S obzirom na sve više e-romobila na našim ulicama, nogostupima i biciklističkim stazama posvetili smo se odredbama vezanima uz vožnju električnih romobila
Zapravo stanovnicima svih većih gradova nije trebalo dugo kako bi
shvatili da su ove jurilice na struju savršen lijek protiv
nesnosnih gužvi i izvrsna alternativa uglavnom sporom i neudobnom
javnom prijevozu. Kako su bez problema spremni potegnuti 30
km/h te prijeći dvadesetak kilometara bez punjenja, sve
skupa uz diskontni trošak struje koji ne prelazi cijenu dva srka
kave, ne čudi što se električni romobili množe kao gliste poslije
kiše, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
Čudi, međutim, što zakonodavac ignorira cijelu priču, iako su
romobili pokretani strujom naočigled množe već godinama i samo
je pitanje vremena kad će se njihov broj izjednačiti s
onim bicikala. I to onih klasičnih, pokretanih isključivo
pedalama i ljudskim mišićima, još uvijek kudikamo brojnijih od
bicikala na struju. Kako zakon u ovom slučaju ozbiljno
kaska za realnošću vidljivo je čim se upiše pojam
‘električni romobil’ u tražilicu. Rezultat? Nula.
Za Zakon o sigurnosti prometa na cestama električni romobili su
nepoznat pojam, pa je pitanje kako bi se uopće trebali tretirati.
Dio odgovora, doduše, daje članak 124., jedino mjesto u
zakonu na kojemu se spominje riječ ‘romobil’. Tu je, naime,
propisano da je ‘na kolniku zabranjeno igranje, vožnja dječjim
biciklom, romobilom i koturaljkama, kao i sanjkanje, skijanje i
slično’.
Policija, dužna provoditi zakon kakav god bio, s punim pravom
tako postupa jednako prema vozaču dječjeg romobila koji pojuriti
desetak kilometara na sat može samo uz krajnji fizički napor
nekog osnovnoškolca i vozaču onoga većeg i
težeg, opremljenog elektromotorom i baterijama, koji
ide tek nešto sporije od mopeda.
Što to znači u praksi? Električni romobili, tumači policija,
smiju se kretati isključivo po nogostupu, a dužnosti i obaveze
vozača su izjednačene s onima pješaka. Pritom, naglašavaju, ne
smiju niti na biciklističku stazu, jer tu nije riječ o
električnim biciklima koje zakon vidi kao ‘vozila s najmanje dva
kotača, pokretana isključivo snagom vozača ili opremljenog
pedalama i pomoćnim elektromotorom čija najveća snaga nije
veća 0,25 kW i koja se progresivno smanjuje do nule kad
brzina dosegne 25 km/h, ili prije, ako vozač prestane okretati
pedale’. I to zato što romobili, jasno je iz napisanog, nemaju
pedale…
Za vozače električnih romobila posljedično ne vrijede zakonom
predviđena ograničenja za motorna vozila i bicikliste, koliko god
njihove brzina kretanja bila i šest puta veća od prosječnog hoda
i samim time potencijalno opasna po samog vozača, ali i pješake
na ulici. Ili, kako se to službeno voli reći – ostale sudionike u
prometu.
Prilično je bizarno i to da na biciklu po noći, ali i danju u
slučaju smanjenje vidljivosti treba biti upaljena svjetla, dok
kod električnog romobila svjetla nisu nužna. Još luđe, nema
zapreke niti da vozači električnog romobila u vožnji koriste
mobitel, pišu poruke ili snimaju selfije, čak i kad prelaze cestu
na zebri. Pritom čak ne moraju niti sići s romobila, jer romobil
po zakonu nije vozilo, a vozače doživljava kao pješake. Oni su
kao nekoć sudac u nogometu, zrak. Sve dok netko ne strada, onda
lete zrakom. Tim više jer i za njih vrijedi odredba da se ponekad
mogu voziti i kolnikom, ‘ako na cesti ne postoji nogostup ili
prikladna površina za kretanje pješaka’.
Opasnost po živote ‘ostalih sudionika u prometu’ predstavlja
i to što za vozače električnih romobila ne vrijedi niti odredba
članka 198., koja zabranjuje vožnju vozaču ako je ‘umoran,
bolestan ili u takvom psihofizičkom stanju da je
nesposoban za sigurnu vožnju’.
