Nove tehnologije? Znaju biti zanimljive, ali s njima treba biti oprezan. Uzmite situaciju da naiđete jednom na takvu mjeru i sigurno će vam ona privući pozornost, ali ako svako malo na nju nailazite, jednostavno ćete se naviknuti i nećete je više doživljavati - govori dr. sc. Dario Babić, voditelj Ispitnog laboratorija Odjela prometne signalizacije na Fakultetu prometnih znanosti
Noć. Kiša. U autu ste. Ne vidi se prst pred nosom. Rasvjeta je
slaba. Jedino što vas u tom trenutku spašava je horizontalna
prometna signalizacija na cesti koje se držite kako znate i
umijete kako ne biste prešli u suprotni trak ili, ne daj Bože,
sletjeli s ceste. Doživjeli ste to? Onda znate na kakve situacije
mislimo. No što kad uz sve gore navedeno tu istu signalizaciju –
ne vidite? Ne možemo reći da je nema, ali je izblijedila, jedva
se vidi, što prometni trak, što pješački prijelaz, gotovo se
ništa ne vidi, a to onda predstavlja jednu veliku opasnost na
cesti koja se vrlo lako može pretvoriti u tragediju.
U principu, doista se može primijetiti kako se ta horizontalna
prometna signalizacija na cestama u noćnim uvjetima (a pogotovo
kad pada kiša) dosta loše vidi, a posebice izvan urbanih dijelova
gradova. Kako vrijeme prolazi, one blijede, sve se teže vide i
čekaju obnovu.
Iz svega navedenog, postavlja se nekoliko pitanja. Imamo li
problem s ispranim linijama, ali i pješačkim prijelazima na
cestama? Koliko često ih treba obnavljati, a koliko se često one
uopće obnavljaju, ima li neko pravilo? Tko bi to trebao nadzirati
ili nema nikakvog pravila, nego je riječ o tek nečijoj procjeni
da se treba obnoviti? Kako je u drugim zemljama, što bi trebalo
učiniti te je li možda rješenje u novim tehnologijama?
Upravo kako bismo dobili odgovore na ova pitanja, porazgovarali
smo s dr. sc. Dariom Babićem, voditeljem
Ispitnog laboratorija Zavoda za prometnu signalizaciju pri
Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, stručnjakom iz područja
prometne signalizacije.
– Pitate imamo li problem? Ovisi u kojim uvjetima i cestama. Npr.
oznake na kolniku u gradovima su često istrošenije (zbog veće
količine prometa), ali to uglavnom za sigurnost ne predstavlja
preveliki problem zbog manjih brzina, prisutnosti rasvjete itd.
Na cestama izvan naselja kvaliteta oznaka na kolniku je puno
važnija, naročito u noćnim i uvjetima smanjene vidljivosti. Vrlo
je teško povezati kvalitetu oznaka s učestalošću prometnih
nesreća, ali novije studije pokazuju da bolja kvaliteta oznaka
može smanjiti broj određenih nesreća, posebice poput slijetanja s
ceste – navodi dr. sc. Dario Babić.
Naš sugovornik dodaje kako učestalost obnavljanja ovisi o nizu
čimbenika kao što su: materijal od kojeg su oznake izvedene,
prometnim i vremenskim uvjetima tijekom životnog vijeka oznake,
poziciji oznake, kvaliteti izvođenja itd.
– Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na
cestama propisane su minimalne razine kvalitete koje oznake
trebaju zadovoljavati. Ako uzmemo primjer oznaka izvedenih bojom,
što je najčešći materijal u Hrvatskoj, onda za ceste izvan
naselja postoji načelno pravilo da se središnje linije obnavljaju
svake godine, a rubne svake dvije. Naravno, to ne mora biti
uvijek slučaj te se plan obnove uvelike zasniva na ispitivanjima
kvalitete. Gradovi su opet druga priča – odgovara Babić.
Što se, pak, tiče, samo nadzora, Babić navodi kako se obnavljanje
oznaka na kolniku npr. državnih cesta temelji na ispitivanjima
kvalitete.
– U pravilu se zna trajanje pojedinih materijala pa se obnova u
slučajevima kad nije provedeno ispitivanje radi na temelju
procjene i povijesnog znanja o trajanju pojedinog materijala za
oznake na kolniku. Kao što sam ranije rekao, Pravilnikom o
prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisane
su minimalne razine kvalitete koje oznake trebaju zadovoljavati
te bi se ako ne zadovoljavaju navedene vrijednosti oznake trebale
obnoviti – napominje Babić i dodaje kako postoji norma EN HRN
1436 koja definira različite razrede kvalitete oznaka na
kolniku.
