Toliko spominjana psihološka granica od 11 kuna, koju je dosad probijao samo benzin najviše kvalitete, eurosuper 100, uskoro će biti prijeđena
Nezaustavljivi rast cijena goriva mogao bi, a vjerojatno i hoće,
imati dalekosežne posljedice za životni standard građana i
njihovu potrošnju, inflaciju, rast kamatnih stopa na kredite…
Dok se analizira kretanje cijena nafte, odnos dolara i kune,
cijene na mediteranskom tržištu i sve ono što utječe na konačnu
cijenu goriva na benzinskim crpkama, i dok je glavno pitanje do
koje bi krajnje granice cijene mogle rasti, u drugom je planu
činjenica da daleko najveći utjecaj na cijenu litre goriva ima
država. A ona ne namjerava intervenirati jer je pitanje famozne
psihološke granice skinuto s dnevnog reda, piše portal
slobodnadalmacija.hr.
– Psihološka granica što se tiče Vlade ne postoji, nije
definirana – jasno je rekao ovih dana ministar
financija Zdravko Marić odgovarajući
na upite koja je to cijena derivata kod koje bi Vlada mogla
reagirati.
Ministar financija pritom je podsjetio na rast cijena nafte i
naftnih derivata na globalnim tržištima, na što Hrvatska ne može
utjecati te na poprilično dinamična previranja među vodećim
proizvođačima nafte, što se u konačnici odražava i na cijene
naftnih derivata i na našem tržištu.
Cijene naftnih derivata u Republici Hrvatskoj, naravno,
odražavaju kretanje cijena naftnih derivata na svjetskom i
europskom tržištu, konkretno na tržištu Mediterana, koje je naše
referentno tržište, što je preduvjet sigurne i pouzdane opskrbe.
Osim o promjeni na tržištu Mediterana, cijene u Hrvatskoj bitno
ovise i o promjeni tečaja dolara, a ne ovise direktno o kretanju
cijena barela sirove nafte zbog toga što se cijene naftnih
derivata mijenjaju i ovisno o stanju zaliha, sezoni, potražnji i
geopolitičkoj situaciji.
Važno je i to da se maloprodajne cijene naftnih derivata od
veljače 2014. u Hrvatskoj slobodno formiraju, prema tržišnim
principima, otkada je zaživjela famozna ‘liberalizacija’. Država
je time ‘prepustila’ odgovornost trgovcima.
No, unatoč svemu tome, uloga države u formiranju konačne cijene
još uvijek je ključna. U litri goriva koje točimo u svoj auto
udio imaju nabavna cijena, marža, trošarina i PDV. Relativno
visoka cijena goriva, od koje se groze građani, odgovara državi
jer ona ubire golem novac na trošarinama. U slučaju benzina čak
oko 60 posto cijene odlazi državi kroz PDV i trošarine, dok se s
preostalih 40 posto pokriva ostalo – nabavna cijena i zarada
tvrtke koja prodaje gorivo. Kad se cijena goriva poveća za 20
lipa, tih 20 lipa se u približno istom omjeru distribuira državi
i trgovcu.
Od prosječne cijene litre eurosuper benzina, koja iznosi
oko 10,64 kune, samo 4,63 kune otpada na troškove crpljenja
sirove nafte, njezin transport do rafinerija, troškove
rafinerijske prerade, transporta derivata do benzinskih crpki i
na maloprodajnu maržu, koja se kreće od 10 do 12 posto od
spomenute osnovne cijene.
Preostali trošak od 6,01 kunu čisti je ‘harač’ koji sebi
uzima država. Čini ga trošarina u iznosu od 3,86 kuna na koju se,
kao šlag na kraju, zajedno s osnovnom cijenom, obračunava još i
PDV od 25 posto.
Ako se stvari pojednostave, u pitanju nije ništa drugo doli
dvostruko oporezivanje istog maloprodajnog proizvoda. I to po
stopama kakvima jedva da se oporezuju i luksuzni proizvodi, što
gorivo nije niti bi smjelo biti.