Električnim romobilom tako može upravljati baš svatko, od
trogodišnjaka do psihičkog bolesnika, smatraju naši vrli
zakonodavci. Nije problem niti ako je vlasnik električnog
romobila prije vožnje popio pet, šest duplih viskija ili
se počastio drogom, jer po zakonu – nije vozač. A zakon baš
nigdje ne zabranjuje pješacima opijanje ili šetnju na tabletama,
sve dok ne ometaju javni redi i mir. Vozači električnih romobila
tako su abolirani što god napravili u prometu, barem dok se drže
nogostupa kojim se izrijekom trebaju kretati.
S druge strane, zakonodavac predviđa visoke kazne za vozače
automobila koji ne propuste vozača električnog romobila dok
prelazi zebru, koliko god se ovaj tamo našao iznenada, bio pijan
i drogiran, pisao poruke na mobitelu… Kao i pješak, vozač
romobila ima prednost pred automobilom čim stupi na pješački
prijelaz. A ako je vozač električnog romobila dijete, starac,
iznemogla ili slijepa osoba (rekli smo, za vozače romobila nema
ograničenja…), članak 134. predviđa i da vozač automobila stane i
propustiti ga i prije nego što stupi na cestu. Znači, traži da
budu vidoviti. Ovisno o situaciji, kazna se tu kreće od 500, pa
sve do paprenih 3000 kuna.
Ukratko, situacija s električnim romobilima sve je samo ne
uređena, pa ne čudi što policija uopće ne raspolaže s podacima o
tome koliko je vozača dosad sudjelovalo u prometnim nesrećama. A
još tragičnije zvuči da se električni romobili niti ne
namjeravaju tako skoro uvrstiti u Zakon o sigurnosti prometa na
cestama kao zasebna kategorija vozila. Nema potrebe, smatra
zakonodavac…
Ukratko
Vozači električnih romobila u Hrvatskoj se ne smiju koristiti
biciklističkom stazom, pa niti cestom. U oba slučaja mu prijeti
kazna od 300 kn. No, po nogostupu se zato može voziti i pijan,
drogiran, bez kacige…
Nevjerojatno je da situacija u kojoj zakon vozače električnih
romobila vidi kao pješake, a ako ih i vidi drugačije, ništa
nije regulirano. Vožnju dopušta i dvogodišnjem djetetu, nikome u
nadležnim službama ne zvoni na uzbunu
Rupa u zakonu: U Njemačkoj je propisana brzina i starost
vozača, kod nas ništa
Električni romobili nisu iznenadili samo našeg zakonodavca,
brzina njihovog širenja nespremne je uhvatila i zemlje poput
Francuske i Njemačke. Oni, međutim, ne sjede skrštenih ruku.
Njemačka je tako početkom ljeta jasno propisala pravila ponašanja
za vozače električnih romobila.
Odlučeno je da vozač mora imati najmanje 14 godina, brzina mora
biti ograničena na 20 km/h, a voziti se može isključivo po cesti
ili biciklističkoj stazi. Također, propisano je da električni
romobili trebaju imati ispravna svjetla i trube. Francuska je uz
sve to zabranila i slušalice na ušima, a prekršiteljima
namijenila kaznu od 135 eura. Kao što smo napomenuli, naša
policija smatra da još nije sazrelo vrijeme da se pojam
‘električni romobil’ uopće uvrsti u zakon, a kamoli jasno
reguliraju pravila korištenja.
Broj e-romobila će samo rasti
Nema sumnje da će električnih romobila biti sve više i više na
ulicama naših gradova. Kupcima su dostupni na internetu, ali i u
većini trgovačkih centara, cijena im se kreće oko prihvatljivih
2500 kuna, a u praksi se pokazuju izdržljivima i poprilično
sigurnima.
Ništa manje važno, s jednim punjenjem vozač prevaljuje solidnih
dvadesetak kilometara, struja je znatno povoljnija od benzina, a
uz preklopivi mehanizam rukohvata vlasnici električnih romobila
nemaju problema niti s ‘parkiranjem’. Između dvije vožnje mogu ga
smjestiti i ispod stola.
Još kad se pojave iznajmljivači električnih romobila, kao što je
slučaj u mnogim europskim metropolama, ceste će biti krcate tim
praktičnim jurilicama na struju. Zato pravila igre treba
postaviti odmah, a ne čekati vijesti iz crne kronike.
