Svega 3000 prometnih recidivista terorizira cijelu Hrvatsku, jer oni sami izazovu više od 20 posto svih prekršaja
Dva milijuna pristojnih, uzornih, savjesnih i odgovornih vozača u
nas ugroženo je zbog šačice nepopravljivih recidivista. Nema ih
više od 3000, a naprave više od petine svih prometnih prekršaja.
Dakle, klasičan je to primjer terora manjine nad većinom, koji
ostavlja leševe po cestama i puni bolnice, piše portal automobili.hr.
U nas se dogodila mala (r)evolucija: Jedan od nekoliko tisuća
prometnih prekršitelja recidivista i višestruki cestovni pa i
pomorski ‘slučajni ubojica’, u javnosti najpoznatiji, ne
predstavlja više opasnost na cesti. Stisnimo fige! Ostao je
trajno bez vozačke dozvole. Koje li parodije: Tomislav
Horvatinčić sam ju je 7. prosinca vratio policiji, nakon
što mu je izvanrednim liječničkim pregledom utvrđena trajna
nesposobnost za upravljanje motornim vozilom zbog sinkope.
Taj pregled inicirala je policija nakon što je sutkinja
Općinskoga suda u Šibeniku Maja Šupe
nepravomoćno oslobodila Horvatinčića odgovornosti da je u
kolovozu 2011. pomorskom nesrećom skrivio smrt talijanskog
bračnog para – obrazloživši kako je sud zaključio da je u
trenutku nesreće doživio sinkopu, zbog čega je kratko bio bez
svijesti. No, Horvatinčić je na slobodi. Kao i mahom drugi
recidivisti, ili, službeno – prekršitelji u povratu.
Tko garantira da neće opet sjesti za upravljač? Bogati poduzetnik
godinama i desetljećima se kroz pravosuđe i zakone šetao kao po
svome vrtu. A dosad je usmrtio četiri osobe. No, o tome ćemo
poslije. Zasad nova nepravomoćna presuda glasi: 4 godine i 10
mjeseci zatvora za Horvatinčića, presuda je to prvostupanjskog
Općinskog suda u Šibeniku.
Nevjerojatni rekorderi s inicijalima
Nevjerojatno je, šokantno – dva muškarca iz Delnica imaju svaki
po oko 500 prometnih prekršaja! A čak uopće nisu vozači! Riječ je
o 52-godišnjem D. L.-u i 37-godišnjem R. Š.-u. Prvi je čak
skrivio pet prometnih nesreća. Društvo im pravi i 46-godišnji
sumještanin Z. Š. s 317 prekršajnih prijava.
U istoj Primorsko-goranskoj županiji na tome je popisu
35-godišnji R. J. iz Crikvenice, bez vozačke dozvole ali s 311
prekršaja, pa 30-godišnji M. K. iz Opatije s 235 prijava i devet
prometnih nesreća od kojih je osam on skrivio, a 41-godišnji N.
T. iz Crikvenice ima ‘samo’ 200 prekršajnih prijava, ali
nema položen vozački ispit. U Policijskoj upravi
Primorsko-goranskoj trenutačno je registriran 171 recidivist, a
najviše ih je iz Rijeke, 46.
To su tempirane bombe, osobe koje baš nikako ne kane mijenjati
svoje ponašanje, kojima pravosuđe ne može ništa, policija još
manje.
I dok se radujemo što je tajkun Tomislav ostao bez vozačke
dozvole (iako bi teoretski opet smio sjesti za kormilo plovila),
u Velikoj Britaniji je situacija posve drukčija. Vozači koji
uzrokuju nečiju smrt opasnom vožnjom i vožnjom pod utjecajem
alkohola ili droge mogli bi dobiti kaznu doživotnog zatvora. To
su planovi britanske vlade. Najveća kazna za izazivanje smrti
brzom vožnjom, utrkivanjem ili korištenjem mobilnoga telefona
sada je 14 godina a trebala bi biti zamijenjena doživotnim
zatvorom, čime bi se ti prekršaji izjednačili s ubojstvom, kao i
prouzročenje smrti vožnjom pod utjecajem pića ili droge.
