Naše istraživanje je pokazalo da uređaji na vrijeme otkrivaju prijenosne i fiksne radarske uređaje poput Multanove 6F ili Sensis Gatsa TRT4, no najbrojnije ručne laserske uređaje vide prekasno, a presretački Travimo ne vide uopće. Pitanje je stoga isplati li se riskirati s kaznom od 2000 kn…
Situacija za ljubitelje jurnjave ne izgleda nimalo idilično. U
ovom trenutku se na 122 lokacije diljem Hrvatske postavljaju
kućišta iz kojih će uskoro vrebati fiksni radari, istovremeno
sposobni nadzirati brzinu u više traka te pisati kazne za prebrzu
vožnju, ali i za pojas, mobitel… Odnosno, za svaki prekršaj koji
uređaj bogat pikselima može usputno zabilježiti jednom kad mu
radar naloži snimanje. Uz postojeće fiksne radare koje već
godinama na 58 lokacija pišu kazne po Zagrebu, Splitu, Osijeku i
Rijeci, njihov ukupan broj svakoga trenutka trebao bi premašiti
brojku 200. A tu nije kraj.
Uz fiksne radare policija nabavlja i brdo novih prenosivih
uređaja za mjerenje brzine, čime će dramatično porast i njihov
broj. U ovom trenutku, naime, policijske uprave raspolažu s ni
manje ni više nego 256 mobilnih uređaja namijenjenih ciljanju
prebrzih iz ruke ili s tronošca. Već ove godine njihov broj će se
povećati za okruglih 100 ili za čak 40 posto.
A kao da to nije dovoljno, iz Hrvatskih autocesta dolaze najave
da će već 2020. krenuti kontrolirati brzinu na svim pravcima
kojima upravljaju, i to čak na dva nova načina. Na ulascima u
tunele te na vijaduktima postavljat će se fiksne kamere, na
određenim dionicama brzina će se mjeriti između dvije zadane
točke, a na mjestima gdje se obavljaju radovi policija će češće
nego dosad brzinu mjeriti arsenalom prijenosnih uređaja za nadzor
brzine.
Sve u svemu, te najave djeluju prilično uznemirujuće na vozače pa
ne čudi njihovo povećano zanimanje za radar detektore, uređaje
sposobne na vrijeme otkriti radarske zrake i upozoriti vozača da
će svakog trenutka, ne nagazi li kočnicu, biti uhvaćen u
prekršaju i prisiljen platiti masnu novčanu kaznu.
Upravo zato na test smo uzeli jedan uređaj ponuđen na našem
tržištu. Njegov naziv je Neoline X-COP 9100S, cijena mu iznosi
oko 3500 kuna, a riječ o hibridnom uređaju s više funkcija među
kojima nije, vrijedi naglasiti, ometanje signala. Znači, nije
riječ o ‘jammeru’ koji blokira izmjeru i policijskom uređaju
javlja grešku, već pukom detektoru, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
U tu svrhu ima ugrađene senzore za otkrivanje radarskih zraka,
ali i memorijsku karticu na kojoj se nalazi baza s više od
100.000 radara postavljenih u Europi, Sjedinjenim Državama,
Bliskom Istoku… Osim toga, tu je i kamera visoke razlučivosti sa
snimačem, sposobna jasno zabilježiti zbivanja u okolišu i
registarske pločice vozila u svako doba dana i noći. Ta funkcija
je tu prvenstveno zbog ruskog tržišta gdje su kamere često jedina
pravna zaštita kod spornih situacija u prometu.
No, koliko god baza radara na memorijskoj kartici bila bogata, a
dodatnu preciznost kod pozicioniranja nudilo što je uz GPS tu i
ruski navigacijski sustav GLONASS, prvenstvena namjena X-COP
9100S je otkrivanje radara pomoću senzorskog sustava.
I to, uvjerili smo se tijekom testiranja, radi prilično dobro.
X-COP 9100S nas je zvukom i slikom bez greške upozoravao da
prilazimo fiksnom radaru, na udaljenosti oko 600 metara od
lokacije gdje je postavljeno kućište. Također, na vrijeme nas je
upozorio i na ručni laserski pištolj u predgrađu Zadra. Time se
potvrdilo ono napisano u uputstvima, gdje stoji da je X-COP 9100S
može detektirati signale iz frekvencijskog spektra policijskih
radara, pa i uhvatiti laserski uređaj.
No, to ni blizu ne znači da vas uređaj poput X-COP 9100S rješava
svih briga i čine imunim od kazni za prebrzu vožnju. U to smo se
uvjerili upravo u okolici Zadra. Pokazalo se, naime, da u
trenutku dojave policija uopće nije mjerila brzinu nama, već autu
ispred nas. Što znači da smo upozoreni uz podosta sreće, jer se
laserska zraka raspršila i postala uočljiva na većoj udaljenosti.
Da smo bili prvi na nišanu i pritom vozili prebrzo ne bismo imali
nikakve šanse. A razlog je jednostavan. Dok radarski sustavi
emitiraju zrake cijelo vrijeme u širokom pojasu i lako su
dohvatljivi detektoru, laserski uređaji postaju aktivni tek kad
vozilo bude naciljano i stotine nevidljivih infracrvenih impulsa
krene mjeriti udaljenost i hitrinu. Za samo mjerenje brzine
uređaju treba tek trećina sekunde, što jasno govori da vozač u
prekršaju nema dovoljno vremena da bi zauzdao brzinu i spasio se
od kazne.