O državnom ‘haraču’ na gorivo dovoljno govori podatak da je
benzin na hrvatskim crpkama probio granicu od 11 kuna i 2012.
godine, ali tada je cijena barela nafte bila 123 dolara. Danas
je, međutim, cijena barela manja od 73 dolara. Kako je moguće da
pedeset dolara jeftiniji barel nafte u konačnici
rezultira cijenom benzina koja je gotovo na istoj razini. U čemu
je kvaka?
Pa 2012. godine se na litru benzina plaćala trošarina od tri
kune, a danas se ona približila iznosu od četiri kune. A skočila
je i marža u maloprodaji, i to bitno, jer se kreće oko jedne kune
po litri. Prostora za intervenciju države, dakle, itekako ima.
– Država može kroz trošarinu, koja je velika, regulirati skokove
cijena. Uvijek sam zagovarao fleksibilnu trošarinu kojom bi
država osigurala prihode u proračunu i istovremeno građanima
olakšala porast cijene kako se ne bi prelilo u troškove života –
kaže naftni stručnjak Davor Štern.
S njim se, dakako, ne slaže aktualni ministar financija Zdravko
Marić, koji prvenstveno brine o punjenju proračuna i naglašava da
je ‘trošarinski sustav vrlo često podložan i pitanje je da li i
na koji način u njega zadirati’.
Lakše je zadirati u standard građana, prazniti džepove u ime
punijeg proračuna. Nije to hrvatski izum, porez i trošarine na
gorivo imaju sve europske države, ali čini se da mi pretjerujemo.
Na to je nedavno javno upozorio i bivši guverener Hrvatske
narodne banke.
– Danas su ‘cijene goriva u zemlji za 40 posto više u odnosu na
pretkrizno razdoblje iz 2008., čime su zapravo velik dio pada
poreznih prihoda u recesiji iz svojih džepova financirali građani
i poduzeća’, izračunao je Željko Rohatinski.
Nema, dakle, kraja udarcima po novčaniku građana. A cijenu goriva
ipak ne diktira samo odnos ponude i potražnje, nego uvijek gladni
proračun i činjenica da se voziti mora. Pa koliko košta da košta.
Londonska burza: 70 dolara po barelu
Od početka godine cijene nafte porasle su oko 40 posto i krajem
travnja dosegnule su najviše razine od studenoga prošle godine.
No, krajem prošlog tjedna su dosta oštro pale jer je predsjednik
SAD-a Donald Trump pozvao OPEC, čije članice
dogovorno provode politiku redukcije vlastite proizvodnje, da
poveća proizvodnju kako bi cijene ‘crnog zlata’ prestale
rasti.
Ovakvim kretanjima pridonijele su i pooštrene sankcije SAD-a
prema Iranu i Venezueli, dok s druge strane i dalje raste
proizvodnja nafte i naftnih derivata u SAD-u s izraženom
godišnjom dinamikom rasta zaliha.
Na američkom tržištu cijena sirove nafte WTI pala je za 2,29
posto u odnosu na tjedan ranije, dok su cijene, promatrajući na
godišnjoj razini, na nižim razinama za 3,65 posto. Na Londonskoj
burzi cijena sirove nafte Brent, inače globalna referentna
vrijednost, također bilježi negativna kretanja. Trguje se blago
iznad 70 dolara po barelu.
Porasle zalihe nafte
Međunarodna agencija za energetiku (EIA) objavila je i najnovije
podatke o kretanju ukupnih zaliha nafte na američkom tržištu koje
vrše kratkotrajne pritiske na cijene. Tako su prošlog petka
zalihe iznosile ukupno 470,6 milijuna barela, što je tjedni rast
od 9,9 milijuna barela. Na godišnjoj razini zalihe nafte SAD-a
porasle su za visokih 34,6 milijuna barela. Sama proizvodnja u
prošlom je tjednu porasla za 100.000 barela po danu na 12,3
milijuna barela po danu, dok raste i sam uvoz.
