Vojsci kupaca rabljenih iz Europske unije život često zagorčava nepoznavanje propisa i potrošačkih prava, ili pak nadobudno kršenje trošarinske procedure. Čini se da bi im život bio lakši kad bi raskrstili s promašenim uvjerenjima
Sjećate li se javne ponude dionica Hrvatskog telekoma iz 2007.,
kada su mnogi preko noći postali burzovni mešetari? Vjerojatno
da. Ponuda je bila toliko privlačna da se čak stajalo u dugačkim
redovima da bi se kupili vrijednosni papiri. Koji, smatralo se,
bez muke i velikog truda donose zaradu. I zbilja, sljedećih dana
pa i mjeseci vrijednost ime je samo rasla, što je novonastale
dioničare ohrabrilo da krenu kupovati što god se nudi na
Zagrebačkoj burzi. Mjesta za pogrešku, smatrali su, nema. Samo je
pitanje koliko će zaraditi. I mnogi su se opekli, pošto su u
cijelu priču upali bez ikakvog znanja o trgovanju dionicama.
Sličan scenarij zbio se i nakon što smo 1. srpnja 2013.
pristupili EU, čime je konačno ukinuta diskriminacija rabljenih
pri plaćanju trošarine (uvećavala se za 50 posto kod auta do 1600
ccm, odnosno čak 100 posto za aute preko 1600 ccm). Tada se
pojavila vojska ljudi koji su zaključili da kupnjom auta u EU, a
posebno u Njemačkoj, nikako ne mogu pogriješiti. I pritom su
stvorili sliku da je najteži dio posla izabrati auto na nekom od
internetskih oglasnika. Naivno. Kupnja rabljenog u EU nije bauk,
no bez poznavanja jezika, propisa, potrošačkih prava i
trošarinske procedure moguće su razne neugodnosti. Da bi ih na
vrijeme izbjegli, portal jutarnji.hr/autoklub donosi najčešće
zablude kupaca rabljenih…
1.Trošarina se plaća prema iznosu na računu
Malo sutra. Za osnovicu kod plaćanja trošarine uzima se prodajna
vrijednost automobila na našem tržištu, a carinici pri procjeni
koriste program Eurotax, koji, između ostaloga, u obzir uzima
prijeđene kilometre i opremljenost. Kupoprodajni ugovor
carinicima ne znači ništa i, niti tu treba očekivati neke
dramatične promjene. Iako je dio medija svojedobno objavio da će
se takva procedura mijenjati, to nije točno. Nikakve izmjene
postupka nisu predviđene. Točan iznos trošarine, koja se u
konačnici dobiva zbrajanjem postotaka vezanih uz vrijednost
automobila i emisiju CO2, i dalje će se određivati isključivo u
carinskom uredu. I to po cijenama na hrvatskom tržištu.
2. Nema garancije na rabljeni auto
Bogami ima, barem kad se rabljeni automobil kupuje od
registriranog trgovca i to se jamstvo ugovori. To vam za pravo
daje direktiva 1999/44/EG iz 1999., kojom su određena prava
potrošača u međunarodnoj trgovini na području EU. A tamo stoji da
je trgovac za rabljenu robu nije dužan jamčiti, no kad to čini
onda jamstvo mora vrijediti barem godinu dana. Kod novih auta
jamstvo iznosi minimalno dvije godine pa je dobro znati da se
novima smatraju auti do šest mjeseci starosti ili 6000 prijeđenih
kilometara. U jamstvenom roku tako imate pravo na popravak,
zamjenu ili povrat novca ako se pokaže da automobil nije u stanju
kakav je oglašavan. Još bolje, u prvih šest mjeseci teret
dokazivanja prebacuje se u korist kupca, što znači da se
podrazumijeva postojanje nedostatka već u trenutku predaje, osim
ako prodavač ne uspije dokazati da je šteta nastala krivnjom
potrošača.
