Znak pristupačnosti važi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom, tj. osoba navedenog stupnja tjelesnog oštećenja ili se ta osoba nalazi u vozilu
Ne parkiraj na mjestu rezerviranom za osobe s invaliditetom,
odatle pauk najčešće kupi! Redovit i ‘baš
fantastičan’ razlog zašto ne parkirati na mjestu
rezerviranom za osobe s invaliditetom… Nije razlog što se
uzima mjesto nekom doista u potrebi već što strah od kazne ili
pauka čini svoje, a osobito što stoga prijeti udar po džepu.
Teško je nekima razviti senzibilnost u tom pravcu, kad se nije
osjetilo što znači 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno
oštećenje donjih ekstremiteta 60 ili više posto. Legalno i
legitimno pravo na parkiranje na mjesta rezervirana za osobe s
invaliditetom imaju osobe sa 80 ili više posto tjelesnog
oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenje donjih ekstremiteta
60 ili više posto, piše portal revijahak.hr.
Međutim, nije dostatno samo imati propisani postotak oštećenja.
Kao i za sve i za to je potrebno pozabaviti se papirologijom i
obnavljati tu papirologiju jer ima ograničen vijek trajanja. Znak
pristupačnosti omogućava parkiranje vozila kojima se prevoze
osobe s invaliditetom na parkirališna mjesta koja su za tu svrhu
posebno obilježena.
Znak pristupačnosti izdaje ured državne uprave u županiji
nadležan za promet. Nadležno tijelo izdaje rješenje o znaku
pristupačnosti na ime osobe s invaliditetom koja ima gore
navedeni postotak tjelesnog oštećenja, odnosno na ime udruge
osoba s invaliditetom na ograničeni period, razdoblje od pet
godina. Paziti valja na rok! Bitno je ne opustiti se i paziti na
vrijeme važenja!
Ljudima je prirodno kititi se tuđim perjem, ali baš da se tuđi
postotak tjelesnog oštećenja koristi u svrhu ležernije osobne
svakodnevice i lakšeg iznalaska parkirnog mjesta, doista nije
nešto čime bi se itko trebao dičiti. Znak pristupačnosti
važi samo kada vozilom upravlja osoba s invaliditetom. Pravo
koje proizlazi iz znaka pristupačnosti ne može koristiti osoba
koja nije osoba s invaliditetom. Ne, ne može rođak, prijatelj,
poznanik posuditi malo vozilo sa istaknutim znakom pristupačnosti
kako bi sam skočio obaviti nešto svoje na brzaka ili možda na
duži period sve s ciljem da se ne muči oko traženja parkinga nego
fino stane na mjesto rezervirano za osobe s invaliditetom. Lakše
je kad se ne gubi vrijeme na traženje parkinga, a i ispred
ustanova i raznih šoping centara, mjesto namijenjeno parkiranju
osoba s invaliditetom u pravilu je tik uz sam ulaz. Posve zgodno
zar ne?
Međutim, ni samim osobama s invaliditetom nije dostatno za
parkiranje na ta posebno označena mjesta imati znak
pristupačnosti. Možete doista imati propisani postotak
tjelesnog oštećenja, možete doista imati i izdan taj znak
pristupačnosti ali što ako ga zaboravite istaknuti? Može li
vas zbog te zaboravnosti odnijeti pauk? Može! Naime, ako ne
istaknete znak pristupačnosti, kako će pauk znati da ga uopće
imate? Drugo pitanje je jeste li u tom slučaju dužni platiti
troškove premještanja vozila? Imate sve potrebno, imate tjelesno
oštećenje, imate papire, imate znak pristupačnosti, nije problem
dokazati. Sud baš nema razumijevanja za
zaboravnost. Čak ni ako imate tjelesno oštećenje zbog kojeg
vam je izdan znak pristupačnosti, odnosno ako doista imate i
valjano izdan važeći znak pristupačnosti. Sud vam doista
može odrediti da platite troškove premještanja u opisanom
slučaju.
Sudovi sude na temelju Ustava, zakona i podzakonskih akata, a u
njima piše to što piše. Tako je Županijski sud u Varaždinu u
odluci Gž-3004/14-2 od 10. ožujka 2015. jasno odredio kako je
‘Tuženica kojoj je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od
100% dužna naknaditi troškove premještanja njezinog osobnog
vozila ako je isto bilo parkirano na mjestu rezerviranom za osobe
s invaliditetom bez istaknutog znaka pristupačnosti’.
