Geometrija kotača radi se u posebno opremljenim radionicama s uređajem spremnim kontinuirano očitavati kutove pod kojima kotači stoje u odnosu jedan prema drugom. Postoje skuplji, optički uređaji, te nešto jednostavniji, koji za očitanja koriste fizičku vezu (obično sponom od elastičnog konopca).
I noviji i stariji uređaj napravit će dobar posao, samo je pitanje koliko vremena majstor mora utrošiti na namještanje. Naši ljudi ne odlaze na geometriju kotača, nego na “špur”. Ta je riječ tuđica, germanizam, koji opisuje trag kotača.
Zatur je najbolje zamisliti kao nagib vilice na biciklu (što je više nagnuta, zatur je veći), trag je paralelnost kotača (može biti otvoren ili zatvoren, odnosno negativan i pozitivan), a tu je i nagib (može biti negativan, što se najčešće vidi na trkaćim autima, ili vrlo rijetko pozitivan). Ako posjetite radionicu s optičkim, novijim uređajem, provjera i eventualno namještanje geometrije može trajati svega 15 minuta.
Dobra, odnosno od strane proizvođača propisana geometrija kotača važna je jer štedi gume i auto čini sigurnijim u vožnji – najviše pri velikim brzinama te pogotovo na kočenju. Razlozi odstupanja u geometriji, napominju, su razni: udarci u rubnike, trošenja dijelova ovjesa, promjene visine vozila (prilikom spuštanja odnosno tuninga).
Stručnjaci napominju kako čak i izuzetno pažljivi vozači ponekad trebaju korekciju geometrije, ma koliko bili oprezni pri penjanju na rubnike. Jasno, ima i onih koji žele “otvoriti” ili “zatvoriti” trag, povećati nagibe ili učiniti slične korekcije u potrazi za što boljim ponašanjem na cesti, posebno u zavojima.
Spretnom majstoru postupak namještanja geometrije je jednostavan: za početak, auto se pozicionira na točno određeno mjesto na stolu. Kako ručna kočnica na velikoj većini automobila djeluje samo na stražnje kotače pa ne može efikasno fiksirati auto, on se zakoči posebnom upornom polugom koja blokira pedalu, a samim time i sve četiri kočnice. Na kotače se montiraju senzori i to tako da nasjednu na sami rub naplatka. Inicijaliziranje se vrši tako da se kotači zakrenu u jednu i drugu stranu i posao može početi.
Prvo se namješta zatur, ako je potrebno. S obzirom na to da se kod većine današnjih automobila ta postavka može malo mijenjati, na to će biti utrošeno i malo vremena. Zatim slijedi nagib, koji se mijenja tako da se otpuste vijci na nosaču vilice – kako su košuljice vijaka ekscentrične, majstor okretanjem dobiva željeni kut, ekran signalizira da je ušao u “zeleno područje” i nagib je namješten. Slijedi trag koji se namješta na sponi upravljača.
Rezultat namještanja je automobil koji ide ravno kad pustite volan, koči ravno, ne troši gume, pa čak i troši manje goriva. Tih 160 do 230 kuna koliko se plaća geometrija kotača višestruko se isplate, jer su u pitanju sigurnost, trajnost vozila i zapravo je to dobar način provjere je li s podvozjem automobila sve u redu.
Naime, ako i najmanja spona, krajnik ili kugla ima zračnosti, ne geometriji će se to pokazati pa možete zamijeniti dio. Primjerice, ako samo jedna kugla ima zračnosti ili “lufta”, samo dodirom kotača instrumenti će očitati i najmanji pomak i znat ćete koji dio treba promijeniti. Osim toga, vozit ćete smirenije, bit ćete sigurniji na cesti i vaš će auto savršeno reagirati u kritičnim situacijama, savjetuje Autoklub.hr.
