Da postoji razlika između deklarirane potrošnje goriva i one stvarne, koju vozači postižu u realnim prometnim uvjetima, nije nikakva tajna. Međutim, kad baš nikad ili gotovo nikad, ne uspijete postići brojke koje proizvođači navode kao ostvarive, zapitate se u čemu je štos.
Isto su se upitali i stručnjaci Ekonomskog vijeća Ujedinjenih naroda (UNECE) i to kako bi zaštitili potrošače, odnosno natjerali proizvođače da prikažu realne ili realnije podatke, ali i da bi zaštitili državne proračune.
Naime, većina razvijenih država neke od poreza na vozila veže uz emisiju CO2, pa ako su ti podaci proizvođača nerealni, u državnu se blagajnu slijeva manje novca nego što bi trebalo.
Tako je lani i nastao dokument “Iz laboratorija na cestu”, koji potpisuje Međunarodno vijeće za čišći prijevoz (ICCT), u kojem su istražene razlike između službenih i stvarnih, životnih podataka o potrošnji goriva različitih vozila i proizvođača u EU i SAD.
Rezultati su zanimljivi. Utvrđeno je, naime, da praktički svi proizvođači – lažu. Odnosno, da mudro koriste nedorečenosti New European Driving Cyclea (NEDC), službenog postupka za deklariranje potrošnje goriva i emisije štetnih plinova.
Također, istraživanje je pokazalo da se to muljanje drastično povećalo u posljednjih desetak godina. Naime, 2001. je prosječna razlika između deklarirane i stvarne potrošnje iznosila tek sedam do 10 posto, da bi danas, kod gotovo svih proizvođača dostizala čak 25 posto.
Pritom nema dokaza da je do povećanja jaza između stvarne i deklarirane potrošnje nastalo zbog promjene u načinu vožnje. Upravo suprotno, stručnjaci su zaključili da postojeći test apsolutno ne odgovara uvjetima realnog prometa te da je većina tehnologija uvedenih kako bi se smanjila potrošnja puno učinkovitija na testovima nego u stvarnom životu.
Primjerice, isključivanje motora prilikom stajanja daje znatno bolji rezultat na testu, jer je tada vozilo u mirovanju 20 posto vremena. U stvarnosti, taj je postotak dvostruko manji… Nadalje, primijećeno je da se vozilima na testu isključuju svi gutači energije poput klima uređaja, sustava za navigaciju, grijanja sjedala…, što također ne prati stvarne uvjete.
Najvažnije, utvrđeno je da je i sama testna procedura NEDP, pomoću koje se mjeri potrošnja goriva i emisija CO2, neprikladna i puna je rupa koje proizvođači obilato koriste kako bi snizili rezultate koje potom mogu upisati kao – službene.
I tako je kao jedino moguće rješenje zacrtano stvaranje nove testne procedure i novog ciklusa za testiranje. Posao na tome već je počeo i UNECE procjenjuje da bi sve trebalo biti gotovo do listopada 2015. No, borba za jasniju sliku o potrošnji goriva nije okončana.
Iako sudjeluju u radu, većina europskih proizvođača nije sklona hitnoj primjeni novog ciklusa nazvanog Worldwide Light Duty Vehicle Test Cycle (WLTC) i pripadajućih mu procedura (WLTP). Dovoljno je reći da su zasad jedino Mazda i Kia podržale hitno uvođenje novog načina testiranja…
No, uza sve prepreke, postupak se bliži kraju i 2015. bi nova procedura s novim testnim ciklusom trebala pred EU parlamentarce. Koji bi, pak, trebali omogućiti da nas proizvođači više ne muljaju toliko na tvorničkoj potrošnji goriva, piše portal Autoklub.hr.
