Sigurnost prometa

SUDSKA PRAKSA Zašto su vozači gotovo uvijek krivi?

Zakon će u mnogim situacijama dati za pravo ranjivim sudionicima u prometu

Vozači, oči širom moraju biti otvorene, a um u stanju visoke
pripravnosti kad se približavate pješačkom prijelazu. Kako
god znate i umijete, gledajte očima s lijeva na desno, jer s
obje strane se može pojaviti pješak željan
prelaska. Kad ugledate dijete koje nije na zebri,
nego se tek kreće prema zebri, traži se po potrebi smanjenje
brzine vozila čak i do brzine koraka. U svakom slučaju, bitno je
ugledati i reagirati prije zebre!

Visoki prekršajni sud u svojoj je presudi Pž-1108/2016 od 25. 9.
2017. upravo tako istaknuo: ‘U opisanoj prometnoj situaciji,
kad se u blizini nalazilo dijete koje se kreće prema
pješačkom prijelazu, vozač je dužan, imajući u vidu načelo
nepredvidivosti propisano u čl. 134. st. 1 i 2. Zakona o
sigurnosti prometa na cestama, voziti s posebnim oprezom, znatno
smanjiti brzinu, a po potrebi kretati i brzinom koraka, tako
da vozilo može zaustaviti pred pješačkim prijelazom, što je
okrivljenik propustio učiniti već se, prema vlastitoj
izjavi, kretao dopuštenom brzinom i nije smanjivao brzinu’.

S druge strane, naravno da postoje pravila i za pješake. Ne mogu
se pješaci tek tako sunovratiti iz letećeg starta na pješački
prijelaz i očekivati da će proći neoštećeno. Pješak pri prijelazu
kolnika obilježenog pješačkim prijelazom dužan je prije
stupanja na prijelaz obratiti pozornost na udaljenost i brzinu
vozila koja mu se približavaju, a preko kolnika je dužan
prelaziti pažljivo, nakon što se uvjerio, a to može učiniti
na siguran način.

Znači, i pješaci moraju moći procjenjivati. Prije nego što
se krene u aktivnost prelaska pješačkog prijelaza
potencijalno opasnog za život i zdravlje, treba procijeniti
brzinu i udaljenost vozila koja hrle u pravcu zebre i
dobro proračunati stigne li se širina kolnika pravodobno
prijeći.

Mnogi bi rekli da je potrebno uspostaviti kontakt očima s
vozačem. Kad je vozilo dovoljno udaljeno, tek tad treba
zakoračiti u avanturu prelaska zebre, savjetuju
oprezni. Međutim, kolika je udaljenost dovoljna? To je jako
relativan pojam, jer ako nailazi brz i žestok vozač, nesklon
upotrebi kočnice, udaljenost do zebre bit će prevaljena u tili
čas! Treptaj oka i on je tu, a vi izloženi silovitom naletu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-948/13-2
razmatrao je slučaj u kojem je pješak stupio na pješački
prijelaz u trenutku kad je vozilo bilo od njega udaljeno
impresivnih 84,3 metra, ali nije uspio sigurno prijeći
kolnik zbog prevelike brzine nailazećeg vozila od 105,7 km/h, što
je bilo čak 55,7 km/h više od dopuštene brzine. Sud je stoga u
svojoj odluci od 3. listopada 2017. konstatirao kako se od
bilo kojeg pješaka ne može razumno očekivati da prilikom stupanja
na obilježeni pješački prijelaz, kad on to učini na
uobičajeno (dovoljno) sigurnoj udaljenosti, dakle nakon što se
prije stupanja na kolnik uvjerio da to može učiniti na siguran
način, s matematičkom sigurnošću procijeni brzinu nailazećeg
vozila (koja je uz to bila dvostruko veća od dopuštene). Sud
eto ne traži supersonične procjeniteljske nadmoći od pješaka!

Sukladno tome konstatirano je: ‘Kad je vozač upravljao motornim
vozilom dvostruko većom brzinom od dopuštene, tad nema nikakvog
doprinosa pješaka nastanku štetnog događaja, nego postoji
isključiva odgovornost vozača motornog vozila’.

Brzina i to ona koja se u pravu naziva
‘neprilagođenom’ uvijek se obije vozaču o
glavu. Razvidno je to u situacijama u kojima pješaci prelaze
kolnik ‘izvan pješačkog prijelaza’. Ne, neće tad pješak biti
isključivo kriv i odgovoran ako ste se vi kao vozač kretali
‘neprilagođenom brzinom’.

U situaciji kad je osoba u alkoholiziranom stanju
prelazila kolnik 20 metara od pješačkog prijelaza u večernjim
satima i kad je ona mogla uočiti vozilo koje joj dolazi u susret
i uočila ga je te nastavila prelaziti kolnik izvan obilježenog
pješačkog prijelaza, sud nije utvrdio isključivo odgovornost
pješaka.

Naime, kako piše portal revijahak.hr, Vrhovni sud Republike
Hrvatske u odluci Rev-345/11-2 od 7. rujna 2011. utvrdio je
odgovornost vozača u omjeru 60%  (a pješaka 40%) iz
razloga što je vozio neprilagođenom brzinom u noćnim uvjetima i u
blizini autobusnog kolodvora gdje uvijek postoji mogućnost
iznenadnog izlijetanja pješaka na cestu, te što nije smanjio
brzinu i više obratio pozornost na pješaka kojeg je uočio i koji
mu se doimao nesigurnim.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije