Češće kazna stiže tri mjeseca nakon prekršaja, ali i to je dovoljno da se zapitate jeste li uopće vozili tom cestom. Rokovi procesuiranja ovise o broju prekršaja i broju policajaca raspoloživih na nekom području
Da čovjek, koji hoda brzinom od 5 km/h, hoda šest mjeseci, za to
bi vrijeme prehodao oko 22.000 kilometara. Odnosno, da vozi
brzinom od 50 km/h, prešao bi oko 220.000 kilometara. Teško je
onda shvatiti da nekim vozačima kazna za prometni prekršaj
počinjen u državi u kojoj žive stigne i šest mjeseci nakon što su
se ‘zaigrali’ s brzinom ili parkirali gdje nisu smjeli. Češće
kazna stiže tri mjeseca nakon prekršaja, ali i to je dovoljno da
se zapitate jeste li uopće vozili tom cestom, a kamoli da se
možete sjetiti da ste napravili prekršaj.
– Istina je da su kazne putovale jako dugo. Bilo je slučajeva da
vozač svaki dan vozi brzo po istoj dionici i svaki dan ga snimi
kamera te nakon šest mjeseci dobije pedesetak kazni koje on niti
teoretski više ne može platiti. MUP kašnjenje kazni objašnjava
administrativnim problemima te tvrdi da je to sada riješeno i da
kazne stižu u roku od nekoliko dana. Jesu li to bili
administrativni problemi ili čisto punjenje proračuna, nije mi
poznato – kaže Goran Husinec, sudski vještak za
cestovni promet. Smatra da je i to kašnjenje imalo nekih
prednosti – tajnost postavljenih kamera.
– Kada vozač jednom dobije kaznu, zna da je tu kamera te tu neće
više voziti brzo, ali će zato odmah nakon kamere stisnuti gas.
Kada se na kaznu čekalo i po šest mjeseci, vozač nije bio siguran
gdje ga sve vreba kamera – navodi. Je li sustav ciljano
tako namješten da se zakašnjelim kaznama prebrze vozače drži na
kraćoj uzici ili su, pak, u pravu vozači koji tvrde da se kazne
namjerno usporavaju da se nagomilaju te kako bi se iz vozača
izvuklo što je više moguće novca? Ili je u pitanju nešto treće?
Zašto kazne toliko kasne, pitali smo u Ministarstvu unutarnjih
poslova.
– Sami rokovi procesuiranja različiti su u pojedinim policijskim
upravama i policijskim postajama na čijem je području utvrđen
prekršaj te ovise o količini predmeta i raspoloživih službenika
koji obavljaju te poslove – odgovaraju iz Ministarstva unutarnjih
poslova te dalje navode:
– Jednako tako, policija kao ovlašteni tužitelj u prekršajnom
postupku ima pravo obavljati prekršajni progon u rokovima koji su
propisani Prekršajnim zakonom. Navedenim zakonom propisano je da
prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, dok je taj rok
tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obavezan
izdati prekršajni nalog. Naravno da se procesuiranje svakog
pojedinog slučaja nastoji odraditi što žurnije.
Ministarstvo unutarnjih poslova pokrenulo je projekt
‘Unaprjeđenje i modernizacija rada prometne policije’ koji
je u najvećoj mjeri dovršen te već sada ima utjecaj na ubrzanje
poslovnih procesa, skraćivanje vremena procesuiranja prometnih
prekršaja, povećanje izvjesnosti kažnjavanja počinitelja
prometnih prekršaja, kao i na centralizaciju, modernizaciju i
automatizaciju obrade i procesuiranja prometnih prekršaja na
razini Republike Hrvatske. Samim time, napominju iz MUP-a, kroz
izvjesno će se vrijeme procesuiranje najvećeg broja predmeta
odvijati s kratkim vremenskom odmakom od počinjenja do
sankcioniranja prekršaja. Čini se stoga kako plavci ipak ne otežu
namjerno sa slanjem prekršajnih naloga kako bi vozači češće
‘uletjeli’ u isti radar, već je prekršaja daleko više od
ruku koje bi u kraćem roku ispisivale kazne.
