Staklo je od nemjerljive važnosti za svakog vozača. Štiti ga od vanjskih utjecaja te mu omogućava nesmetan pogled na cestu
No, vremenom i ono trpi te se sitna oštećenja akumuliraju.
Prvenstveno na vjetrobranskim staklima, koja su na najjačem udaru
pri vožnji, ali jednako tako i na stražnjim, na kojima se
nakuplja najviše prašine i mikro čestica iz ispuha. Posljedica su
mikropukotine i risovi zbog kojih se smanjuje vidljivost, osobito
noću. Dovoljno je slučajno upaliti brisače na suho, pijesak i
prašina koji su se nakupljali jasno će pokazati svoj trag na
staklu. No, taj sloj koji se godinama nakupljao nije tu za
vječnost jer jednako kao što se na karoseriji sitna oštećenja s
laka jednostavno uklanjaju poliranjem, tako se sličnim postupkom
i stakla mogu vratiti u dobru formu.
Postupak se može izvesti i kod kuće, no čak i ako imate materijal
i alat, bolje je otići u neku profesionalnu radionicu jer bez
detaljne pripreme, znanja, iskustva i vještine sve može završiti
vrlo loše, a za samo staklo i kobno, jer pri nestručnom strojnom
poliranju često zna doći i do njegova pucanja.
Uglavnom, prije poliranja prvo treba detaljno očistiti staklenu
površinu zamazanu prašinom, česticama ulja, pijeska, gareži
ispušnih plinova… Čišćenje se vrši alkoholom koji se utrljava
glinenim brisačem, pri čemu specijalna glina kompletno apsorbira
sve nečistoće. Nakon osnovnog čišćenja potrebno je kompletno
zaštititi karoseriju i rubove stakla, ali ih i detaljno
pregledati jer su sad eventualna oštećenja lakše uočljiva,
posebno ako imate neku specijalnu lampu, koja promjenom boje i
topline svjetlosti pojednostavljuje uočavanje oštećenja.
Naime, poliranje se nikako ne smije raditi ako na staklu postoje
dublja oštećenja nastala zbog udara kamenčića ili sličnih
nezgoda, jer kad se kao posljedica poliranja podigne temperatura
zrak oslobođen u dubljem oštećenju može polomiti staklo.
Za poliranje se najčešće koriste posebne smjese raznih
autokozmetičarskih tvrtki načinjene na bazi cerij(IV) oksida
(CeO2) te posebne filc navlake za rotacijsku mašinu za poliranje.
Preporučena brzina okretaja je od 1000 do 1200 u minuti, a
pritisak na podlogu oko 10 kilograma. Zvuči jednostavno, no u
praksi baš i nije. Naime, trenjem podiže temperaturu, pa staklo
treba pravovremeno osvježivati destiliranom vodom da ga trenje ne
ošteti (i dovede do distorzije slike).
Sam postupak traje oko četiri sata i stoji oko 700 kuna, što je
isplativo na većini novijih automobila, dok kod starijih
jeftinijih modela valja o tome ozbiljno razmisliti, jer se ulogom
dodatnih nekoliko stotina kuna stiže i do posve novog
vjetrobranskog stakla.
Matematika je tu vrlo jednostavna – primjera radi, novo
vjetrobransko staklo za Alfu 159 ili Citroen C4 stoji 1500 kuna,
dok za Škodu Octaviju iz 2009. stoji 642 kune, a za Alfu 147 iz
2004. tek 482 kuna. Pridodate li tome trošak ugradnje koji stoji
oko 400 kuna kod stare Alfe, to će vas, koštati tek 182 kune više
od poliranja, savjetuje portal jutarnji.hr/autoklub.
