Suprug, djeca, punac, punica, susjed, ujak, nećak, dostave se njihovi podaci, jer su svi oni potencijalni korisnici vašeg vozila i baš su mogli tog dana realno voziti
Kad se donese neki zakon koji nam kaznama prijeti, uvijek se
nastoji iznaći neki modalitet, neka u njemu tanka, uska pukotina
koja omogućuje da se sankcija nekako zaobiđe ili ublaži. Znate
kako naši ljudi rado hvataju krivine i obilno te temeljito
koriste zakonske praznine. Ako je zakonodavcu promaklo da začepi
svaku, makar i potencijalnu pukotinu koja omogućuje tumačenje,
izvrgavanje zakonske odredbe u našu korist, ta će se pukotina
malo po malo proširiti u zakonsku rupu impresivne veličine.
Koristit će je svi, naime, ovdje su kod nas ljudi široke ruke.
Tako rado i bez fige u džepu šire i prenose spoznaje o
izbjegavanju kazni i zavlačenju sudskih postupaka.
Najzorniji primjer takvog obilnog i temeljitog korištenja
zakonske pukotine bila je dostava vjerodostojnih podataka o
vozaču. Preciznije, dostava vjerodostojnih podataka o osobi koja
je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prometnog prekršaja.
Znate one situacije kad vaše vozilo uhvati radar, kamera,
a onda nakon nekoliko dana, tjedana ili mjeseci stigne
pismo u kojem vas obavještavaju da je dana tog i tog vašim
vozilom registarske oznake te i te počinjen prometni prekršaj,
pa vas pozivaju da dostavite vjerodostojan podatak o osobi
koja je tad upravljala vozilom u vašem vlasništvu. Naravno da je
navedeno i kakva vam kazna slijedi ako se oglušite o
taj poziv i ne dostavite podatak.
Što su vlasnici vozila, kojima je to pismeno bilo uručeno masovno
činili? Sve! Sve i svašta da postignu efekt ‘vuk sit, a koza
cijela’. Uredno bi naveli kako se ne mogu ni uz najbolju
volju sjetiti tko je u to doba toga dana upravljao njihovim
vozilom. Zatim slijedi dostava vjerodostojnih podataka tri,
četiri pa i pet osoba. Suprug, djeca, punac, punica, susjed,
ujak, nećak, dostave se njihovi podaci jer su svi oni
potencijalni korisnici vašeg vozila i baš su mogli tog dana
realno voziti, a tko je od njih doista bio, tu su policija i sud
pa neka utvrđuju. Vi ste svoju obvezu ispunili, uredno upisali
njihove podatke, zbog toga vas kazniti ne mogu, a
‘naganjanje’ ovih imenovanih i pobrojanih očekujete da će
trajati i trajati.
Osobito je ‘dragocjeno’ imati nekog tko se, eto, netom
preselio u inozemstvo ili tamo živi, Irska, Švedska, Bosna i
Hercegovina, pa neka se njima tamo pozivi ‘isporučuju’. Svi su
računali kako nema šanse da će se nadležna tijela baviti ljudima
u tuđini, njih pozivati i njima uredno uručivati pozive! Tako se
ovdje godinama rješavao ‘problem’ dostave vjerodostojnih
podataka o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja
prekršaja.
Činjenica jest da je u takvim slučajevima doista teško
identificirati iz prve tko je prije koji mjesec, određenog dana u
određeno vrijeme, vozio vaše vozilo i njime počinio prekršaj.
Budimo realni, mnogi od nas i te kako se trebaju zamisliti kad ih
netko pita gdje su bili prošlog četvrtka i što je prekjučer bilo
za ručak,
Bilo kako bilo, većinom je sudska praksa bila takva da su
prvostupanjski sudovi doista prihvaćali dostavu podataka od
strane vlasnika vozila o više osoba koje su toga dana upravljale
njihovim vozilima, odnosno koje su potencijalno mogle upravljati
njihovim vozilima kao ispunjenje obveze vlasnika
vozila. To je opravdavano time da se vlasnik vozila nakon proteka
određenog vremena doista ne mora sjećati tko je upravo kritične
prigode upravljao njegovim vozilom, što je imalo za posljedicu
povećani broj oslobađajućih presuda. Takav je stav bio
primjerice zauzet u presudama Visokog prekršajnog suda RH,
broj: Pž-9807/2011 od 17. rujna 2013. te
broj: Pž-4427/2012 od 23. listopada 2014.
Međutim, svemu jednom dođe kraj. Vozači su se
‘domislili’ kako izigrati zakon, a zakonodavac je tome
odlučio stati na kraj! Što da vam kažemo? Nema više, tko se
okoristio ovom zakonskom ‘pukotinom’, okoristio se.
Sad zakonska odredba glasi ovako: ‘Vlasnik vozila dužan je, na
zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice
lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka
4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je
upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se
dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u
vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih
podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na
upravljanje’. Znači, izričito se navodi kako dostava
podataka više osoba ‘ne prolazi’! Ne prolazi nekažnjeno!
Pitate se pa od kada je to? Tome je tako od 1. kolovoza
2019. Nije to baš najnovijeg datuma. Mnogi nisu ni
‘zarezali’ ni uočili ovu izmjenu. Postoje, doduše, neosporno
olakotne okolnosti za to. To se dogodilo u drugoj polovici 2019.,
a sljedeća 2020. svima je nekako prošla u magli. U slalomu
uzrokovanim koronom, maskama, dezinficijensima, izolacijom,
samoizolacijom, karantenama, propusnicama, potresima, nekako je
brojnim vlasnicima vozila promakla ova zakonska izmjena. Osim
toga, budimo realni, kad su na snagu stupile te izmjene i dopune,
svi su bili fokusirani na drastične novčane kazne koje su stigle
sa zakonskim izmjenama.
Kako piše portal revijahak.hr, dokidanje mogućnosti da se
izbjegne prekršajna odgovornost dostavom ‘čitavog
podužeg’ popisa vjerodostojnih podataka o osobama koje su u
vrijeme počinjenja prekršaja mogle upravljati vozilom evidentno
je tiho i nečujno prošla ispod radara. Uglavnom, nema više!
Zakonska rupa je zatvorena.