Premda se prometnicama diljem Hrvatske svakodnevno koristi više
od dva milijuna pristojnih, uzornih, savjesnih i odgovornih
vozača, svi oni ugroženi su zbog šačice nepopravljivih
recidivista. Najnovija istraživanja pokazala su kako njih nema
više od 3000. Dakle, klasičan je to primjer terora manjine nad
većinom, a zastrašujući je podatak da njih oko 3000 napravi više
od petine svih prometnih prekršaja.
Apsolutno najtragičnija godina u hrvatskoj povijesti bila je
1979. kada je na cestama poginulo čak 1605 osoba. No, prometna
infrastruktura, ali i konstrukcija automobila znatno su
napredovali. Sličnost suvremenog automobila iz gradske klase s
luksuznim limuzinama iz toga razdoblja gotovo je nikakva.
Sigurnost je napredovala svjetlosnom brzinom, a proizvođači
automobila iz generacije u generaciju sve više dorađuju sustave
aktivne sigurnosti (oni koji umanjuju vjerojatnost prometne
nesreće) i pasivne sigurnosti (oni koji umanjuju mogućnost teških
ili smrtonosnih ozljeda kada do prometne nesreće ipak dođe).
Sustavi ABS, koji sprječava blokiranje kotača prilikom snažnoga
kočenja, i ESP, koji povećava stabilnost vozila na cesti te po
potrebi vraća automobil na zadanu putanju, danas su standardna
oprema svakoga novog automobila.
S trenutačnom stopom od 72 smrtno stradala na milijun stanovnika
razmjerno možemo biti zadovoljni, jer je riječ o velikom
iskoraku, ali još uvijek smo prilično daleko od prosjeka Europske
unije, koji je smanjen na manje od 48 poginulih na milijun
stanovnika.
Vozila sve sigurnija, a žrtava više!
Iako sigurnost na svim prometnicama u Hrvatskoj raste, zadovoljni
ne smijemo biti sve dok među sudionicima u prometu ima
nepopravljivih. Ni blindirano vozilo nije jamstvo sigurnosti, ako
iz suprotnoga smjera nailazi netko tko nema niti trunke
odgovornosti.
Netko tko unatoč brojnim prekršajnim i kaznenim prijavama i dalje
sjeda za volan, te ne mareći za sigurnost drugih krši ‘sve žive i
nežive’ prometne propise. S potpunim se pravom stoga građani
pitaju kako je moguće da pojedini naši sugrađani oduzimaju živote
obijesnom vožnjom, a pritom nisu adekvatno kažnjeni. Ne samo što
su zatvorske kazne sramotno male, a mnogi se izvuku samo s
uvjetnom kaznom, nego kontinuirano ponavljaju ista djela, a
pritom ne dolazi do scenarija trajnog oduzimanja vozačke dozvole.
Prosječna starost automobila u Hrvatskoj je čak 13 godina, a
većina najvećih prometnih prekršitelja vozi suvremene i sigurne
‘makine’ pa nedužni ljudi koji stradaju u nesrećama s takvim
nasilnicima imaju još manje šanse za preživljavanje, a kamoli tek
lakšu tjelesnu ozljedu ili pokoju ogrebotinu…
Cesta poraznija od ratišta
Na postoji ništa strašnije od gubitka djeteta. Takva količina
tuge ne može se opisati. Ove godine je već poginulo osmero djece,
u posljednjih deset godina više od 140. Pošast koja poprima
katastrofične razmjere korijene skriva se u nesređenom prometnom,
sigurnosnom, prosvjetnom i pravosudnom sustavu, a ljudski i
materijalni gubici daleko su premašili one iz Domovinskog rata.
Samo zbog prometnih nesreća u posljednja dva desetljeća gubici
stanovništva su oko 250.000 poginulih i ozlijeđenih ljudi.
Jasmina Čelica, uspješna mlada žena s dva
završena fakulteta i pred doktoratom, imala je 29 godina u lipnju
2007. godine. Bio je to jedan sasvim običan dan. Hodajući
uobičajenom rutom do radnoga mjesta stala je pred pješačkim
prijelazom u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu. Vozač automobila u
prvoj traci pristojno ju je propustio, ali u drugoj je dojurio
Marko Leko za volanom Jeepa Cherokeeja, mase
veće od dvije tone.
