Vozači koji se voze dvostruko sporije od ograničenja trebali bi uključiti sva četiri žmigavca. To u pravilu nitko ne radi
Nerviraju vas vozači koji se vuku po cesti, često zato što
se nadaju pronaći slobodno parkirno mjesto kojega nema niti za
lijek ili, pak, jer im misli odlutaju dok razgovaraju na mobitel
ili sa suvozačem?
Niste usamljeni. Razne studije već su mnogo puta pokazale da
nečija spora vožnja, posebno ona debelo ispod ograničenja, može
izazvati ozbiljne frustracije kod drugih vozača, koji su u
tim situacijama skloni nervoznim i nepromišljenim potezima, poput
pretjecanja u trenutku kad to nikako nije poželjno. Čime,
naravno, značajno raste vjerojatnost da se dogodi prometna
nesreća. Neki čak govore da prespora vožnja može biti
gotovo jednako opasna kao i prebrza, a dokazi da nisu
daleko od istine viđaju se gotovo svakodnevno.
No, što nam to sve vrijedi. Iako je prespora vožnja već godinama
kažnjiva po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, policija se
baš tu i ne trudi zavesti reda i s ponešto represije smanjiti
puzanje dijela vozača po asfaltu, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
A mogla bi, jer je slovo zakona poprilično jasno – članak 51.,
naime, propisuje da “kada je brzina kretanja vozila manja od
polovice najveće dozvoljene brzine na cesti ili dijelu ceste,
vozač mora uključiti sve pokazivače smjera”. Jedina iznimka
pritom se odnosi na vozila s uključenim rotacijskim svjetlom, što
znači da su ove obaveze lišena vozila policije, vatrogasaca,
hitne pomoći i, primjerice, Gorske službe spašavanja, no
isključivo u trenutku kad u sklopu službene intervencije uključe
rotirajuće svjetlo.
Samim time, svi ostali bi baš uvijek trebali uključivati sva
četiri žmigavca, neovisno vuku li se dvostruko sporije od
ograničenja po gradskim ulicama, lokalnim cestama ili po
autocesti. Zakon tu ne radi baš nikakvu razliku. Je li to slučaj
u praksi?
Baš i ne. Iskustvo nas uči da sve pokazivače smjera vozači
eventualno uključuju kad zapnu u koloni na autocesti, strahujući
od naleta vozila iza njih samih. Ili, pak, kad se zbog iznenadnog
kvara na vozilu kreću debelo ispod ograničenja. I to je za svaku
pohvalu, no ono što nije u skladu s pametnim ponašanjem, pa i
samim Zakonom, jest to da na isti način ne postupaju u brojnim
drugim situacijama kad iz nekog razloga moraju značajno smanjiti
brzinu.
Ako, međutim, vjerujete da će vas momci ili pak djevojke u plavom
zaštititi od ovih opasnih puževa, varate se. Dok je policija u
Hrvatskoj tijekom 2020. napisala 296.499 kazni za prebrzu vožnju,
u 2021. njih 280.531, a lani 250.192, kazne za presporu vožnju
koje u ovom trenutku ionako iznose tričavih 30 eura napisala je
svega pet puta.
To jasno pokazuje da su zakonske odredbe vezane za presporu
vožnju gotovo mrtvo slovo na papiru i da se ne treba nadati da će
policija tu uskoro zavesti reda. Dio problema, međutim, leži u
tome što svoj posao u ovom slučaju baš dobro ne odrađuju niti
instruktori u autoškolama.
Poznato je, naime, da većina njihovih polaznika, još nesigurna u
prometu, često vozi izuzetno sporo, prilično usporava promet i
svako malo tjera druge vozače na riskantna pretjecanja. Jeste li
ikad vidjeli da se netko od njih vozi s uključena sva četiri
žmigavca? Vjerojatno ne, baš kao niti mi. Šteta, jer to je
savršena prilika da se usvoji ova navika koja itekako može
pospješiti sigurnost.
