Slika žene za upravljačem automobila svakodnevna je pojava na današnjim cestama. No, žene su tijekom povijesti češće bile alat za prodaju automobila. Često ih se, s malo ili nimalo krpica na sebi, moglo vidjeti na haubi, u prtljažniku, na suvozačkom ili stražnjem sjedištu…
Imale su ulogu kao i Eva kad je jabukom namamila Adama. A čini se da se muškarci do danas nisu bitno promijenili. I dalje su podjednako ranjivi, da ne kažemo da su i dalje podjednako kvalitetni naivci. Žene su, pak, i dalje jednako zavodljive i podjednako tjeraju na grijeh, dok su, bar u ovom slučaju, proizvođači automobila utjelovljene zmije.
A pokora najčešće kredit, koji se zbog trenutka slabosti otplaćuje, odnosno trpi godinama… Nije sve, međutim, počelo tako žestoko. Pioniri automobilizma ukrcavali su u svoja vozila hrabre obožavateljice tad nevjerojatno brzih kočija bez konja, piše Autoklub.hr.
Žena je u tim prvim autima, dakle, najčešće bila tek suputnik, svojevrsna sirena posjednuta uz brkate i bradate muškarčine u kožnim kaputima, kapama i naočalama, koji su se ponosno kočoperili kao apsolutni gospodari metalnih životinja. A na ženi je tada bilo na stotine vrpca, volana, suknji i podsuknji, te kao kruna svega, šešir bogato ukrašen florom i faunom.
Sav taj trud, međutim, nestao bi nakon samo nekoliko minuta vožnje u otvorenom autu i remek-djelo majke prirode ubrzo je bilo nalik čudovištu. Srećom, žene su brzo doskočile problemu, kreiravši razne velove, marame…
Upravo tad se rodila ženska automobilska moda koja je usporedo pratila i razvoj automobila. Od nagosti ženskog tijela, pak, na tim prvim prometalima nije bilo niti n. Premda se žene već na samim počecima automobilske revolucije, dakle 1900., moglo vidjeti na plakatima koji su reklamirali automobile, to su najčešće bili crteži iz kojih je moral prštao na sve strane.
Muškarci su samo fantazirali iza upravljača naslućujući što se skriva iza svih tih krpica. Rezultat njihovih fantazija su i različite figurice na vrhu hladnjaka, koje su često poprimale oblik ženskog tijela.
I premda su jako željeli društvo ženske ljepote, istovremeno su ti muškarci željeli i ograničiti ili posve pobiti žensko pravo na upravljanje automobilom tvrdeći da automobil nikad neće biti pogodan za ženu, jer kvari njezino njegovano lice!
No, žene su znale posegnuti i za upravljačem. U ostalom, već kad je Berta Benz stvar svoga muža (automobil, op. a.) primila u svoje ruke, muški ponos bio je ozbiljno povrijeđen. Ugradnja elektropokretača olakšala je tim krhkim stvorenjima život i riješila najveće fizičke poteškoće, a odlazak muškaraca na front dodatno je promijenio status u odnosu na automobil.
Nakon što je Prvi svjetski rat završio, muškarci ponovno preuzimaju većinu komandi u svoje ruke, a proizvođači automobila počinju sve bolje shvaćati ulogu žene kao zavodnice i moćno sredstva navlačenja na kupnju.
Javljaju se tad i prvi plakati na kojima je već moguće vidjeti pripijene haljine sa samostojećim čarapama i halterima koji naglašavaju senzualnost i obećavaju užitak posjedovanja i vožnje. Automobila, dakako…
Bila je to prva ozbiljnija komercijalna uporaba ženskog tijela u promicanje automobilske revolucije. Druga revolucija, seksualna, bila je još jako daleko. Onda je stigao još jedan veliki svjetski rat koji je ponovo vratio žene u službu ratne mašinerije, pa se na ponovno oslobađanje duha i tijela trebalo još malo pričekati.
Sve do pojave prvih pin-up djevojaka – ljepotice izraženih prsa, koje su masovno lijepljene na sve moguće dijelove automobila i kamiona. Isprva sramežljivo, a zatim sve upadljivije, tih se godina na sajmovima automobila kao glavni aduti koje će svaki proizvođač automobila ili opreme ponuditi uz svoje proizvode pojavljuju i sve slobodnije odjevene, odnosno razodjevene ljepotice.
Kraj šezdesetih i početak sedamdesetih donosi pravu seksualnu revoluciju, jer se na sajmovima automobila golo žensko tijelo nudi kao na tržnici. Neupućeni su tad čak mogli steći dojam i da su zalutali na sajam pornografije! A koliko god to možda bilo i neukusno, većini posjetitelja bilo je jako ugodno…
I na tiskanim reklamnim materijalima proizvođači se tih godina natječu u predstavljanju što kraćih suknji sa što dvosmislenijim komentarima. Žena je postala pravi seksualni objekt u lovu na muškarce, potencijalne kupce automobila.
Bilo je to doba užitka za oko i uho, koje je prekinuto devedesetih. Lijepe žene se otad može vidjeti uz automobile još samo na velikim sajmovima, ali bez pretjerane erotike koja bi izazivala primisli. Gola ljepota izgubila se ravnopravnošću spolova za upravljačem.
Jer, u međuvremenu emancipirana žena, nezadovoljna pasivnom ulogom suvozačice, u svoju vlast nije ovaj puta uzela samo upravljač, nego i cijeli automobil. I od sredstva za vabljenje na kupnju premetnula se u posve ravnopravnog kupca.
Muškarci su time vjerojatno zauvijek izgubili fetiš užitka u fotografijama s prospekata koji raspaljuju maštu i isključuju razum. No, svako vrijeme donosi svoje, pa tako vjerojatno ne treba previše žaliti ni za vremenima u kojima je erotika bila korištena u korist prodaje automobila. Jer, u pozadini svega toga je, ipak, uvijek je bila zmija, odnosno nemilosrdni interes velikog kapitala…
