Vožnja u pretjecajnoj traci nije kažnjiva čim je u desnoj više od dva automobila, kazne za pretjecanje po desnoj traci ni nema
Vidi ga, pa je li ovaj lud? Tko mu uopće dade vozačku? Što ovaj
misli da se samo njemu žuri, a mi ostali smo budale… Putovanje
autocestom u ljetnoj sezoni uvijek je stresna aktivnost, jer se u
to doba čak i naše preskupe, domaćim vozačima uglavnom nedostupne
autoceste napune vozilima, vozi se sporo i često u koloni, a u
najgorem slučaju dolazi i do zastoja, pa ljudi umjesto vožnje
plaćaju stajanje nasred ceste. Cijela ta situacija, razumljivo,
stvara nervozu kod vozača. A ta nervoza, opet razumljivo, samo
raste kad se pojave “pametnjakovići”, koji se na cesti ponašaju
kao da su sami na svijetu i za njih propisi, pa niti osnovni
vozački bonton, ne postoje. Posebno živciraju vozači koji ne
napuštaju lijevu, pretjecanju traku kilometrima, već ondje
kampiraju vozeći se debelo ispod ograničenja brzine. To što se
vuku i iza sebe stvaraju kolonu, njih sasvim očigledno uopće ne
dira. Ništa manje živce ne kidaju niti oni koji se ljutito
nabijaju na automobil ispred sebe, baš kad je vozač nakon duge
vožnje iza kamiona konačno uhvatio trenutak povoljan za
pretjecanje. Pa gdje je ta policija kad ju trebate, da napravi
reda i zaštiti pitome od tih divljih prometnih neotesanaca,
pitaju se sigurno unezvijereno mnogi, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
Problem je, međutim, što je u takvim situacijama gnjev vozača
najčešće usmjeren na potpuno pogrešnu adresu. Umjesto na policiju
“koje nema nigdje na vidiku kad je to potrebno”, pa niti na
“neodgojene lakrdijaše od vozača”, zapravo bi ljutnju trebali
usmjeriti na manjkavosti u zakonu ili, pak, nedostatak opreme za
nadzor koji policiji često onemogućuju da učinkovitije radi reda
na autocesti. Da je tome tako možda najbolje oslikava situacija s
odredbom koja govori da bi vozači trebali pretjecati vozila
isključivo koristeći lijevu traku, baš zato poznatu i kao
“pretjecajnu”.
Malo tko, naime, nije uživo svjedočio pretjecanju desnom trakom,
posebno u ljetnim mjesecima kad je autocesta puna kao šipak. I
pritom se barem jednom rukom držao za glavu, u strahu da se vozač
iz lijeve trake neće baš u tom trenutku odlučiti na
prestrojavanje desno. Riječ je o zbilja opasnom manevru, s
potencijalno tragičnim posljedicama i po ljude u ostalim
vozilima, kojima u najcrnjem scenariju prijeti i lančani sudar
pri velikom brzinom. Iako je tome tako, kazna za ovaj prekršaj
uopće nije predviđena zakonom, pa policija tu ima zavezane ruke
čak i kad se nađe u blizini. Prema slovu zakona, prekršitelja
mogu samo zaustaviti na nekom od odmorišta i ljubazno ga zamoliti
da to više ne radi. No, kazna nije propisana. Situacija je tek
nešto bolja kad vozač stvara kolonu “forsiranjem lijeve trake”.
Zakon o sigurnosti prometa na cestama, naime, jasno propisuje da
se “autocestom vozila moraju kretati krajnjom desnom prometnom
trakom ako nije zakrčena vozilima u koloni”.
No, kako se kolonom po tom istom zakonu smatra “niz od
najmanje tri vozila, koja su zaustavljena na cesti ili se kreću
istom prometnom trakom u istom smjeru”, to znači da vozač koji
vam ide na živce zbog dugotrajne vožnje u lijevoj traci najčešće,
zapravo, nije u prekršaju. Po zakonu, naime, kolona u desnoj
traci nastaje čim se ondje nanižu tri vozila, pa ispada da je
tijekom ljetnih mjeseci, a posebice udarnih turističkih vikenda,
desna traka iznimno često “zakrčena”.Čak i kad se u obzir uzme
kriterij da se kolona formira tek kad “između vozila koja se
kreću istim smjerom ne može bez ometanja ući drugo vozilo”. Samim
time, vozač koji spava u lijevoj traci, u tom scenariju zapravo
ne čini nikakav prekršaj, pa nema niti razloga da ga se ikako
sankcionira. Ne čudi stoga što je broj kažnjenih prema članku
142., stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama relativno
skroman.
Dok je posljednje pretpandemijske 2019. policija kaznu od 2000
kuna uručila 1460 vozača jer se nisu kretali krajnjom desnom
trakom na autocesti, broj kazni već je 2020. pao na 547, da bi se
lani povećao na 918. U prvih pet mjeseci 2022., za koju se tvrdi
da prema broju korisnika autoceste odgovara vremenima prije
pojave koronavirusa, policija je međutim napisala svega 333
kazne. Baš zato što mnogi za koje se misli da su u prekršaju,
zapravo nisu.
