Hoće li automobili zaista pojeftiniti nakon 1. srpnja?

Pompozno najavljen i potom i na brzinu donesen novi Zakon o posebnom porezu na motorna vozila približit će nas pravnim stečevinama Europske unije kojoj pristupamo 1. srpnja. Takve i slične izjave smo mogli slušati, a i u najavi zakona se provlači slična misao da nas oporezivanje u skladu s emisijom CO2 još više integrira u Europu. Uz nju je nekako ljudima usađena ideja da će auti s novim trošarinama (kolokvijalni naziv za spomenuti zakon) pojeftiniti.

Je li to istina? Ako nije, onda netko tko je naumio kupiti novi auto gubi vrijeme čekajući ljeto, jer ga tad može zaskočiti – poskupljenje. To je u vremenima kad se svaka kuna okreće ne dvaput, nego i desetak puta prije nego se potroši dovoljan razlog da Automotorisport krene u akciju. Primili smo se posla, temeljito istražili i iščitali zakon te potom i napravili izračun za više od 100 automobila koji se sad kod nas prodaju.

Ovdje ide potrebna ograda. Naime, da bismo mogli napraviti točan izračun, potreban nam je podatak o marži zastupnika, tj. nabavnoj cijeni za aute koje oni prodaju. Jasno je da je to najstroža poslovna tajna koju nitko ne želi otkriti pa smo se morali poslužiti realnim pretpostavkama (ono što se na engleskom zove educated guess).

Za gradske aute smo računali da je marža 20 posto, za kompakte smo uzeli 25 posto, za premium brendove i limuzine uzeli smo 30 posto. Za luksuzne limuzine tipa Audi A6 računali smo sa 35 posto marže, a za najskuplje modele računali smo sa 40 posto. Jasno je da svaka marka ima svoje specifikume koji se mogu razlikovati od modela do modela, pa čak i ovisno o motoru, ali, još jednom napominjemo da su to podaci koji su nam nedostupni. Ipak, i uz te pretpostavljene vrijednosti može se iščitati trend i donijeti zaključak o učincima novog zakona.

Zaključak glasi: Auti koji nisu preskupi i čija je emisija CO2 niža od 120 g/km pojeftinit će. Ne puno, ali će pojeftiniti. Ipak, i ovdje je potrebna ograda zbog toga što će se zastupnik možda odlučiti tu uštedu zadržati za sebe i ostaviti cijenu na dosadašnjoj razini. To ne možemo znati i tu se vraćamo na politiku svakog zastupnika posebno.

Auti koji nisu preskupi (oni sa sadašnjom cijenom do oko 140-ak tisuća kuna) i čija je emisija CO2 između 120 i 130 g/km ostat će na dosadašnjoj razini, a auti s emisijom višom od 131 g/km poskupjet će. Posebno poglavlje zaslužuju velike limuzine sa štedljivim motorima (recimo BMW 730d) koji će čak malo pojeftiniti, ali ništa dramatično, posebice ne u omjeru s njihovom cijenom.

Uglavnom, novi zakon nam ne donosi puno/ništa dobroga, no on je zbog spomenutog usklađivanja s pravnim stečevinama EU-a jednostavno morao biti donesen. Ne samo da je izuzetno kompliciran za primjenu, nego je najavljena i dodatna komplikacija oko njegove provedbe. U praksi razine emisija koje zakon propagira znače da se potiče (ili tolerira) motore snage do nekih 125-130 KS, a sve preko toga penalizira.

Izračun po novom zakonu

Osnovna promjena je ta da se sad za izračun trošarine uzima “prodajna” cijena koja obuhvaća sve: nabavnu cijenu s carinom i PDV-om (u što je uključena i marža!) te se na tako formiranu cijenu primjenjuje Zakon o trošarini prema tablicama. Postotni iznosi vezani uz cijenu i emisiju CO2 se zbrajaju.

