Policajci presretači mrki su dečki u još mrkijem, zagasito crnom BMW-u trojci, obučeni za vrebanje i hvatanje vozača. U maniri nekog špijunskog filma ili romana, tako bi se najlakše opisalo profesionalce koji se doista bave tim poslom. No, sam ulazak u taj isti crni BMW kojim upravljaju presretači Prometne policijske postaje Lučko – Stjepan Fabek i Žarko Fruk – raspršuje mit o strogosti momaka u plavom, a vožnja s njima ugodno je i zanimljivo iskustvo, piše Oryx-grupa.hr.
– Nismo mi ti koji vrebaju prebrze vozače, oni sami pronalaze nas! – šale se Samoborac i Zagorac koji na dionici zagrebačke obilaznice do čvora Kosnica pa do prijelaza na Bregani i 23 km ceste do Karlovca svakodnevno već deset godina u paru presreću one prebrze na gasu i brinu se za red na cesti.
Rade u smjenama po osam sati dnevno za kojih svaki dan prijeđu i po 400 km puta, a vikendima se dežurstva protegnu i na noć pa se dvojac “žali” da se međusobno gledaju više nego što uspiju vidjeti svoje supruge. Ali kada se opisuje poprilično opasan posao koji rade, šaljivci ozbiljno opisuju proceduru potrebnu da se postane
presretač.
– Klasično obučeni policajci poput nas postaju presretači najčešće poslije deset godina redovnog policijskog staža. Jedan od preduvjeta za to je da tijekom te službe nisu imali nikakvu prometnu nezgodu. Naravno, svatko od nas prolazi kroz trening sigurne vožnje u Mičevcu, a jednom ili dvaput godišnje idemo na testiranja na Grobnik, gdje s instruktorima treniramo brzu vožnju – kažu Fabek i Fruk i ponosno dodaju:
– U deset godina nismo razbili ni jedan automobil. Toliko smo uvježbani da pri velikim brzinama već znamo predvidjeti moguću prekršiteljevu pogrešku i potez pa se znamo na vrijeme maknuti i izbjeći moguću nezgodu.
Njihov BMW star dvije godine dizelaš je od 230 konja. Osim displaya, aparata i kamere za snimanje vožnje prekršitelja te bljeskalica za zaustavljanje, ispod kojih se na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku ispisuju naredbe “stop policija” i “policija slijedi me” – kojima je opremljen svaki automobil presretača – ostatak je serijska oprema.
Cijena mu je oko 50 tisuća eura, postiže brzinu od 260 km/h i troši samo devet litara goriva pa ga njegovi vozači priželjkuju i u privatnoj “ergeli” automobila. Govoreći iz prebogate prakse, dvojac procjenjuje da su prekršitelji aktivniji danju nego noću, kada je na cesti slabiji promet, pa su i presretači uočljiviji.
Od gostiju iz inozemstva koji prolaze kroz Hrvatsku prebrzoj vožnji najskloniji su, kažu, Slovenci, a najneugodniji su mladi Turci, no njihov osobni rekord dosad je zaustavljeni Čeh, koji je vozio 246 km/h.
– Bilo je to prije dvije godine kada smo radili kao ispomoć u Lici. Spazili smo Audi A8 čeških tablica i krenuli ga zaustaviti. Da stvar bude bolja, on nas je shvatio kao izazov i mislio da se utrkujemo s njim pa je još ubrzao.
Kada smo ga počeli prestizati, u bočnom poravnanju čak nam je i prijateljski, u smislu “dečki, svaka vam čast na vožnji”, podignuo i palac. No, kada smo kao odgovor podigli display s upozorenjem da se zaustavi, raspoloženje i adrenalin splasnuli su mu proporcionalno brzini kojom je jurio. Platio je kaznu 3000 kuna i dobio 12 mjeseci zabrane vožnje po Hrvatskoj – prisjetili su se.
Inače, na autocesti se tolerira brzina do 156 km/h, dok je već 157 km/h kažnjivo. Iznosi kazni kreću se od 500 kuna, što je kazna za prekoračenje dopuštene brzine za 10 do 30 km/h. Tisuću kuna platit će prekršitelj koji je prekoračio dopuštenu brzinu 30 do 50 km/h, a prekoračenje veće od 50 km/h donosi kaznu od 3000 kn, koja se može popeti i do 7000 ako prekršitelj osporava prekršaj, te ide na sud.
Muškarci su, kažu, češći prekršitelji nego žene, no Slovenku koja im je bježala, uvjerena da joj žele ukrasti automobil, pamtit će do kraja života. Bilo je tu još zabavnih, ali i tužnih trenutaka, kada bi se recimo prvi zatekli na mjestu nesreće. I sami presretači svaki dan nose “glavu u torbi” zbog čega imaju beneficirani radni staž, pa im se četiri mjeseca računa kao jedna radna godina. No, mirovini se ne vesele, a svoj posao istinski vole.
– Kažu nam da imamo posao snova jer vozimo se brzo, a za to smo i plaćeni. No, ima tu i puno neugodnosti. Ali ipak, to je lijep poziv – zaključuju presretači.