Kako na autocestama nema policijskih kamera rijetko se kažnjavaju
i slalom vožnja te požurivanje vozila ispred sebe blicanjem
svjetlima, dva prekršaja koja također poprilično nerviraju vozače
na autocesti. U praksi te prekršaje policija može zabilježiti
jedino ako se nekim čudom u pravo vrijeme na pravom mjestu nađe
policijski presretač, no šansa da to bude slučaj izuzetno je
mala. Stoga čak pomalo iznenađuje što je lani policija uspjela
zabilježiti 428 takvih prometnih bahatluka, no u prvih pet
mjeseci 2022. broj kažnjenih spao je na svega 64. Mala je
vjerojatnost i da će policija sankcionirati vozače sklone vožnji
na nečijoj “stražnjici”. Od kad je 2019. mogućnost kažnjavanja
ovog prekršaja uopće zaživjela u zakonu, policija je završno sa
svibnjem 2022. ukupno napisala tek 91 kaznu za ovaj prekršaj. Što
se na prvu čini malo, no zapravo je puno s obzirom na to da
policija nikad u ruke nije dobila uređaj kojim se propisani
razmak uopće može izmjeriti na normalan način. Umjesto da
organizira nabavu adekvatne opreme, MUP je rješenje pronašao u
izmjeni Pravilnika o mjeriteljskim i tehničkim zahtjevima za
mjerila brzine u cestovnom prometa i ondje proširio
funkcionalnost opreme s kojom je dotad isključivo kažnjavao
prebrze. S obzirom na ondje propisan postupak, koji predviđa da
policija pri nadzoru prvo mjeri brzinu prvog i drugog vozila, pa
zatim računa razmak između dva vozila u sekundama temeljem
razlike u metrima i brzini, ne čudi da policajci baš nisu orni
prolaziti kroz zahtjevnu proceduru i gubiti vrijeme samo da bi
eventualno kaznili nekoga tko sam po sebi ionako teško može
odrediti zadovoljava li propisani razmak. Dakle, niti u ovom
slučaju ne trebate se previše nadati spasu od policije, ali ne
njihovom krivicom.
Zbrka u zakonu Nigdje objašnjeni “povoljni uvjeti”
diktiraju kažnjavanje
Vozači trebaju držati razmak od sekunde u “povoljnim uvjetima”, a
kad uvjeti nisu povoljni onda razmak mora biti najmanje dvije
sekunde. Problem je što u zakonu nije specificirano što se točno
smatra “povoljnim uvjetima”, a pogrešna procjena “uvjeta” donosi
kasnu od 2000 kn.
Pitali smo i policiju što oni misle da bi značili “povoljni
uvjeti” te dobili odgovor da se “u citiranoj odredbi povoljni
uvjeti vožnje odnose prvenstveno na suh kolnik i dobru
vidljivost”. Kako god bilo, praksa pokazuje da je šansa da netko
dobije kaznu u povoljnim uvjetima gotovo nikakva. Lani je
napisano 6, a tijekom 2020. svega 4 takve kazne.
Ukratko
Za nered na autocesti nema lijeka – tijekom ljetne selidbe na
Jadran vozači mogu očekivati samo najgore kad jednom prođu
naplatne kućice
Policija često ima vezane ruke – brojne nedorečenosti u zakonu i
nedostatna oprema za nadzor policiju sputavaju da zavede red na
autocesti
Vozači bi se morali voziti u krajnjoj desnoj traci, osim kad je
ondje kolona vozila. A po zakonu kolona nastaje već kad se nanižu
tri auta, što tijekom ljetnih gužvi otvara prostor za nekažnjivo
kampiranje u lijevoj traci
Pomalo je nevjerojatno da zakon ne predviđa kaznu za pretjecanje
po desnoj traci autoceste, iako je riječ o opasnom manevru koji
potencijalno može dovesti do teških nesreća
U nedostatku kamera, policija rijetko kažnjava vozače koji voze
slalom na autocesti, požuruju druge svjetlosnim signalima ili se
voze po zaustavnoj traci. U 2022. je do kraja svibnja napisano
svega 64 kazne
Nepoštivanje propisanog razmaka kažnjivo je od 2019., no do kraja
svibnja 2022. policija je napisala svega 91 kaznu. Što je čak i
puno, s obzirom na to da MUP nikad nije nabavio adekvatne uređaje
za nadzor
Još uvijek su samo rijetki auti opremljeni elektronikom koja
vozaču ukazuje na kolikom je razmaku vozi, što isto otežava
poštivanje propisa
MUP je odlučio proširiti funkcionalnost opreme za mjerenje brzine
dok jednog dana ne nabavi uređaje za mjerenje razmaka. No, tako
izmjeriti razmak toliko je komplicirano da policajci tu akciju
izbjegavaju u širokom luku