3. Rok od 15 dana za plaćanje trošarine može se kršiti do
besvijesti
Ma kakvi. Posebno ne nakon što je izmijenjena nemušta odredba u
Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila kojom je bilo
propisano da je rok za obračun i plaćanje trošarine 15 dana od
dana uvoza u Hrvatsku. Nakon što su ukinute carinske formalnosti
na granici taj je datum bilo nemoguće utvrditi i mnogi su,
uglavnom opravdano, smatrali da mogu unedogled otezati s
plaćanjem posebnog poreza na motorna vozila. No, to više nije
slučaj. Danas u zakonu stoji odredba da se porezna prijava mora
podnijeti u roku od 15 dana od kupnje vozila, što je uz datum na
računu znatno jednostavnije kontrolirati. Pritom treba reći da su
pripadnici Mobilne jedinice carine, koji smjenski rade 24 sata
dnevno i u nekim situacijama imaju veće ovlasti od policije
(između ostaloga, mogu pretresti vozača i pretražiti vozilo),
bili prilično učinkoviti u nadzoru i prije ovih zakonskih
izmjena, jer bi im vozači uslijed ispitivanja sami priznali da su
u prekršaju. Posebno nakon što im se objasni da Carina ima ugovor
o razmjeni podataka s drugim članicama EU. Inače, Zakon o
posebnom porezu na motorna vozila propisuje paprene kazne u ovom
slučaju. Ako se zateknete u autu na koje nije plaćena trošarina u
roku od 15 dana od unosa u Hrvatsku slijedi kazna od 5 do čak
100.000 kn.
4. Trgovac ne odgovara za navedeno u oglasu
Pogrešno. Svjedoči tome i konkretan, za kupca iz Hrvatske
uspješno razriješen problem, nastao kada mu je registrirani
trgovac rabljenima u Njemačkoj prodao automobil s većom emisijom
CO2 nego što je bila navedena u oglasu. Što se dogodilo? Svjestan
da mu zbog toga prijeti plaćanje veće trošarine, kupac je slučaj
prijavio tržišnim inspektorima Ministarstva gospodarstva. I na
kraju dobio zadovoljštinu. Nakon što su se pozvali na smjernicu
2005/29/EC o nepoštenim poslovnim djelovanjima, te njemačkom
trgovcu predočili da kupac u ovom slučaju ima pravo na zamjenu
(ako postoji auto s traženom emisijom CO2) ili povrat novca (ako
to nije slučaj), trgovac je pristao platiti razliku u iznosu
trošarine. Naravno, tu je i niz drugih situacija kada se kupac
može pozvati na ne samo nedopuštenu, nego i prilično dobro
nadziranu tzv. zavaravajući poslovnu praksu. Primjerice, ako
prijeđe nekih 1000 kilometara da bi vidio kako automobil ne
odgovara opisu s oglasa, a pritom ima i prepisku s prodavačem
koji ga uvjerava u suprotno, od trgovca može tražiti da mu
pokrije putne troškove.
5. U Hrvatskoj ne postoji zaštita potrošača u EU
Nije istina, iako mnogi vjeruju da je tako. Ulaskom Hrvatske u EU
počeo je s radom ECC Hrvatska, koji je dio mreže Europskih
potrošačkih centara (European consumer center network). ECC se
sastoji od 30 europskih potrošačkih centara (imaju ih sve članice
EU te Island i Norveška) koji potrošačima osiguravaju informacije
o načinu prekogranične kupovine te im u slučaju kršenja prava
pomažu u rješavanju prekograničnih sporova i pritužbi. Naš ECC
djeluje pri Ministarstvu gospodarstva, a može se kontaktirati
telefonski (01/610 97 44) ili elektronskom poštom
(ecc-croatia@mingo.hr). No, iako mogu biti prilično korisni, malo
ljudi uopće zna da postoje. Kako rade? Prije nego ECC Hrvatska
preuzme slučaj na rješavanje, kupac mora poslati trgovcu prigovor
kojim zahtjeva da mu riješi određeni problem. Ako trgovac odbije
izaći u susret kupcu ili mu ne odgovori u razumnom roku, kupac
dostavlja Europskom potrošačkom centru dokumentaciju. Podaci se
potom unose u jedinstven operativni sustav, te s trgovcem u
kontakt stupa lokalni ECC.
6. Auto se može preprodati bez plaćanja
trošarine
Ne, barem ako niste registrirani trgovac rabljenima. Jedino on
ima pravo obavezu plaćanja trošarine prenijeti na krajnjeg kupca,
a za pravo mu daje Zakon o posebnom porezu na motorna vozila,
koji govori, ne baš u duhu hrvatskoga jezika, da do obveze
plaćanja trošarine dolazi tek u trenutku kad trgovac izda račun o
prodaji kupcu koji nije trgovac. Kad automobil unosi privatni
kupac, nema pravo na taj luksuz, s čime svakako valja upoznati
brojne građane koji odlaze u Njemačku ili neku drugu državu EU
kako bi preprodajom rabljenog zaradili koju kunu i pritom
računaju da će zaraditi nekoliko tisuća kuna više, ako plaćanje
trošarine prebace na krajnjeg kupca. No, tada čine prekršaj, a da
se rizik ne isplati pokazuje i niz akcija Mobilne jedinice carine
u kojima su zaplijenjeni automobili koje su privatni preprodavači
nudili bez da su prethodno platili trošarinu i registrirali aute
u Hrvatskoj.
