Stvar je samog suda hoće li prihvatiti snimku i propisa na koji način će cijeniti tu snimku. Svaki slučaj gleda se zasebno, moraju se utvrditi sve činjenice i okolnosti kako je došlo do prekršaja
Posljednjih nekoliko godina sve više automobila ima ugrađene
kamere koje snimaju promet ispred vozača. Načelno, svi koji
postavljaju takve kamere učinili su to prvenstveno kako bi
zaštitili sebe, odnosno da u slučaju bilo kakvog incidenta,
nezgode ili nesreće imaju snimljeno što se zapravo dogodilo. Do
25. svibnja prošle godine ništa, po tom pitanju, zapravo nije
bilo sporno, a onda je na snagu stupila Opća uredba o zaštiti
osobnih podataka, takozvani GDPR, i sve se – izokrenulo. Sad je
upitno, naime, jesu li takve snimke zakonite i što sve famozna
Uredba povlači sa sobom, piše portal revijahak.hr.
– Ono što je bitno reći je da u trenutku dok je ta obrada,
odnosno to snimanje, isključivo u nekakvim privatnim sferama, za
kućnu uporabu, onda nema problema, jer nema prekršaja i nema
elemenata kaznenog djela, kao ni osnove da bi se u bilo kojem
smislu primjenjivala Opća uredba o zaštiti osobnih podataka –
govori nam Snježana Tončić, mag. iur.,
samostalni stručni suradnik za pravne poslove u HAK-u.
Dodaje kako u Hrvatskoj ne postoji ni jedan propis koji bi
eksplicitno govorio o kamerama u vozilima. Iz posebnih propisa
proizlazi namjera zakonodavca da ograniči/zabrani snimanje,
odnosno fotografiranje. Primjerice, Pravilnik o obavljanju
poslova nadzora državne granice propisuje kako na području
graničnog prijelaza nije dopušteno neovlašteno fotografiranje i
snimanje. Također, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira
propisuje prekršaj za kršenje naredbe o zabrani pristupa ili
zadržavanja, fotografiranja ili skiciranja na određenome mjestu.
– Nastavno na navedeno, Zakon o sigurnosti prometa na cestama
propisuje kako vozač vozila tijekom vožnje ne smije
upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi
umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.
Dakle, to bi bili primjeri ograničenja – kaže Snježana Tončić.
Privola za snimanje ako snimamo baš konkretnu
osobu
Iako se, nastavlja Snježana Tončić, na toj snimci mogu naći
kolateralni sadržaji, poput drugih osoba ili se vide
registracijske tablice drugih vozila, koje su identifikatori
osobnih podataka, sve dok se ta snimka ne dijeli s drugima, onda
zapravo nema nikakve osnove da bi autor snimke bio u prekršaju.
– Tek ako se osoba koja se nalazi na snimci, iako prema njoj nije
bilo namjere snimanja, primjerice građanin koji se nađe na nekoj
snimci/fotografiji načinjenoj na primjerice autoputu, izdvoji s
namjerom i elementima izdvojenosti od okoline tog mjesta i
vremena u neku zasebnu cjelinu i da je identificiramo, ali ne kao
dio događanja i okolnosti na nekom prostoru kao dio mase ili
slično, odnosno da je prikazano da smo imali namjeru snimati baš
tu osobu, tu već govorimo o situaciji u kojoj bi se možda trebala
tražiti privola za snimanje, daljnju obradu, odnosno
objavljivanje, jer nejasni su kako pravni temelj, tako i svrha –
navodi Snježana Tončić.
No što u slučaju kad je vozač snimio drugog vozača u nekom
prekršaju ili da je skrivio nesreću u kojoj je potom sudjelovao i
sam vlasnik kamere.
– Ako je vlasnik snimke oštećenik, on može kao ovlašteni tužitelj
podnijeti optužni prijedlog temeljem Prekršajnog zakona nadležnom
Prekršajnom sudu. Policijski službenici su ga dužni i upozoriti
ako smatraju da u nekom konkretnom slučaju nema zakonskih uvjeta
za pokretanje prekršajnog postupka. Članak 113. Prekršajnog
zakona jasno definira i propisuje odredbe o oštećeniku kao
ovlaštenom tužitelju – navodi Snježana Tončić.
– S optužnim prijedlogom oštećenika pokreće se prekršajni
postupak, a prema odredbama članka 157. Prekršajnog zakona, taj
prekršajni postupak započinje otvaranjem glavne rasprave – navodi
samostalna stručna suradnica za pravne poslove Sektora članstva
HAK-a. Također, dodaje, odredbom sadržanom u Pravilniku o načinu
postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i
upravljanja prometom na cestama, kad se policiji predaje takva
snimka, ona izdaje potvrdu o privremenom oduzimanju
predmeta.
No je li ta snimka dokaz na sudu?
– Bila bih tu jako oprezna. Stvar je to samog suda i propisa na
koji način će cijeniti tu snimku. Uvjerena sam da se svaki slučaj
gleda zasebno, moraju se utvrditi sve činjenice i okolnosti kako
je došlo do prekršaja, sve se gleda kao jedan paket – kako je
došlo do toga, kakva je ta snimka, što je snimljeno, gdje je
snimljeno… Konkretno, prvenstveno je potrebna detaljna analiza, a
obvezno je i vještačenje da se vidi radi li se o autentičnoj
snimci ili ne, te je onda na sucu da odredi na koji način će
cijeniti dokaznu snagu svake snimke – navodi sugovornica.
