Nostalgičari neće biti sretni jer popravci u dvorištu ili susjedovoj grabi su definitivno stvar prošlosti, ali tzv. on-board dijagnostika mogla bi vam u kombinaciji s nekim od trenutačno dostupnih pripadajućih čitača otvoriti prozor u sve ono što se zbiva s vašim vozilom
Koliko god se ponekad s nostalgijom prisjećali ‘dobrih starih
vremena’, činjenica je da je nam je napredak donio neusporedivo
lakši, komotniji i sigurniji život. Odnosi se to na praktički sve
sfere života, no baš na primjeru života s automobilom i u
automobilu to posebno dolazi do izražaja. Mnogi će se
međutim ovdje požaliti kako se danas često više ne mogu
samostalno obaviti ni oni najsitniji popravci koje smo nekad svi
rješavali bez problema, gubitka vremena i dodatnog troška.
Zamjena žarulje, na primjer, i dalje je u toj kategoriji, moguća
i uglavnom prilično jednostavna, uz uvjet da vaš automobil i
dalje koristi klasične žarulje. No ako govorimo o LED svjetlećim
diodama – kakvih je danas na cestama sve više, jedino rješenje je
najčešće – nazvati servis i dogovoriti pregled i zamjenu. A kad
tako banalne stvari postaju prepreka, nije ni čudo da se ljudi
pitaju ne samo zašto više ne mogu na takav način aktivno
sudjelovati u ‘životu’ svog automobila, nego i zašto o njemu
više ne znaju gotovo ništa ili znaju jako malo.
Spadate li u kategoriju ljudi kojima automobil predstavlja
isključivo prijevozno sredstvo, a vožnja način transporta od
jedne do druge točke, ovakva vas pitanja neće mučiti. Onima
drugima možemo ponuditi suosjećanje, ali i jedan pojam
zahvaljujući kojemu bi se možda mogli osjećati malo bolje: OBD.
Raščistimo odmah: popravci u dvorištu ili susjedovoj grabi se,
dakle, neće vratiti, ali tzv. on-board dijagnostika mogla bi vam
u kombinaciji s nekim od trenutačno dostupnih pripadajućih čitača
otvoriti prozor u sve ono što se zbiva s vašim vozilom. Ili barem
dobar dio toga… No za sve one koji ne znaju o čemu se ovdje
zapravo radi, krenimo redom.
OBD je sustav koji je u vašem osobnom automobilu u stanju
prepoznati i dijagnosticirati gotovo svaki postojeći problem, bez
obzira radilo se, primjerice, o niskoj razini ulja u motoru ili
problemima s ovjesom. I ono ključno, sustav je standardiziran na
takav način da se na njega moguće spojiti vanjskom elektronikom.
Koliko je to važno u današnjim vremenima, kad se mnogi problemi i
podešavanja u automobilu rješavaju softverski, nije potrebno
posebno naglašavati, no svakako treba istaknuti da se onaj
spomenuti prozor može otvoriti baš zahvaljujući tome.
A kako je i kad cijela priča započela? Dio odgovora kaže ukratko:
ranije nego što bi se moglo pomisliti i dosta prije nego što smo
u automobilima počeli koristiti pojmove kao što su internet,
povezivost, pa i infotainment. Konkretno, s masovnijim uvođenjem
elektronskog ubrizgavanja goriva 1980-ih i sve većim potrebama za
regulacijom ispuha. Elektronski nadzirano ubrizgavanje goriva, za
razliku od dotad rasprostranjenih rasplinjača, za svoje
funkcioniranje zahtijeva softverski nadzor, zbog čega je u nove
automobile tad postalo potrebno ugrađivati prve računalne
sklopove. Kako to obično biva, razni proizvođači su u početku
razvijali razna sučelja s istom namjerom, da bi nakon odluke
odgovarajućeg regulatornog tijela u Kaliforniji početkom 1990-ih
o tome da svi novi automobili trebaju imati neki oblik OBD-a
uslijedilo ujednačavanje. Aktualni OBD II standard predstavljen
je 1996. i slijedi ga praktički svaki novi automobil koji je
prodan u SAD-u i Europi u proteklih više od 20 godina, piše
portal revijahak.hr.
OBD II priključak obično se nalazi ispod armaturne ploče s lijeve
donje strane upravljača ili oko ručice mjenjača, a primarna mu je
namjena, naravno, dijagnostika. Stvar funkcionira na sljedeći
način: ako senzori u automobilu detektiraju problem, aktivira se
kod tog određenog problema te se na instrumentnoj ploči pali neka
od konkretnih signalnih lampica ili indikator za povjeru motora,
tzv. Check Engine. OBD čitači pritom mogu provjeriti takve kodove
i ustanoviti što točno nije u redu s vozilom te ih nakon što
problem bude riješen jednostavno obrisati iz memorije računala.
