prijevoza.
Facebook grupa Tražim prijevoz / imam slobodno mjesto u autu ima više od 51.000 korisnika.
Gotovo stalno na toj se grupi mogu vidjeti aktualne ponude ili potražnje za nekom rutom.
Korisnici se jave dan ili dva prije vožnje i daju osnovne podatke o ruti i vremenu polaska.
Donosimo vam neka od iskustava redovitih korisnika ovih servisa.
– Nekoliko godina proveo sam radeći i studirajući u inozemstvu gdje sam prvi put došao u doticaj s carpoolingom, koji je tamo uobičajen oblik transporta na kratkim ili srednjim relacijama.
Recimo, u SAD-u u nekim državama postoji čak i poseban vozni trak za automobile u kojima se vozi tri ili više osoba.
Društvene mreže kao što je Facebook kroz grupe “Tražim prijevoz” omogućile su mi da trenutačno više puta tjedno prelazim relaciju Čakovec – Zagreb i obrnuto, uz znatno pokriće troškova prijevoza – oko 80 posto vrijednosti benzina i cestarina na mjesečnoj bazi.
Za tih stotinjak kilometara u jednom smjeru naplaćuje se 30 kn po osobi (postoje manje varijacije u cijeni, ovisno o tome tko vozi), što je ispod cijene jedne cestarine na autocesti.
Osobno, uvijek sam u ulozi vozača zbog prirode posla za koji mi auto treba i tijekom radnog dana.
Putnike biram po principu “ko prvi…”, ali nakon sada već godine staža, neki od prijašnjih suputnika već znaju moj tjedni raspored pa se najavljuju i prije nego što objavim oglas.
S obzirom na to da je auto veći, bez problema nas se može voziti petero, ali u prosjeku je to broj od 3,2 putnika po vožnji, što je dovoljno za podmirenje približno 80 posto troškova.
Put traje oko sat i deset minuta što je nekoliko puta brže od alternativnih oblika prijevoza. Nije zanemariv ni komfor vožnje..
Iskustva su uglavnom vrlo pozitivna. Strukturu putnika, u mojem slučaju, u 75% slučajeva čine studenti, a ostatak su radnici, izletnici ili ljudi koji su imali određenog posla na lokacijama.
Iz priče s njima mogu zaključiti da su i oni vrlo zadovoljni ovim oblikom prijevoza te da je znatno učinkovitiji i jeftiniji od alternative.
Što se sigurnosti tiče, logika je jednostavna. U slučaju se da bilo tko od putnika ili vozača nađe u neugodnoj situaciji, vijest se istog trenutka proširi grupom.
Siguran sam da će takav oblik prijevoza uhvatiti više maha kad prođe fazu “inicijacije” i upoznavanja sa širom javnošću – detaljno je svoj primjer opisao Vanja Vejzagić (35) iz Čakovca.
Njegov sugrađanin Krešo Biškup pak kaže da je linija od Zagreba do Čakovca ili Varaždina najprometnija ruta kada je riječ o dogovorima za dijeljenje prijevoza:
– Iskustva su većinom pozitivna, sve se uvijek nađe na grupi Tražim prijevoz.
Tako se vozim otprilike šest ili sedam godina i imao sam jako malo loših iskustava.
Ponekad je to više ljudski faktor, primjerice pušenje u autu, neurednost u dolasku / odlasku ili pak rizičnija vožnja, no brzo se profiliraju česti vozači i padobranci – kaže Krešo.
No, neki korisnici i odustanu nakon nekih negativnih iskustava.
Poput neukusnih “uleta” mladim djevojkama.
Zbog toga neke stranice poput Oglasnikprijevoza.com verificiraju korisnike putem osobnih podataka.
