Roditelje zanima imaju li djeca pravo i kada su roditelji bili vozači i to vozači koji su skrivili prometnu nesreću. Čak i ako je alkohol bio u pitanju!
‘Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali,
ali su dosta veliki da ne budu mali’ – rečenica iz kultne serije
‘Smogovci’, detektira sve probleme roditelja male-velike djece.
Djeca su djeca! Sjetite se pojma punoljetnost i dobi kad se ista
stječe.
Djeca su ljudi. Mali ljudi ali sa svojim pravim i punim
ljudskim pravima. Naravno da imaju pravo na naknadu štete
koju pretrpe kao putnici u vozilu. Međutim, roditelje zanima
imaju li djeca pravo i kada su roditelji bili vozači i to vozači
koji su skrivili prometnu nesreću. Naravno da imaju!
Nemojte ni pitati ovisi li to o činjenici što ste vi kao
roditelj, vozač bili pod utjecajem alkohola, opijata ili nekog
trećeg ili petog nedopuštenog sredstva. Da, oni imaju svoja prava
i kad je alkoholizirani vozač koji je ujedno i njihov roditelj
skrivio prometnu nesreću u kojoj su oni stradali.
Češće nego se može pojmiti roditelj koji je skrivio u takvom
stanju prometnu nesreću postavlja pitanje imaju li njegova djeca
koja su ozlijeđena u toj nesreći pravo na naknadu štete i hoće li
njemu kao vozaču postavljanje takvog odštetnog zahtjeva štetiti!
Prvo njegova koža, a onda interes djeteta, čisto da se dade do
znanja kako izgleda lista prioriteta.
Djeca u velikoj mjeri ovise o roditeljima pa i o njihovim
pogrešnim odlukama. Kako drugačije nego pogrešno ocijeniti odluku
da se pijan sjeda za volan automobila u kojem se prevoze djeca.
To je česta pojava. Nakon svadbi, krštenja, pričesti, krizmi i
drugih događaja koje prati obavezna konzumacija alkohola treba
doći kući. Dovesti ne samo sebe već i djecu. Tako se tada olako
nakon takvih događanja djeca stavljaju u automobila, a pijani se
vozač hvata volana.
Znate i sami da kada odrasla osoba sjedne u automobil kojim kani
upravljati alkoholizirana osoba ona pristaje na vožnju s takvim
vozačem i snosi štetne posljedice takvog pristanka,
suodgovornost! Što je s djecom? Imaju li ona mogućnost pristati
ili ne pristati? Jesu li ona suodgovorna? Doprinose li ona
vlastitoj šteti kad sjedaju u automobil alkoholiziranog vozača?
Što su na tu temu rekli sudovi? U predmetu u kojem su dvije
djevojčice u dobi od 10 i 11 godina stradale zadobivši tjelesne
ozljede u prometnoj nezgodi u svojstvu suputnica u osobnom vozilu
kojim je upravljao njihov otac u alkoholiziranom stanju
Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci Gž-1367/98 od 26.
siječnja 1999. iznio je stajalište prema
kojem ‘maloljetne oštećenice nisu pridonijele nastanku
štete kad su “pristale” na vožnju automobilom kojim je
upravljao njihov otac pod utjecajem alkohola’.
One s obzirom na svoju životnu dob (10 i 11 godina) nisu mogle ni
pristati, a niti odbiti vožnju sa alkoholiziranim vozačem –
svojim ocem. Sud je pored toga i naveo kako su: ‘u ovom
konkretnom slučaju oštećene mlt. tužiteljice u to vrijeme stare
10 i 11 godina u automobilu kojim je upravljao alkoholizirani
vozač i to njihov otac i zakonski zastupnik koji je zbog toga bio
dužan brinuti se o njihovu životu i zdravlju, patko i sigurnosti
u prometu, to se u ovom slučaju postupanje mlt. tužiteljica u
opisanim okolnostima ne može ocjenjivati kao njihov doprinos u
vlastitoj šteti.’
Ne mora nužno roditelj biti u svojstvu pijanog vozača, moguće je
da primjerice roditelji pristanu na vožnju s pijanim vozačem i
naravno povedu u tu vožnju i svoje dijete. Kako stvari stoje u
tom slučaju? Sudska praksa nema problema s tretiranjem ovog
problema, piše portal revijahak.hr.
Stav je Županijskog suda u Zagrebu prema odluci Gžn824/06 od 5.
prosinca 2006. godine kako: ‘dijete u dobi od dvije godine nije
pridonijelo svojoj šteti s ti me što je voljom svojih roditelja,
a ne vlastitim postupanjem, sjedilo u vozilu kojim je upravljao
pijani vozač’. Sud je pri tom jasno iskazao kako se dvogodišnja
beba našla u vozilu kojim je upravljao pijani vozač voljom svojih
roditelja a ne vlastitim postupanjem i stoga doista nema njezinog
doprinosa šteti a ni podijeljene odgovornosti.
Nisu djeca kriva! Djeca doista nisu kriva, ona su samo djeca i ne
libite se svojim ispravnim odlukama doprinijeti njihovom sretnom
odrastanju.
