AUTO KLUB OTKRIVA

APSURDI Osiguranja vozače proglašavaju pijanicama bez alkotesta, samo da im ospore prava iz kaska!

Nevjerojatno je da država već godinama dopušta da osiguravatelji zlostavljaju osiguranike, ali i pravosuđe

O tome se ne priča, no istina je. Alkohol predstavlja ozbiljan
problem za domaće osiguravatelje. Ne, doduše, na način da u
društvima za osiguranje rade ljudi skloni dobroj kapljici, pa
ošamućeni maliganima neprestano čine štetu sebi i drugima, tvrtki
za koju rade i društvu općenito. To bi bilo zbilja pretjerano
tvrditi…

No, istina je da čine štetu sebi i drugima, tvrtki za koju rade i
društvu općenito zbog problema s alkoholom, ali u ovom slučaju
vezanih uz ugovore o kasko osiguranju. Te ugovore, poznato je,
osiguravatelji po prijavi štete često nastoje pravno osporiti na
svakojake načine, pozivajući se na odredbe napisane sitnim
slovima u svojim Uvjetima o osiguranju čijih odredbi mnogi vozači
postanu svjesni tek kad se dogodi nesreća i dođe vrijeme za
naplatu.

I onda slijedi povuci-potegni, pri čemu osiguravatelji imaju cilj
platiti što manji iznos. Ili, u po njih najboljem scenariju –
ništa. I tu se, iz nekog nepoznatog razloga, često hvataju baš
alkohola, odnosno odredbi iz svojih Ugovora o osiguranju koje
predviđaju da je pokriće kompromitirano ako je šteta nastala za
vrijeme dok je vozač bio pod utjecajem alkohola. I to ne samo u
slučajevima kad se neka pijana protuha razbila auto i sad još
traži novac od osiguranja. Ne, to se događa i kad je riječ o
svakodnevnim situacijama u kojima je došlo do prometne nesreće s
materijalnom štetom nakon koje testiranje na alkohol nije niti
provedeno. Niti je po zakonu moralo biti provedeno. U tim
situacijama osiguravatelji često odbijaju isplatu jer smatraju da
je vozač bio pijan samim time što nije alkotestiran i spremni su
to stajalište braniti rukama i nogama, pa od spora s osiguranikom
ne odustaju dok slučaj ne završi na Vrhovnom sudu. A to sa sobom
nosi i mukotrpnu, višegodišnju sudsku sagu.

Pomalo nevjerojatno, listajući presude Vrhovnog suda donesene u
proteklih četiri, pet godina naišli smo na desetak ovakvih,
gotovo istovjetnih slučajeva. U svakom od njih osiguravatelji su,
često i ohrabreni pravorijecima nižih sudova, tjerali mak na
konac i odbijali isplatu odštetnog zahtjeva inzistirajući da je
vozač bio pijan samo zato jer nije proveden alkotest, sve dok im
se to nije obilo o glavu na Vrhovnom sudu. Sve skupa čak djeluje
nadrealno, jer su osiguravatelji itekako imali mogućnost
pogledati kakav je stav Vrhovnog suda u brojnim sličnim
predmetima, no svejedno su srljali u spor koji ne mogu dobiti.
Nadajući se, valjda, da će se oštećeni vozači pomiriti s
presudama koje im ne idu u korist i odustati od traženog novca.

Kako piše portal jutarnji.hr/autoklub, razlog za ovakvu
nakaradnu praksu koja bez razloga opterećuje najviše sudbeno
tijelo u državi neprestano ga tjerajući da odlučuje o nečemu o
čemu je odlučio već bezbroj puta nalazi se u Uvjetima za
osiguranje. Odnosno u njihovom tumačenju. Kod mnogih
osiguravatelja, naime, ondje je propisano da vozač gubi pravo na
odštetu temeljem police kaska ako nakon prometne nesreće odbije
alkotest. Pritom mnogi već i izostanak alkotesta smatraju
dovoljnim razlogom da se pozovu na ovu odredbu, smatrajući da je
vozač valjda sam trebao organizirati alkotest kako bi zadovoljio
propisano u Uvjetima o osiguranju.

