U Hrvatskoj je trenutačno registrirano više od 1,7 milijuna vozila i sva ona po zakonu moraju imati policu osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama.
Ako uzmemo da je prosjek premije za osobne automobile oko 1500 kuna, ispada da se u obveznom osiguranju motornih vozila godišnje zavrti više od 2,5 milijardi kuna. Dnevno u prosjeku ima 116 prometnih nesreća, većinom s manjom materijalnom štetom.
Oštećena vozila moraju se popraviti, a vozač koji nije kriv popravak naplaćuje iz police osiguranja vozača koji je skrivio nesreću.
I tu često dolazi do problema. Nakon što osiguravatelj procijeni štetu, postoje dvije mogućnosti: financijska nagodba ili popravak automobila, odnosno vraćanje u prvobitno stanje.
Pristane li oštećeni na nagodbu, potpisuje da osiguranje više nema obveza u tom postupku. No česta su iskustva da je visina nagodbe koju osiguranje ponudi manja od iznosa kojim se može popraviti automobil.
Osiguravatelji imaju ugovore s određenim servisima i njihov je interes da se automobil dovede u prvobitno stanje za što manje novca.
Stoga često oštećene upućuju u neovlaštene servise s kojima imaju ugovor.
Dakako, interes ovlaštenih servisera je da što više automobila dolazi k njima.
– Ako se popravak isplati (ako nije nastupila totalna šteta), naš osiguranik ima slobodu izbora servisa i mi to uvažavamo prilikom isplate štete.
U ovlaštenim servisima uglavnom se popravljaju vozila do pet godina starosti i auti kupljeni na leasing ili kredit.
Starija vozila najčešće idu na popravak u neovlaštene servise.
Oštećeni može uvijek zahtijevati popravak u ovlaštenom servisu, osim u slučaju totalne štete – objašnjavaju iz Croatia osiguranja.
– O načinu sanacije oštećenog vozila zapravo ne odlučuje osiguratelj nego isključivo vlasnik vozila.
Mi informiramo klijenta o servisima ovlaštenim za popravak njegove marke vozila te ga uputimo na ugovorenu mrežu naših ovlaštenih i neovlaštenih servisa.
Konačna odluka u cijelosti je na vlasniku oštećenog vozila – kažu u Allianzu.