Dolaskom na mjesto nesreće policija najprije utvrđuje ima li ozlijeđenih ili poginulih. Najvažnije je odmah spriječiti veću nesreću, recimo neki požar ili eksploziju, ali i mogućnost nove nesreće
Postupanje nakon prometnih nesreća spada u najteže poslove
policije, a najgore je onome koji mora izvijestiti obitelj da je
netko njihov poginuo, za to se policajac nikad ne može dovoljno
pripremiti, kaže Josip Medved, načelnik II.
Postaje prometne policije Zagreb u Lučkom za portal revijuhak.hr.
S njim razgovaramo o tome što sve treba utvrditi na očevidu
prometne nesreće, ali i koje greške vozača najčešće dovode do
njih. Neprilagođena – uglavnom prevelika – brzina vodeći je uzrok
nesreća na cestama, u više od četvrtine slučajeva. Slijedi
nepoštivanje prednosti prolaza, pa nepropisno uključivanje u
promet, nedovoljan razmak, nepropisno skretanje i tako dalje.
Ponekad se u javnosti govori i o tehničkoj neispravnosti vozila,
ali načelnik Medved kaže da naše stanice za tehnički pregled
dosta dobro rade i da su ti uzroci rjeđi.
– Ono što se općenito može preporučiti vozačima jest ne sjedati
za upravljač ako su popili, prilagoditi brzinu, koristiti pojas
(i na stražnjim sjedalima, u gradu i izvan njega) te ne koristiti
mobitel dok voze. Ovo posljednje je velik problem, a pogotovo
pisanje poruka u vožnji ili komuniciranje na društvenim mrežama –
ističe načelnik.
Dolaskom na mjesto nesreće policija najprije utvrđuje ima li
ozlijeđenih ili poginulih. Najvažnije je odmah spriječiti veću
nesreću, recimo neki požar ili eksploziju, ali i mogućnost nove
nesreće. Treba osigurati mjesto događaja.
– Na očevidu se utvrđuje zaista mnogo okolnosti: na koji način je
došlo do nesreće, što joj je prethodilo, koja su vozila i
sudionici uključeni, kakvo je stanje i karakteristike ceste,
vremenski uvjeti i vidljivost, je li signalizacija bila ispravna
i tako redom. Sve sudionike se alkotestira, sve se fotografira, a
složenije nesreće i video snimaju. Mjeri se i bilježi položaj
vozila i sudionika u nesreći, tragovi kočenja i ostalo te se
izrađuje skica nesreće. U uvjetima pandemije, naravno, policijski
službenici sve rade s maskom i rukavicama – govori Josip Medved.
Kada se govori o tome kako smanjiti broj nesreća, tu policija ne
može sve sama, upozorava načelnik. Prometni odgoj treba početi
doslovce od vrtića i u obitelji, pa on apelira da i kad mladi
odrastu i polože vozački ispit, roditelji im ne bi trebali davati
u ruke suviše snažna vozila, kad je već zakon koji je to
ograničavao ukinut. Nedavna tragedija kod Vinkovaca (poginule su
četiri mlade osobe u automobilu) ponovno je aktualizirala taj
problem: upravo mladi često stradaju, ali i skrive prometnu
nesreću kao vozači, osobito vikendom kod noćnih izlazaka. No,
zanimljivo je da se to npr. u Zagrebu značajno smanjilo s
liberalizacijom taksi-usluga i njihovim pojeftinjenjem: očito
mladi sve češće za izlaske koriste taksi.
Neizbježna tema su i biciklisti, od kojih neki ne poštuju propise
i voze nogostupima prebrzo, a sami biciklisti žale se, pak, da
nema dovoljno infrastrukture i da vozači ne paze dovoljno na
njih…
– Biciklisti su i krivci i žrtve u prometu. Zakonski njihova
brzina nije ograničena, ali sigurno je da, osobito na pločniku,
moraju voziti primjerenom brzinom, a ne juriti i raditi
‘slalom’ među pješacima. Propis kaže da biciklisti moraju
voziti kolnikom, uz desni rub, ali pitanje je za raspravu je li
na osobito prometnim ulicama i cestama bolje da voze kolnikom ili
možda pločnikom, naravno ako ima mjesta i ako im je brzina
umjerena – odgovara načelnik.
Zanimalo nas je i koliko jumbo-plakati uz ceste odvraćaju
pozornost vozača. Tim više jer su promo-poruke često duljeg
teksta ili je poanta ispisana manjim slovima, pa treba duže
zadržati pogled. Josip Medved se slaže da reklame nikako ne bi
smjele skretati pažnju vozača, no zakon regulira samo njihovu
udaljenost od prometnice. Dakle, i u tome vozači moraju sami biti
odgovorni.