Nesretna Jasmina nije imala nikakve šanse, a pripadnik zlatne
mladeži nije bio pretjerano potresen činjenicom da je na
najbezobzirniji mogući način oduzeo nečiji život. Po završetku
policijskog očevida sjeo je u luksuzni terenac i odvezao se kući.
U dobi od 22 godine nije smio upravljati snažnim terencem, a
poveći broj njegovih prekršajnih prijava bio je u drugome planu
zahvaljujući utjecajnom ocu.
Naravno, po uhodanome hrvatskom scenariju iz krivca se kroz svako
novo sudsko ročište sve više pretvarao u žrtvu da bi se na kraju
provukao samo s uvjetnim pravomoćnim kažnjavanjem.
Nebojša i Mirjana Čelica,
roditelji nesretne Jasmine, prvotno su se povukli u samoću,
samostalno prolazili kroz golemu patnju, a kada su smogli snage
odlučili su krenuti u borbu sa sustavom, koji je u njihovu
slučaju potpuno podbacio. Nebojša je kroz Udrugu roditelja djece
stradale u prometu nizom aktivnosti pomogao brojnim sugrađanima
koji su prolazili kroz istu patnju – zbog nenadoknadiva gubitka
djeteta u prometnoj nesreći.
Otkud i čemu blagoća sudaca?
Nažalost, priča poput ove je na tisuće, a Ministarstvo pravosuđa
ne nudi adekvatnu reakciju. Premda suci za ubojstvo u prometu
mogu presuditi i kaznu zatvora od 10 godina, kada su na potezu
odjednom postanu milostivi. Pogotovo u slučajevima kada
recidivist potječe iz ugledne ili poznate obitelji.
Sjetimo se samo sina biznismena iz Makarske, koji je kao kaznu
dobio mogućnost školovanja u Švicarskoj. Ili, pak, razmaženoga
Marija Peteka, sina lokalnoga moćnika, koji je u
razmaku od osam godina i u razmaku od svega nekoliko kilometara
usmrtio dvoje mladih ljudi.
Upravo zbog toga što samo 3000 nasilnika u prometu terorizira
većinu treba hitno reagirati. Za najteže prekršitelje treba
presuđivati najveće kazne, a ne proračun puniti kaznama za
pogrešno parkiranje, nevezanje pojasa, neuključivanje pokazivača
smjera i mala prekoračenja brzine.
Kazne za 87 godina zatvora
Odličan primjer neučinkovitosti sustava je Tonći
K., danas 52-godišnjak iz splitskoga zaleđa, koji je u
razdoblju od 2010. do 2013. dobio nevjerojatan 331 prekršajni
nalog. Dakle, prometni policajci su ga u prosjeku svaki treći dan
zapisivali u svoju knjižicu.
Najveći broj prijestupa odnosi se na vožnju preopterećenoga
kamiona, nepropisnih dimenzija tereta, ali i brojnih drugih
prijestupa. Da mu je država uspjela naplatiti sve kazne proračun
bi u te tri godine profitirao s čak 9,56 milijuna kuna. A tu
cifru može zamijeniti zatvorskom kaznom u trajanju 87 godina. No,
bahati Tonći ne opterećuje se time što država misli. On i dalje
vozi u svome filmu i baš ga briga za sigurnost ostalih sudionika
u cestovnome prometu.
Velika tragedija dogodila se 4. prosinca 2012. godine na Donjim
Sveticama u Zagrebu, kada je Stjepan Brdarić
kamionetom oduzeo prednost Igoru Loborecu. Sve
bi vjerojatno prošlo bez incidenta da Igor za volanom nabrijane
Toyote nije vozio najmanje 86 km/h u samome središtu grada.
