Zakon jasno propisuje što liječnik treba činiti u slučaju kad primijeti da mu pacijent nije za vožnju, no sama provedba zakona je prilično lakrdijaška
Šok i nevjerica… Upravo tako zvuče izjave liječnika nakon što se
pokazalo da je vozač iz Čakovca odgovoran za izazivanje teške
nesreće na naplatnoj postaji Sveta Helena gdje je
brzinom od 150 km/h bez kočenja naletio na tročlanu obitelj, još
uvijek ima valjanu vozačku u džepu. I to jer baš nitko iz
zdravstvenog sustava nije pronašao za shodno upozoriti policiju
na njegovo krajnje upitno zdravstveno stanje, usprkos
evidentiranoj ovisnosti o drogi GHB (droga za silovanje) te
nedavnom liječenju u psihijatrijskoj bolnici na Rabu.
Reagirali su iz Koordinacije hrvatske obiteljske medicine
(KoHom), tvrdeći da ih se neprimjereno proziva, da bi svaki
pojedinac trebao biti odgovoran i znati kad može, a kad ne sjesti
za upravljač, da oni nisu policajci koji bi sve to skupa trebali
kontrolirati…
Svoj obol cijeloj priči dala je i doktorica Petrana
Brenčić iz Psihijatrijske klinike Vrapče, koja je rekla
da ‘liječnici psihijatri mogu prijaviti svog pacijenta policiji u
slučaju da drže kako on nije sposoban upravljati motornim
vozilom’. Kao i da će ‘liječnik koji policiji prijavi pacijenta
jer smatra da ne može upravljati automobilom gotovo sigurno
izgubiti njegovo povjerenje, a to znači da će otići iz kruga
liječenih’.
Sve skupa gomila je gluposti, jer su liječnici itekako odgovorni
za zdravstveno stanje svojih pacijenata, a konkretne upute što
trebaju poduzeti u slučaju kad ustanove da im pacijent nije
sposoban za vožnju navedene su u Zakonu o sigurnosti prometa na
cestama, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
I to već godinama. U članku 233., naime, jasno piše da su
zdravstvene ustanove dužne izdati uvjerenje i dostaviti ga u roku
od osam dana policijskoj upravi ako utvrde da vozač nije sposoban
sigurno upravljati vozilom. Dakle, u zakonu jasno piše ta to
moraju napraviti, a ne da, eto, mogu, ako ocijene da time neće
ugroziti ‘krug povjerenja’.
Kako je riječ o obavezi, a nikako ne o potezu koji ikako ovisi o
nečijim etičkim uzusima pokazuju i predviđene novčane kazne –
zdravstvena ustanova neprijavljivanjem vozača čije zdravstveno
stanje nije dovoljno dobro za vožnju riskira kaznu od 5000 do
15.000 kuna, dok je za nesavjesnog liječnika koji policiji
uskrati podatak o nesposobnosti za vožnju svog pacijenta
propisana kazna od 1500 do 5000 kuna.
Zakon tako jasno propisuje što liječnik treba činiti u slučaju
kad primijeti da mu pacijent nije za vožnju, no sama provedba
zakona je prilično lakrdijaška. Dovoljno je znati da se godišnje
pokrenu tek jedan ili dva prekršajna postupka prema liječnicima
zbog nepoštivanja ove odredbe, a ponekad, kao primjerice u 2016.,
niti jedan. Pritom niti potencijalna novčana sankcija nikoga neće
zabrinuti, posebno ako ima bogatijeg pacijenta koji će ga
dostojno nagraditi za šutnju.
Kako bi sve skupe trebalo još jasnije propisati najbolje svjedoči
slučaj poduzetnika Tomislava Horvatinčića. Nakon
što se u suđenju za pomorsku nesreću počela spominjati danas već
legendarna sinkopa, policija je zatražila stručno mišljenje
zdravstvene ustanove je li sinkopa opravdan razlog za oduzimanje
vozačke.
Odgovoreno im je ‘da se svakom slučaju sinkope treba pristupati
individualno’. Potom su se obratili njegovom izabranom liječniku,
a on je ocijenio da ‘ne postoje zdravstveni razlozi za izvanredni
liječnički pregled’. U konkretnom slučaju tako je ispalo da
liječnik hladno na cestu može poslati i vozača sklonog iznenadnom
gubitku svijesti, ako procijeni da ne predstavlja pretjeranu
opasnost u prometu.