Ljubiteljima brzine pritom na ruku ne ide što je u policijskom
arsenalu uvjerljivo najviše upravo laserskih uređaja. Od
postojećih 256 namijenjenih ciljanju prebrzih iz ruke ili s
tronošca, njih čak 175 koristi laserske zrake za lov na prebrze,
a i svih stotinu novonabavljenih ručnih uređaja Laser Cam4, baš
kako mu i ime govori, koristi tu tehnologiju. Isplativost
korištenja radar detektora kod takozvanih ‘policijskih
sačekuša’ tako je krajnje upitna.
Znatno korisnijim uređaji poput X-COP 9100S pokazuju se u slučaju
susreta s radarskim uređajima, među kojima su poznate Multanove
6F, ali i svi fiksni uređaji nabavljeni od 2010. do danas. X-COP
9100S će bez problema detektirati zrake koje odašilju, neovisno
je li riječ o sustavima koje isporučuje američki Gatso, ruski
Cordon ili poljski Polcam.
Nerviraju samo česte lažne dojave, uvjetovane činjenicom što na
frekvencijskom području K ne rade samo policijski radari već i
niz druge elektronike, od automatskih vrata na zgradama do
sustava za nadzor mrtvog kuta na autima. Upravo zato uređaj X-COP
9100S za vožnju kroz naseljene mjesta s pregršt mikrovalova iz K
područja ima i program ‘City’, u kojem uređaj ne koristi senzor,
nego samo GPS i bazu radara. I tu funkcionira dobro, pa ispada da
senzor treba samo u slučaju manjkave baze. A to znači da isto sad
nudi i Google Maps.
Kad se podvuče crta, ispada da radar detektor nije zamjenjiv samo
u slučaju prijenosnih uređaja radarskog tipa, iako lokacije
‘policijskih sačekuša’ bilježi sve veći broj korisnika
aplikacije Waze. A takva vrsta informiranja nije u sukobu sa
zakonom i vozačima ne prijeti opipljiva kazna od 2000 kuna kao u
slučaju korištenja radar detektora.
Ukratko:
– Blizinu radara detektor dojavljuje na udaljenosti od 600 metara
i daje dovoljno vremena za stiskanje kočnice. S laserima
je
druga priča…
– Zakon o sigurnosti prometa na cestama zabranjuje uporabu i
ugradnju naprava za ometanje (jammeri), ali i otkrivanje
(detektori) uređaja koje koriste ovlaštene osobe. Upozorenja
pomoću GPS sustava su, međutim, dozvoljena
– Naše istraživanje je pokazalo da detektor radara može uhvatiti
i lasersku zraku poput one kakvu šalje zastupljeni ProLaser III,
ali prekasno da bi nas spasio od kazne
– Neovisno je li riječ o starijim sustavima fiksnih radara ili
onima tek postavljenima (Cordon M2, Sensy Gatso TRT4…), detektor
hvata njihove zrake bez poteškoća
– Mnogima posebno mrska Multanova uz ruski Binar jedini je
prijenosni sustav koji detektor očitava na vrijeme. Ostali su
laserski…
– Detektor radara testirali smo na svoju ruku, obzirom da nam
policija u tu svrhu nije bila voljna ustupiti svoje djelatnike i
opremu za mjerenje brzine. No, naše spoznaje baš ne idu na ruku
vlasnicima uređaja…
– Google često zna što i detektor: Novi fiksni radar u Novom Selu
Palanječkom lak je plijen za detektor, no njegovu
lokaciju otkriva i legalni Google maps
– Ne pomaže uvijek: Detektor otkriva radare, ali ne i
presretače
Detektor radara nije djelotvoran kod laserskih uređaja za
mjerenje brzine, ali niti kod susreta s policijskim presretačima.
Njihovi uređaji Travimo ne ispuštaju nikakve zrake nego se za
izmjeru policijsko vozilo treba kretati istom brzinom kao i
praćeno vozilo. Također, detektor radara neće ništa značiti niti
kad na autoceste stigne naša inačica talijanskog Tutora. Uređaj
X-COP 9100S takve dionice detektira pomoću svoje baze radara i
GPS sustava te pomoću algoritama izračunava je li brzinski
prosjek pri kraju nadzirane dionice prevelik.
Pitanje je stoga isplati li se uložiti 3500 kuna u radar detektor
i potom neprestano riskirati s kaznom od 2000 kuna iako pomaže
samo kod radarskih uređaja, a informacije o lokacijama fiksnih
sustava nude se sasvim zakonito i već su dio mnogih navigacijskih
aplikacija.
Detektori zabranjeni, ali…
Najozbiljnija mana radar detektora jest što ih se prema uputama
treba postaviti nasred vjetrobranskog stakla, a na toj poziciji
su prilično vidljivi. A to za vlasnike nije neka sreća s obzirom
na to da članak 283. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
precizno govori da se ne smiju koristiti niti ugrađivati uređaji
ili naprave koje imaju za cilj ometanje ili otkrivanje uređaja
koje koriste ovlaštene osobe za nadzor prometa na cestama te
predviđa kaznu od 2000 kuna za sve koji se budu poštovali tu
odredbu. Takvih je kazni, otkrili su nam iz policije, u
posljednjih godinu i pol dana ispisano točno 20.