Pokušavajući izbjeći sudar izgubio je nadzor nad automobilom,
terenac se popeo na nogostup, pokosio čak pet metalnih stupića i
na kraju naletio na 36-godišnjega Darija Puljića
i njegova 8-godišnjeg sina Patrika. Dječakov
odlazak u školu naprasno je prekinut smrću dvoje nedužnih
pješaka. Sudski epilog stigao je godinu dana nakon tragedije.
Nepravomoćnom presudom Brdarić je osuđen na dvije, a Loborec na
četiri godine zatvora.
Dino Pleša, 24-godišnjak iz Zagreba, još je
jedan sramotan slučaj. On je 30. rujna 2015. godine s gotovo
promilom alkohola u krvi usmrtio 14-godišnju Lauru
Vidaković, koja je pretrčavala cestu. Naletio je velikom
brzinom pa je tijelo nesretne djevojčice vukao po cesti čak 45
metara prije nego li je uspio stati. No, nije mu palo na pamet
nazvati hitnu pomoć.
Mrtav-hladan pobjegao je s mjesta nesreće, a kada je shvatio da
mu je na mjestu prometne nesreće ispala registarska tablica bio
je dovoljno drzak da se vratio po nju. Tad su ga policajci i
uhvatili. S njim su u automobilu kobne večeri bila i dvojica
prijatelja. Otišli su svojim kućama kao da se ništa nije
dogodilo.
Nepravomoćnom presudom iz listopada ove godine Dino Pleša osuđen
je na tri godine i dva mjeseca zatvora, a dvojica su njegovih
suputnika oslobođeni optužbi za neprijavljivanje nedjela.
Mnogi su do sada pokretali inicijative i inzistirali na objavi
registra najčešćih i najtežih prekršitelja u prometu, ali od toga
nije bilo ništa. Nažalost, jedino su bivši ministri
Slavko Linić i Fred Matić imali
dovoljno hrabrosti za objavom lista poreznih dužnika i
branitelja. No, kada je promet u pitanju, tu ozbiljne inicijative
nema. Jasno je samo da poštenim i odgovornim građanima ne bi
smetalo objavljivanje imena svih koji zloupotrebljavaju društveno
povjerenje, ignoriraju prometne propise, izbjegavaju plaćanje
kazni, iskorištavaju razne povlastice koje im ne pripadaju…
Civilizirane države takvo što ne toleriraju, a mi, nažalost,
svakodnevno moramo trpjeti vozače koji svojim ponašanjem jasno
daju na znanje kako im se fućka što većina misli, kako ih nije
briga za sigurnost i živote drugih te kako im zakon ne može
ništa. Potencijalna su bomba na cesti i to treba reći jasno i
glasno!
Obitelj Filipović iz Rijeke u istome je danu
izgubila dvije kćeri, obitelji Pavić iz Velike
Gorice kćer je oduzeo bahati sin poznatoga hrvatskog tajkuna
Žužića, obitelj Salasan ostala
je bez dva sina…
Treba li nabrajati dalje? Osim javnosti relativno nepoznatih
recidivista, posebnu pažnju privlače oni poznati. Kakvu poruku
šaljemo kad mirno gledamo kako Tomo Horvatinčić,
Radimir Čačić i Mladen Grdović
prolaze bez adekvatnih kazni. Upravo su javne osobe pod povećalom
javnosti, jer nerijetko upravo oni u medijima glume moralne
vertikale društva, ali naše je poprilično izvitopereno pa postoje
brojni primjeri poznatih političara, pjevača, sportaša,
poduzetnika i ostalih javnih osoba koje smatraju kako za njih ne
vrijede ista pravila. Zar nije toga već dosta?
Lista najvećih prometnih prekršitelja:
1. Tomislav Horvatinčić – poduzetnik
– Usmrtio je 4 osobe (dosad)
– 1980. Na pješačkome prijelazu pregazio je i usmrtio
Mandu Vučković te teško ozlijedio njezinu kćer.