Kakvu havariju pritom prolaze oštećeni vozači zorno pokazuju
brojne presude Vrhovnog suda, pa tako i ona relativno nedavna iz
travnja 2020., u slučaju koji se po nižim sudovima vukao još od
prometne nesreće 29. rujna 2010. U tom sporu s osiguravajućim
društvom tužiteljica je odlukama suda prvog i drugog stupnja ne
samo odbijena u svojem tužbenom zahtjevu za isplatu 31.558 kuna,
već su joj niži sudovi naložili i da tuženom osiguranju mora
platiti i parnički trošak od 3790 kuna, pa i zatezne kamate.
Srećom, oštećenu vozačicu to nije obeshrabrilo i predmet je
završio na Vrhovnom sudu, gdje je u reviziji odlučeno ‘da je u
konkretnom slučaju ništetna odredba Uvjeta za kasko osiguranje
motornih vozila kojom se nalaže osiguraniku da osigura svoje
alkotestiranje nakon prometne nezgode, te ako to propusti da gubi
prava iz ugovora o osiguranju’. Pritom je naglašeno da se niži
sudovi u svojim presudama nisu imali pravo pozivati na odluku
Vrhovnog suda iz srpnja 2002. vezanu uz slučaj kad se vozač nakon
prometne nesreće odbio podvrgnuti alkotestu.

To je, objašnjeno je u odluci, sasvim drugačija situacija od ove
u kojoj se od vozačice tražilo da sama osigura vlastiti alkotest
nakon prometne nesreće pod prijetnjom gubitka prava iz ugovora o
kasku. I tako je vozačica, punih deset godina nakon nesreće,
konačno došla do traženog novca uvećanog za zatezne kamate, a
osiguranje joj je moralo podmiriti i troškove postupka koji su
narasli na 9949 kuna. Raspravljati o nekakvoj pravdi i poštenju,
pa i pravnoj sigurnosti nakon što se vidi ovakav slučaj nema
pretjeranog smisla, posebno kad se zna da su niži sudovi hladno
odbili zahtjeve tužiteljice iako su i oni imali priliku vidjeti
kakvo je pravno shvaćanje Vrhovni sud zauzeo i u brojnim sličnim
slučajevima iz 2004., 2010., 2011., 2012…

No, zanimljivo je vidjeti što takav stav Vrhovnog suda znači za
vozače s ugovorenim kasko osiguranjem u slučaju prometne nesreće.
Ispada, naime, da osiguravatelji nikako nemaju pravo inzistirati
na alkoholiziranosti vozača ako alkotest nije proveden, osim u
slučaju da se vozač odbije alkotestirati na zahtjev policije i
tako dođe u situaciju da prema Zakonu o sigurnosti prometa na
cestama može biti smatran alkoholiziranim. Znači, do odštete mogu
doći i oni koji u alkoholiziranom stanju sudjeluju u prometnoj
nesreći s isključivo materijalnom štetom, kad po slovu zakona
nisu dužni zvati policiju, pa tako niti raditi alkotest.

Nije u skladu sa zakonom

Mnogi osiguravatelji već i izostanak alkotesta smatraju dovoljnim
razlogom da odbiju odštetnih zahtjev svojih kasko osiguranika,
smatrajući da je vozač valjda sam trebao organizirati alkotest
kako bi zadovoljio propisano u Uvjetima o osiguranju. A to,
naravno, nije u skladu sa zakonom. Članak 176. Zakona o
sigurnosti prometa na cestama, naime, jasno govori da ‘vozači,
odnosno sudionici prometne nesreće u kojoj je došlo samo do
materijalne štete mogu napustiti mjesto prometne nesreće čim
ispune i potpišu Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način
razmijene osobne podatke i podatke o vozilima’. Znači, u tim
situacijama sudionici nemaju nikakvu obvezu zvati policiju, pa
tako niti raditi alkotest.

HANFA ne poduzuma ništa

Prilično je nevjerojatno da dio osiguravatelja i danas, nakon
brojnih presuda Vrhovnog suda koje im ne idu u korist, i dalje
ustrajava na dokazano ništetnim odredbama u svojim Uvjetima za
kasko osiguranje vezanima uz alkoholiziranost vozača, kojima po
vlastitom tumačenju može osporiti isplatu odštete. Među njima
neke nisu čak niti samo ništetne, već i nakaradne. Nekadašnje
Jadransko, a danas Adriatic osiguranje tako u svojim Uvjetima
navodi da se sudionik prometne nesreće može smatrati
alkoholiziranim ‘bez obzira na količinu alkohola u krvi, utvrdi
li se da pokazuje znakove alkoholizirane poremećenosti’. Sličnu
formulaciju, primjerice, koristi i Generali osiguranje u svojim
Uvjetima. Pritom se postavlja pitanje što sve ovih godina
poduzima Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA)
kojoj se iz nekog razloga ove odredbe nisu učinile spornima.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije