Detalji u sklopu ove top-liste možda su toliko nebitni da o njima niste imali pojma…
Automobili 95% svog života provedu na
parkiralištu
Ako ste ikada pomislili kako puno vozite svoj automobil, vjerujte
da ste bili u krivu. Jer prosječan automobil svoje dane najvećim
dijelom provodi parkiran.
Gledano kroz tu prizmu gužve u prometu odjednom i nisu toliki
problem, a samim time ni ideje poput dijeljenja automobila (tj.
prevoženja nepoznatih ljudi od točke ‘A’ do točke ‘B’)
zajedno s još pokojom inicijativom nisu baš pretjerano smislene.
Takvim se inicijativama doduše jednim malim dijelom smanjuje
količina automobila u prometu, ali se zato količina parkiranih
automobila eksponencijalno povećava. A to je za automobile
izuzetno loše, jer zapravo stoje, propadaju i pretvaraju se u
kvarljivu robu, piše portal automobili.hr.
Izumitelj tempomata bio je slijep
Ralph Teetor bio je itekako uspješan izumitelj
unatoč tome što je bio slijep od svoje 5. godine. Njegov prvi
posao nakon diplome sa strojarstva na Sveučilištu u Pennsylvaniji
bio je na rotoru parnih turbina kakvima su se koristili u
mornaričkim razaračima torpednih brodova.
Kasnije je g. Teetor postao prvi čovjek jednog velikog
proizvođača automobilskih dijelova, ali sve je to skupa samo
životopis. Nas zanima tempomat. A inspiracija za tempomat
pojavila se kada je striček Ralph jednom prigodom putovao sa
svojim odvjetnikom.
Ubrzanje i usporavanje dok su razgovarali iritiralo ga je do
krajnjih granica, pa je njegovo stvaranje i patentiranje prvog
sustava za kontrolu brzine od tog momenta bilo samo pitanje
vremena.
Jedan je prosječan automobil sastavljen od nekih 30.000
dijelova
To je činjenično stanje stvari. I zapravo kao takvo ne mora nužno
biti iznenađujuće. Ono što jest iznenađujuće svodi se na
korelaciju između ogromne hrpetine dijelova i pouzdanosti istih.
Jer ako ćemo realno, većina nas popravlja tek one više ili manje
potrošne dijelove, dok za neke druge možda nismo nikada ni čuli.
Uglavnom, prema nekim statistikama u današnje vrijeme životni
vijek prosječnog automobila iznosi 11 godina. A nekada davno je i
5 godina ili pak 50,000 kilometara bilo puno.
Vjerojatnosti umiranja u automobilskoj nesreći je
1:5,000
Šanse za smrt u avionskoj nesreći su nevjerojatno male. Šanse za
smrt uzrokovane padom klavira s osmog kata zgrade su još manje.
No avion i šetnja ispod zgrade s koje visi klavir imaju jednu
zajedničku točku: relativno kratko vrijeme provedeno u toj
situaciji. Jer letovi većinom traju kratko, dok stajanje ispred
zgrade mnogi uopće ne prakticiraju, pa su šanse za pogibelj
stvarno jako male.
S druge strane u automobilima provodimo dosta vremena i u prometu
se nalazimo kraj drugih ljudi koji isto tako u automobilima
provode dosta vremena. Samim time nikada ne možete znati što vas
u prometu čeka i kada će se dogoditi neka užasna situacija koja
potencijalno može završiti s terminalnim posljedicama.
No usprkos tome su šanse za pogibelj za volanom izuzetno male.
Točnije 1 naprama 5,000. Tako barem kažu statistike…
Radio-uređaj u automobilu je umalo bio zabranjen
Postoje svakojaki razlozi zbog kojih raznorazne ‘moralne
vertikale’ na globalnom planu žele regulirati ili zabraniti
neke stvari – bilo da se radi o automobilima ili ne. U ovom
slučaju, kada je auto-radio po prvi put izumljen i montiran u
automobil, neke su se države itekako pobunile i potrudile se
staviti ih s one strane zakona.
Vjerovali ili ne, temelj ideje oko zabrane radio-uređaja u
automobilima bio je u distrakciji vozača i samim time
povećanju mogućnosti za prometne nesreće. Stoga zapravo čudi
kako smo uspjeli od tih vremena do danas evoluirati u minus,
povezivati infotainment-sustave s pametnim telefonima i time
dozvoljavati ‘tikvanima’ da tipkaju po društvenim mrežama za
vrijeme vožnje. Nije li to puno opasnije od najobičnijeg
radio-uređaja u automobilu?
