Treba promisliti o svemu, uzeti u obzir stav sudske prakse, ali i lišiti se istodobno svake pomisli o upravljanju vozilom u alkoholiziranom stanju
Alkohol i volan ne mogu i ne smiju zajedno! To mora postati
temeljna vozačka mantra. Ponavljate je do iznemoglosti i opet…
Nemojte alkohol i volan stavljati ni u istu rečenicu, a svako
beziznimno i dosljedno izbjegavajte bilo kakvu njihovu vezu u
svakodnevnom životu. Neke istine unatoč animozitetima ipak
ne možemo poricati. Isto tako ne možemo podržavati pojedine
zablude.
Jedna od njih je svakako ona prema kojoj ste utvrdi li vam se
nedozvoljena količina alkohola u krvi automatski krivi za
prometnu nesreću. Samom činjenicom što ste alkoholizirani ste i
krivi? Ne. Nema automatizma u pravu kad je riječ o utvrđivanju
odgovornosti za nastalu prometnu nesreću i iz nje proizišlu
štetu. Odgovornost alkoholiziranog zbog alkohola postoji samo ako
se utvrdi postojanje uzročne veze između te alkoholiziranosti i
nastale štete.
Zamislite situaciju u kojoj vi u najtreznijem mogućem stanju
prošavši kroz crveno udarite u vozilo kojim upravlja vozač u
mrtvo pijanom stanju. Je li njegova
‘razbijenost’ alkoholom na bilo koji način
utjecala na vaš prolazak kroz debelo crveno i sraz s njegovim
vozilom koje se kretalo prilagođenom brzinom dok mu je na
semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo? Odgovor vam se sam nameće.
Budimo pošteni. Prikaz stvarnih životnih situacija čini pravne
norme logičnijim zar ne?
Nitko pri tom ne dvoji u postojanje velike većine koja se životom
kune kako između prava i logike ne postoji neka uočljiva
značajnija veza. S druge strane, opće je poznato da
život piše romane s najnevjerojatnijom fabulom. Znate one
situacije na koje biste okretali očima da ih vidite i u
sapunicama s davno ocvalim glumcima i tvrdili da je scenarist sad
stvarno ali stvarno pretjerao u izmišljanju
priče. Međutim, život zna nadigrati maštu i
najkreativnijih pisaca. Svjedoče o tome i sudski spisi što kriju
tragične priče.
Nevjerojatni splet nesretnih životnih okolnosti u konkretnom
sudskom predmetu može zapravo na najzorniji mogući način
prikazati što znači nepostojanje uzročne veze između
alkoholiziranosti jednog od sudionika i nastale prometne nesreće
sa smrtnim ishodom za čak dvoje ljudi.
Konkretno pred Županijskim sudom u Zagrebu našao se jedan takav
predmet Gžn – 1320/03, povodom žalbe.
Utvrđeno činjenično stanje govorilo je o biciklistu u
alkoholiziranom stanju (1,60 promila) koji se
kretao cestom u uvjetima guste magle i slabe
vidljivosti na udaljenosti od cca 2 metra od desnog ruba ceste
pri čemu je na prtljažniku stražnjeg kotača bicikla prevozio
drugu osobu. Bicikl pri tom nije bio osvijetljen (u smislu
prednjeg svjetla). Na tako opterećen i neosvijetljen bicikl
kojim je upravljao alkoholiziran biciklist naletio je vozač
osobnog automobila s koncentracijom od 1,90 promila apsolutnog
alkohola u krvi. Zbog alkoholiziranog stanja u kojem se nalazio
vozač automobila nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila
gustoj magli i smanjenoj vidljivosti uslijed čega je prednjim
dijelom vozila naletio na biciklistu koji se kretao ispred njega
u istom smjeru, a na čijem biciklu je bio i suvozač, od kojeg su
naleta oboje smrtno stradali.
Strašna situacija, doista strašna i zaista se dogodila! Najgori
mogući scenarij. Scena s gustom maglom, i alkoholiziranim vozačem
neosvijetljenog bicikla koji se probija kroz nju, a još se na
prtljažniku istog tog bicikla vozi jedna osoba. Nalet na njih
vozila brzinom od oko 72 km/h kojim upravlja alkoholizirani
vozač. Dva ljudska života se gase. Strašan, a istinit splet
nesretnih okolnosti.
Nakon smrti dvoje ljudi, sve pa i sudski postupak se čini
apsurdan. Njih ništa vratiti neće. Međutim, odgovornost se
utvrditi mora. Prema nalazu i mišljenju vještaka vozač bicikla
unatoč svojoj alkoholiziranosti se kretao ravno i bez vijuganja,
a samo sjedenje druge osobe na prtljažniku nije moglo dovesti do
destabilizacije bicikla. Utvrđeno je kako ne postoji uzročno
posljedična veza između alkoholiziranog stanja vozača bicikla i
štetnog događaja. Utvrđena je isključiva odgovornost
vozača osobnog vozila.
Javilo se kao sporno pitanje i pitanje koje se ticalo doprinosa
nastaloj šteti osobe koja se vozila na prtljažniku bicikla kako
po pitanju pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem tako i
zbog sjedenja na prtljažniku bicikla.
Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom Gžn – 1320/03
od 24. lipnja 2003. konstatirao je kako ‘oštećena nije
pridonijela šteti vozeći se s pijanim biciklistom na prtljažniku
bicikla, kada je utvrđeno da to nije u uzročnoj vezi sa štetom’,
već samom činjenicom nepostojanja uzročno posljedične veze između
alkoholiziranog stanja vozača bicikla i štetnog događaja.
Razvidno je iz navedenog kako je utvrđenje postojanja ili
nepostojanja uzročno posljedične veze početak i kraj svakog
razgovora o postojanju ili nepostojanju odgovornosti za prometnu
nesreću i nastalu štetu, ma kako se to nelogičnim i nepravednim
činilo na prvo gledanje ili slušanje. Valja dvaput promisliti o
svemu, uzeti u obzir stav sudske prakse, ali i lišiti se
istodobno svake pomisli o upravljanju vozilom u alkoholiziranom
stanju, piše portal revijahak.hr.