– Većina zemalja u svojim pravilnicima ili normama ima definirane
minimalne razine kvalitete, uglavnom jedan od razreda EN 1436.
Tako da je sustav manje više isti kao i kod nas – tvrdi HAK-ov
sugovornik.
Što bi se, onda, trebalo napraviti da signalizacija bude bolja,
vidljivija i kvalitetnija?
– Opet ponavljam da odgovor nije jednoznačan za sve. Oznake na
kolniku, gledajući s aspekta sigurnosti, najvažnije su na cestama
izvan naselja, gdje uglavnom nema cestovne rasvjete i gdje su
veće brzine, i to u noćnim i uvjetima smanjene vidljivosti.
Naravno da su bitne i po danu, ali u ovim uvjetima su puno
važnije jer ocrtavaju konture ceste i omogućuju vizualno vođenje
vozačima. Bolja kvaliteta i vidljivost oznaka može se ostvariti
primjenom kvalitetnijih materijala za izvođenje oznaka na
kolniku, kao što su npr. plastični materijali, kao i
kvalitetnijih staklenih perli. To su retroreflektirajući
materijali koji se ubacuju u oznake i koji osiguravaju vidljivost
oznaka u noćnim uvjetima – navodi dr. sc. Dario Babić.
Naravno, nastavlja naš sugovornik, nema uvijek ni logike
stavljati skupe materijale na ceste gdje je realno promet vrlo
slab i gdje nema jakih zima, a ralice značajno oštećuju
oznake.
– Tako da tu uvijek treba balansirati i uzimati u obzir niz
čimbenika. U gradovima također nema smisla stavljati kvalitetnije
staklene perle kad u gradovima imamo cestovnu rasvjetu te sama
kvaliteta retroreflektirajućeg materijala ne dolazi do izražaja,
a s druge strane zbog velike količine prometa oznake se brže
troše – navodi Babić.
Što se, pak, tiče dugotrajnosti oznaka, Babić navodi kako se u
gradovima koriste kvalitetniji materijali koji su kompaktniji i
imaju dulji vijek trajanja pa tako, ako se pogleda većina
pješačkih prijelaza, primjerice, u Zagrebu, može se vidjeti da je
materijal malo deblji.
– To su plastični materijali, debljine od 1 do 3 mm,koji u
pravilu imaju trajnost između 2-4 godine. Naravno, trajnost opet
ovisi o raznim čimbenicima. Ukratko, možemo reći da se kvaliteta
oznaka očituje u trajnosti oznaka i njihovoj vidljivosti. Te
dvije stavke su povezane pa bi se oznake trebale obnavljati kad
njihova vidljivost padne ispod minimalnih propisanih razina. U
gradovima, ponavljam, to je jako teško ostvarivo – navodi naš
sugovornik.
No što je s novim tehnologijama? Leži li u njima odgovor u boljoj
vidljivosti, a samim time i većoj prometnoj sigurnosti? Naime,
neke europske zemlje već eksperimentiraju s LED prikazima na
cestama. Je li možda to put?
– Nove tehnologije znaju biti zanimljive, ali isto tako je
njihova učinkovitost upitna. LED tehnologija se uglavnom koristi
kod prometnih znakova (promjenjivi prometni znakovi) ili za
markere (bljeskalice na kolniku). Sve to može biti u određenim
situacijama korisno, ali prevelika primjena lako može dovesti do
kontra efekta. Uzmite situaciju da naiđete tako jednom na takvu
neku mjeru i sigurno će vam ona privući pozornost, ali ako svako
malo na nju nailazite, jednostavno ćete se naviknuti i nećete je
više doživljavati. Tako da treba biti oprezan s time – odgovara
Babić.
Dobri su primjeri koji se i kod nas već koriste fluorescentni
znakovi, odnosno podloge znaka.
– Naime, fluorescentna boja nije prirodna pa se značajno ističe u
odnosu na okolinu i privlači vozačevu pozornost. Imate primjere
takvih znakova kad su radovi na autocestama. Imate primjere i 3D
oznaka koje na prvu izgledaju efektno, ali je njihova
učinkovitost također vrlo upitna. Značajan napredak je ostvaren u
samim materijalima pa danas imamo veći spektar kvalitetnijih
materijala koji mogu osigurati bolju vidljivost uz dulji vijek
trajanja U svakom slučaju, napredak u signalizaciji je značajan u
zadnjih 20-ak godina, ali isto tako napredak u boljoj vidljivosti
signalizacije dolazi i od strane autoindustrije. Današnji auti
imaju puno kvalitetnije i bolje usmjerene farove, a tu je i
machine-vision uz pomoć kojeg auto sam prepoznaje oznake i
znakove – zaključuje dr. sc. Dario Babić s Fakulteta prometnih
znanosti za HAK reviju.