Kodovi se, naime, sastoje od nekoliko slovnih i brojčanih
znamenki i da bi iz njih iščitali vrijednu informaciju potrebno
ih je znati dešifrirati. Neki OBD čitači koji su dostupni na
tržištu već dolaze s instaliranom većinom definicija za kodove –
iako treba imati na umu da neki proizvođači imaju i neke
vlastite, specifične – dok je pri korištenju onih drugih potrebno
pronaći listi definicija. U vremenu interneta i sveopće
povezivosti to uz malo guglanja obično nije problem.
Kad već spominjemo često zloglasnu lampicu za provjeru motora,
recimo odmah da vaša prva reakcija po njezinu prikazivanju ne
moraju nužno biti ni panika ni strah da su pred vama neizostavno
veliki troškovi. Dapače, Check Engine svjetlo nerijetko se pali
pri pojavi nekih prilično jednostavnih i lako rješivih
problema, kao što su, primjerice, svjećice i kablovi ili recimo
olabavljeni ili nedovoljno zategnuti čep na spremniku goriva. U
takvom slučaju, primjerice, troška ili uopće neće biti ili ćete
morati kupiti novi čep, što jest neki trošak, ali puno manji nego
što bi se to često moglo povezati s lampicom za provjeru motora.
Dakle, bez panike, ali svakako, naravno, dajte provjeriti o čemu
se točno radi.
S druge strane, kopka li vas da sami odmah saznate o kojoj se
vrsti problema radi i izbjegnete dodatni trošak servisa, a
posjedujete barem osnovna znanja i nemate problema, odnosno
ograničenja u vidu tekućeg tvorničkog jamstva, vrijeme je da se
upoznate s OBD II sustavom iz prve ruke. Potrebni će vam biti OBD
II čitač i s njim kompatibilna aplikacija za Android ili iOS
sustave. Potonjih je na Google Playu i App Storeu bezbroj
(Torque, OBDeleven, Carista, Car Scanner, InCarDoc…), pa birajte
pažljivo. Dosta ih nudi iste ili slične mogućnosti, odnosno
opcije, s time da mnogo njih postoji u jednoj osnovnoj, sasvim
besplatnoj ili dosta jeftinijoj verziji, te u drugoj, naprednoj i
sa svim funkcijama, koja se obično treba platiti nešto više. Osim
toga, treba znati i da neki od OBD čitača već dolaze s vlastitom
aplikacijom, pa u tom slučaju imate brigu manje.
Nakon što nabavite potrebnu opremu, postupak je dalje
jednostavan. Pronađite OBD II priključak prema gore navedenim
uputama, uključite čitač i pokrenite aplikaciju na vašem mobilnom
telefonu. Na njegovu zaslonu uskoro bi se trebali pojaviti kodovi
sa zabilježenim pogreškama, i ovisno o slučaju i konkretnom
modelu oni će biti prikazani ili kao skup brojki i slova ili će
odmah biti prikazani jezikom koji je čitljiv i čovjeku, a ne samo
stroju. Međutim, treba imati na umu da ovako prikazani kodovi
pogrešaka ne donose baš uvijek potpunu informaciju o stanju
stvari. Primjerice, kod nekih čitača upozoravanje na problem s
turbopunjačem na kraju može značiti ne nužno kvar na konkretnom
dijelu, nego i problem s nekom drugom, s njim povezanom
komponentom. Dakle, oprez je ovdje nužan i nikad ne treba
zaboraviti da ni ova tehnologija, ma koliko napredna bila, ne
može uvijek i u potpunosti zamijeniti kvalificiranog mehaničara.
Isto vrijedi i za redovno održavanje: svakako je dobro znati o
kakvom se problemu u vašem automobilu u nekom trenutku radi, no
jednako je važno potruditi se i biti savjestan vozač i vlasnik
vozila te na vrijeme brinuti o prevenciji poteškoća gdje god i
kad god je to realno moguće.
OBD kao ulaz za poboljšanje performansi
Osim za dijagnostiku, OBD alati pružaju i mogućnost praćenja i
poboljšanja performansi vašeg automobila. Poput pravih vozača
utrka tako možete dobiti uvid u detalje kao što su trenutačna
izlazna snaga motora i vrijeme kruga na trkaćoj stazi, ali i
otvoriti prostor za promjene. Softversko povećanje snage,
međutim, sa sobom često uz sve pozitivne povlači i negativne
učinke poput povećanja potrošnje goriva i upitne pouzdanosti, te
pritom i poništenje tvorničkog jamstva automobila. Dakle, imate
li na umu ovakve zahvate, prije nego što se upustite u njih,
provjerite sve pluseve i minuse kako kasnije ne bi bilo neugodnih
iznenađenja.