7. Povećanjem kilometara bezbrižno do niže
trošarine
Vraga. Tu ideju već je skupo platio niz uvoznika, koji su
smanjenjem broja kilometara namjeravali ishodovati nižu cijenu
trošarine. Naime, program Eurotax, kojim se carinici koriste pri
procijeni vozila, u obzir uzima i kilometražu. Što je ona veća,
konačna vrijednost auta je manja, pa se u Hrvatskoj razbuktala
upravo ta disciplina. Godinama su prevaranti željeli zaraditi
smanjivanjem kilometraže, a sada to pokušavaju povećanjem. Barem
privremenim, jer poslije trošarinske procedure ponovno smanjuju
kilometražu, kako bi im vozilo više vrijedilo pri prodaji. I tada
najčešće budu otkriveni. Naime, kad pri predaji zahtjeva za
plaćanje trošarine kilometraža bude sumnjiva, vrši se daljnja
provjera. Upravo je to, primjerice, svojedobno bio slučaj s
Audijem A4 2.0 TDI iz 2006. Vlasnik je na prijavi naveo da A4 ima
346.800 km, zbog čega mu je bila obračunata trošarina od 8550
kuna. No, carinski ured je posumnjao u istinitost podataka i
krenuo u provjeru stvarnog stanja broja prijeđenih kilometara.
Tako je utvrđeno da je Audi A4 zapravo prešao 136.000 km, kao i
da vlasniku treba obračunati trošarinu od 13.820 kuna. Zbog toga,
vlasnik nije samo morao platiti još 5270 kuna na ime trošarine,
nego mu je slijedila i kaznena prijava.
8. Svejedno je kupuje li se auto od fizičke ili pravne
osobe
Apsolutno ne. U slučaju sklapanja kupoprodajnog ugovora s
privatnom osobom ne štiti vas Zakon o zaštiti potrošača, čime se
dovodite u nezgodnu situaciju u slučaju problema s automobilom. I
to ne samo kad je riječ o tehničkoj ispravnosti. Primjerice,
pokaže li se da je automobil dio bračne stečevine, a jedan od
supružnika nije pristao na prodaju, auto će vam biti oduzet
usprkos tome što ništa niste skrivili, a zadovoljštinu ćete
morati tražiti na sudu zemlje prodavatelja. Pritom ćete morati
ovlastiti i inozemnog odvjetnika, što nije nimalo povoljno.
Primjerice, pola sata pravnih konzultacija u Njemačkoj se
naplaćuje čak 200 eura. Put do vlastitog novca tako može biti dug
i mukotrpan, a gore od svega je što ste cijelo vrijeme bez
automobila. Barem ako ne kupite još jedan…
9. Uvoz rabljenog može se obaviti bez uzimanja
godišnjeg
Baš i ne. Čak i ako se ne računa vrijeme potrebno za putovanje,
pronalazak auta i rješavanje papirologije u inozemstvu, za što
treba odvojiti barem dva dana. Doduše, postupak homologacije,
koji možete obaviti u bilo kojoj našoj stanici za tehnički
pregled traje tek 15 minuta, no već se postupak prijave, procjene
vrijednosti i plaćanja trošarine zna protegnuti na dva dana. Osim
toga, računajte da proceduru oko trošarine ne možete odraditi
nedjeljom, jer tada carinarnica ne radi. A vrijeme se potom gubi
i za tehnički pregled, registraciju, pa ako sve poduzimate u
vlastitoj režiji računajte s kraćim godišnjim…
10. Baš svatko može obaviti kupnju i uvoz
Možda i najveća zabluda. Na valu euforije započete još u srpnju
2013. našim ulaskom u EU i lakšom dostupnošću rabljenih iz uvoza
pojavila se vojska ljudi koji su sami krenuli po automobil u neku
od članica, uglavnom u Njemačku. A pritom mnogi rabljene nikad
nisu kupovali niti u Hrvatskoj, ne poznaju baš niti strane
jezike, a propisi i papirologija su im čista znanstvena
fantastika. Takva je praksa mnoge stajala novca… Šteta, jer
mogli su se obratiti ovlaštenim trgovcima u Hrvatskoj, koji su uz
punomoć mogli za prihvatljiv novac kupiti auto u njihovo ime,
organizirati prijevoz te riješiti svu potrebnu papirologiju.