No sad se postavlja i pitanje što je sa snimkama nesreća i
prometnih prekršaja koje ljudi objavljuju na društvenim mrežama,
YouTubeu… Može li se zapravo te ljude tužiti?
– Treba biti oprezan s bilo kakvim snimkama, ja ih se osobno ne
bih usudila objavljivati. Radi se o izrazito skliskom terenu.
Moramo biti svjesni da je to snimljeno na javnoj površini, gdje
je snimanje, ako nema znaka zabrane – dopušteno. Definitivno bi,
po mojemu mišljenju, registarska tablica i lice mogli biti
identifikator u smislu Opće uredbe o zaštiti podataka te bi se
mogli pojaviti uvjeti i okolnosti koji predstavljaju kršenje
GDPR-a, odnosno obrade osobnih podataka bez privole.
Sama uredba regulira da su osobni podaci svi oni koji se odnose
na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili može biti utvrđen. Ako
nije utvrđen, može se utvrditi izravno ili neizravno uz pomoć
identifikatora. Jako je velik i širok spektar što je to osobni
podatak i identifikator po kojem možemo biti identificirani.
I sad se dovodimo u situaciju da imamo snimljenog vozača koji
treba biti kažnjen jer radi ono što ne smije i ugrožava druge
ljude u prometu, a s druge strane u isto vrijeme su njegova prava
povrijeđena jer su objavljeni njegovi osobni podaci te on ima
puno pravo tražiti naknadu štete i odgovornost od osobe koja ga
je snimila, odnosno podnijeti Agenciji za zaštitu podataka
zahtjev za zaštitu prava – navodi Snježana Tončić.
A što ako je netko vas snimio i to objavio bez vaše
privole?
Za sva pitanja ključna adresa je Agencija za zaštitu osobnih
podataka sa sjedištem u Zagrebu. Ona je temeljem Zakona o
provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka nadzorno tijelo za
provođenje i reguliranje GDPR-a. Agencija je neovisno i
samostalno tijelo koje izravno za svoj rad odgovara Hrvatskom
saboru, a spomenutim Zakonom su definirane koje su to ovlasti
agencije.
Osim utvrđenih ovlasti, Agencija obavlja i poslove propisane
posebnim zakonom, ima pravo sudjelovanja u kaznenim, prekršajnim,
upravnim i sudskim postupcima, odnosno pokretanje istih kad je to
posebnim zakonom propisano, a zbog povrede Opće uredbe o zaštiti
osobnih podataka, ali i samog zakona…
Dakle, tko se osjeti zakinutim, može se obratiti Agenciji
temeljem članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti
podataka, koja na njegov razumljiv i potpun zahtjev za
utvrđivanje povrede prava nadzire provođenje zaštite osobnih
podatka. Čak i u smislu informativnog upita i bilo kakvih drugih
informacija u vezi zaštite podataka, odnosno za sve što je
sadržajno povezano s njihovim ovlastima i nadležnostima, Agencija
je potpora u dilemama oko i u vezi zaštitite osobnih podataka.
– Ono što bih istaknula jest da zaštita osobnih podataka nije
apsolutno pravo, nego je uvijek treba balansirati s drugim
pravima. Znači, ne možemo očekivati da nam je pod okriljem GDPR-a
sve dopušteno sakriti, odnosno otkriti. Zaštita nije apsolutna i
uvijek treba balansirati sve što radimo. Kad snimamo i
fotografiramo, potrebno je gledati svrhu i namjeru, odnosno kakav
je pravni temelj i je li ta svrha zakonita – navodi Snježana
Tončić.
Što je zakonita obrada podataka? Kako znamo da je nešto
zakonito?
– Uredba propisuje da je obrada osobnih podataka zakonita samo
ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta: da je
ispitanik prvenstveno dao privolu za obradu svojih osobnih
podataka u jednu ili u više posebnih svrha, da je obrada podataka
nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili
kako bi se poduzele radnje na njegov zahtjev, a prije sklapanja
ugovora, da je obrada nužna radi poštovanja pravnih obveza
voditelja obrade podataka, da je obrada nužna kako bi se
zaštitili interesi ispitanika i drugih osoba, da je obrada nužna
za izvršavanje zadaća javnog interesa ili pri izvršavanju
službene ovlasti voditelja obrade, da je obrada nužna za potrebe
legitimnih interesa voditelja, odnosno trećih strana, s navedenim
iznimkama, u slučaju ako su od tih interesa jači interesi ili
temeljna prava i slobode ispitanika, osobito ako je ispitanik
dijete.
Ovaj potonji uvjet se ne odnosi na obradu koju provodi tijelo
javne vlasti pri izvršenju svojih ovlasti – navodi Snježana
Tončić i dodaje kako bi ipak trebalo dodatno poraditi na traženim
privolama.
– Danas te privole nisu baš najispravnije. Moje mišljenje je da
su uglavnom još previše općenite. Privolu uz, naravno,
dobrovoljnost obvezno karakteriziraju posebnost, preciznost,
ciljanost, informiranost i nedvosmislenost iskaza želje pristanka
za obradu osobnih podataka za konkretnu osobu. Potrebno je
pripaziti kako se ne bi upalo u zamku dobrovoljnosti, na način da
nema dobrovoljnosti ako ispitanik nema stvarnog izbora i
mogućnosti odbijanja ili naknadnog povlačenja privole bez
negativne posljedice. Takve bi privole trebale biti – zaključuje
Snježana Tončić, mag. iur., samostalni stručni suradnik za pravne
poslove Sektora članstva HAK-a.