Carina raste na deset posto

S pristupanjem EU postajemo dio zajedničkog tržišta koji za vozila čije je porijeklo izvan EU-a propisuje carinu od 10 posto. Dosad je carina bila osam posto pa zastupnici dalekoistočnih marki imaju dodatni uteg oko vrata.

Stvar se donekle pojednostavnjuje utoliko što će sad ulazna faktura biti ona na ulazu u EU, dakle u luci ulaska (Antwerpen, Rotterdam, Hamburg itd) koja je niža od sadašnjih, na koje se kaleme razni troškovi dostave, pretovara, skladištenja i svega ostalog.

Zastupnici se nadaju da bi se ti troškovi i povećanje iznosa carine mogli poništiti, inače će im biti još teže nego dosad. Također, njih dodatno muči i dvostruka konverzija valute najprije u euro, a potom u kune, što će im otežati formiranje kataloške cijene.

Kad se sve skupa sagleda, kod nas će auti i dalje ostati najskuplji u regiji te ćemo i dalje biti groblje za automobile kao i dosad: kad auto jednom uđe u Hrvatsku, iz nje izlazi samo ako je ukraden. Naime, nikome iz okruženja ne isplati se njegova kupnja.

Kataloška cijena

Atmosfera oko trošarina govori da će Vlada obračunavati trošarine po kataloškim cijenama. U praksi to znači da se eventualne prodajne akcije neće priznavati što se tiče zakona i da će se trošarina obračunavati u svojem punom iznosu kao da je cijena nepromijenjena. Ostaje vidjeti što će to značiti za premium brendove, gdje kataloške cijene de facto ni nema, jer svaki kupac konfigurira vozilo po želji. Također, ako to doista bude tako, što će se dogoditi ako dođe do klizanja tečaja?

Plaćanje trošarine

Posebno je poglavlje plaćanje trošarine. U svoj svojoj mudrosti zakonodavac je predvidio da se trošarina plaća posebno na šalteru ureda lokalne samouprave prije registracije automobila. Ne treba puno da se shvati kako je tako onemogućeno kreditiranje kupnje auta u punom iznosu (što je možda i bio jedan od posrednih ciljeva).

Na primjedbu kako bi to onda kupci trebali riješiti, iz državnih je službi dobiven lakonski odgovor: “Već će se kupci nekako snaći”. Kako sad stvari stoje, prodavač bi trebao uplatiti trošarinu u ime kupca, što od trgovca zahtijeva dodatnu prilagodbu u poslovanju, ali to još nije sigurno. K tome, prodavačima veže dodatna sredstva, a ionako dišu na škrge i jedva preživljavaju.

Uvoz rabljenog

Po novom zakonu se stvar, kao i uvijek kod nas, pojednostavnjuje, ali i komplicira. Naime, on ne priznaje ulaznu fakturu, nego se oslanja na “tržišnu vrijednost” (kraj doslovnog citata). Kako će se određivati ta tržišna vrijednost i tko će to činiti nije ni definirano, niti objašnjeno. Hoće li kao referenca služiti Katalog vrijednosti vozila koji izdaje CVH, prosjek oglasa s Njuškala ili će svaki službenik na općini imati diskrecijsko pravo da (pr)ocijeni koliko vrijedi auto, nije poznato.

Dakle, potencijalno se (opet) otvara prostor za korupciju, podmićivanje, malverzacije… Dokazivanje porijekla obavljat će se isključivo obrascem EUR-1 (da bi se izbjegla carina od deset posto), a ako vozilo u svojim homologacijskim dokumentima nema izraženu prosječnu emisiju CO2, tad će se automatski računati kao da je emisija CO2 viša od 301 g/km (što znači dodatak trošarini od 31 posto za dizelaše, odnosno 29 posto za benzince).

Jasno, na snazi i dalje ostaje homologacijski uvjet da bi se auto uopće mogao uvesti. “Kajla” u zakonu je pojam tržišne vrijednosti zbog kojeg bi auto iz inozemstva morao biti jeftiniji oko 20-ak tisuća kuna da bi se cijela operacija isplatila.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije