Kupili ste novi automobil, pa smatrate da barem neko vrijeme ne morate brinuti o mogućim popravcima i održavanju? Upravo suprotno: želite li miran san, trebalo bi ga tretirati zaštitnim voskom praktički čim izađe iz prodajnog salona, jer se samo tako može na duže vrijeme izbjeći njegovo poliranje.
No, tako što u nas ne radi gotovo ni jedan vozač premda mu automobil već nakon par mjeseci na laku ima holograme i druge ogrebotine, što znači da je u velikoj većini slučajeva zreo za poliranje dok je još gotovo posve nov. A što sve podrazumijeva poliranje i na što pritom treba obratiti pažnju, objasnio nam je Marko Grmoja stručnjak za poliranje.
– Postoji vrlo jednostavan i zgodan način da provjerite stanje laka na svom vozilu: površinom polako prijeđite prstom preko kojeg ste navukli tanak sloj celofana, poput onog u koji se omataju kutije cigareta. Na taj je način najlakše opipati svaku neravninu na laku, a njih na svakom neodržavanom vozilu ima mnogo više nego što bi se moglo pomisliti.
Nije to samo estetski problem: neodržavani se lak uništava sve više i više, nestaje zaštitni sloj, gubi se njegova kvaliteta i prije dolazi do korozije. Posebno je to izraženo kod automobila koji se parkiraju blizu tramvaja – oni na sebi imaju crne točkice koje se bez zaštitnog voska počinju pretvarati u koroziju i nagrizaju lak. Dakle, njih će sigurno trebati polirati.
A da bi to bilo moguće, auto prvo treba dobro oprati, kako bi se vidjelo s čime će se sve majstori zapravo morati suočiti. Osim toga, tek je tad, pod posebnom rasvjetom moguće vidjeti koliko su duboke pojedine ogrebotine. I točno izmjeriti debljina laka. Drugim riječima, saznati koliko je rizično polirati neki auto, je li on već bio poliran ili lakiran, ima li na nekim mjestima kita…
Specijalni mjerač na Audiju koji smo dovezli na tretman u radionicu izmjerio debljinu od oko 190 do 200 mikrona, što je prilično visoka brojka, jer se kod današnjih auta ona inače kreće oko 150 mikrona. Visoki broj može biti znak i da je auto već bio lakiran, ali i ne mora: kvalitetniji i, posebno, oni nešto stariji auti, mogu biti presvučeni i jačim slojem laka od onog koji se najčešće danas stavlja. No, s druge strane, neki auti, posebno japanskih proizvođača, poznati su po prilično tankom laku…
Posljednja priprema za poliranje započinje s glinom, kojom se čiste grube dubinske nečistoće. To se obvezno mora napraviti, jer će u suprotnom tretman pastom nečistoće samo utrljati još dublje u lak, a u takvim slučajevima ni zaštitni vosak kasnije ne može dobro sjesti na površinu. Kad se radi s glinom, ključno je stalno podmazivanje, jer ako se radi na suho može se spaliti lak, što ostavlja vidne mrlje.
Nakon tretmana glinom auto se briše finom krpom i već tad se može primijetiti prva razlika na laku. Dakako, kad se radi s glinom i polir pastom, treba pažljivo zaštititi sve druge dijelove auta da na njima ne ostanu posljedice, odnosno karakteristični bijeli tragovi.
Nakon gline slijedi premaz posebnom pastom za poliranje, koja se od ostalih sličnih proizvoda na tržištu razlikuje po tome sto su njezine mikrogranule okrugle, a ne trokutaste. Trokutastim se mikrogranulama, doduše, brže dolazi do efektnog, oku ljepšeg i lako vidljivog rezultata, ali se tako skida dodatni sloj laka, približno 15 do 30 mikrona njegove površine.
Posebnim Swisswax okruglim granulama, pak, skida se osjetno manje laka. Pasta se na polirku (koriste se rotacione ili ekscentrične) nanosi u maloj količini, u samo par točkica, ali ju prvo treba dobro protresti, jer inače njezine mikrogranule tonu na dno boce. Uz to, površinu treba poprskati s malo vode i pripaziti da kabel polirke uvijek ide preko ramena te da ne dolazi u dodir s lakom.
Potezi moraju biti ravnomjerni, s preklopom traga od 50 posto, ali treba znati da se mora voditi računa i o brzini broja okretaja. Počinje se s najmanjom, jer se tako može ravnomjernije nanijeti pasta i usput procijeniti u kakvom je stanju površina, a potom se brzina postupno povećava u skladu s potrebama. U slučaju da se odmah krene na veću brzinu, posebno ako osoba koja radi poliranje nema iskustva, to će na površini ostaviti vidljive holograme.
Osim toga, bez obzira koji od mnogobrojnih “padova” koristili, on mora uvijek biti cijelom površinom u dodiru s lakom, dakle polirka se ne smije naginjati. Osim toga, treba paziti da se površina ne zagrije previše, jer to također može spaliti lak. Na koncu, pasta se briše tek kad postane prozirna. I to je sve, osim ako neku površinu treba proći više puta.
Dakle, u poslu poliranja treba biti jako nježan i strpljiv. Treba si uzeti i jako puno vremena, i po 8, 9 i više sati, što je također razlog zbog kojeg to nije preporučljivo raditi kod kuće. Sve ostalo, uključujući i glinu i nanošenje voska za zaštitu i sjaj (na održavani auto, dakako), možete sami raditi pomoću preparata kupljenih u Swissvaksu, ali poliranje ipak radije prepustite stručnjacima.
Orijentacije radi, u Swissvaxovom studiju ukupni tretman – temeljito pranje izvana i iznutra, pripremu, glinu, poliranje u četiri premaza (strong, medium, regular i finish) i vosak – za dovezenu veliku premium limuzinu stajalo nas je 1750 kuna. Ako je auto manji i cijena je manja (1500 kuna do veličine Audija A4), a ako pri tom nema ni poliranja, nego su dovoljni već i glina i vosak, može pasti i na 500 kuna.
Slične se usluge, doduše, mogu kod nas naći i za manji novac, no bolje se tada ipak odlučiti za neku od renomiranih tvrtki i zaboraviti na najjeftinije ponude. Da vam se naizgled manji trošak ne bi pretvorio u višestruko veći, savjetuje Autoklub.hr.