Odmah je pobjegao s mjesta nesreće. Osuđen je na šest mjeseci
zatvora uvjetno, s rokom kušnje dvije godine
– 1989. Na zagrebačkoj Aleji Bologne prebrzom je vožnjom izazvao
nesreću u kojoj je poginula Nada Petrović iz
Zagreba. Istraga protiv Horvatinčića je obustavljena pod nikada
razjašnjenim okolnostima
– 2008. Na Žumberačkom putu kraj Bregane izazvao je prometnu
nesreću u kojoj je lakše ozlijeđena obitelj iz Svete
Nedelje
– Od rujna 1999. do veljače 2011. počinio je čak 31 prekršaj u
prometu. Nikada nije ostao bez vozačke. Dovoljno je bogat pa je
kazne plaćao, a negativni bodovi bi se uvijek nekako
izgubili
– 16. kolovoza 2011. izazvao je tešku pomorsku nesreću u
primoštenskom akvatoriju, u kojoj je živote izgubilo dvoje
talijanskih državljana, bračni par Francesco
Salpietro i Mariela Patelli. Moćnim
gliserom doslovno je prepilio njihovu jedrilicu
– Nepravomoćno je u listopadu 2017. oslobođen svih optužbi za
pomorsku nesreću, u ožujku 2019. nepravomoćno osuđen na 4 godine
i 10 mjeseci zatvora
– Njegov sin Tomislav Domagoj javno ga se
odrekao
2. Radimir Čačić – političar/poduzetnik
– 1974. Uništio je Alfa Romeo Giulliju nakon što je zaspao za
volanom, izgubio nadzor i nekoliko puta se prevrnuo, ali i
dočekao na kotačima
– 1999. Na cesti Šemovec – Orehovica na njegov je Audi naletjela
miješalica i smrskala stražnji dio, ali nije bio
neozlijeđen
– 2003. U vožnji mu je pao tlak pa je izgubio svijest. Vozio je
iz Varaždina u Zagreb i kod skretanja za Vrbovec udario u zadnji
kotač tegljača
– 2010. Čačić je izazvao nesreću u Mađarskoj, na autocesti za
Budimpeštu. Za guste magle nije smanjio brzinu pa je udario u
automobil ispred sebe. Poginuo je bračni par
Liptak
– 2011. Imao je lakšu prometnu nesreću u centru Zagreba
– 2011. Izazvao je havariju jahte Skitnica u uvali Nečujam na
otoku Šolti. Izrečena mu je novčana kazna u iznosu 7000
kuna
– 2013. Snimljen je kako nepropisno parkira auto na nogostup u
središtu Varaždina
3. Robert Rilović
– Bez vozačke dozvole upravljao je BMW-om i usmrtio dvije
20-godišnje djevojke, u veljači 2010.
– Zbog vožnje bez položena ispita ispisali su mu optužni
prijedlog i uputili ga Prekršajnom sudu u Dubrovniku. No, Rilović
se vratio na cestu
– Samo tijekom 2009. godine protiv Rilovića je podneseno pet
optužnih prijedloga za pokretanje prekršajnoga postupka, a
jedanput je i uhićen
– Ima više od 30 prekršajnih i kaznenih postupaka
4. Hrvoje Žužić – sin tajkuna
– U kolovozu 2007. Hrvoje Žužić s 2,15 promila i sa 111 km/h u
skupocjenom BMW-u izaziva nesreću u Velikoj Gorici, u kojoj
pogiba Ružića Pavić (19), a njen dečko
Hrvoje Matijašić ostaje invalid
– Dotad je 19 puta prijavljen za prometne prekršaje
– U prosincu 2007. dosuđeno mu je pet godina zatvora
– 11. ožujka 2011. Vrhovni sud dvaput odbija smanjiti kaznu, ali
uskoro izlazi na uvjetnu slobodu
– 21.ožujka 2011. prof. Veljko Đorđević, poznati
psihijatar, krivotvorio je protokole i dolaske na liječenje
Hrvoja Žužića.
Ogromne su bile kontroverze od samoga početka suđenja! No, Hrvoja
ni zatvor nije smirio pa je u kolovozu 2014. godine demolirao
kafić u Vodicama i potukao se s vlasnikom.
5. Nikola Kovačević (26)
– 11. travnja 2016. svojim Audijem A3 jurio je Maksimirskom
ulicom u Zagrebu, zahvatio rubnik i ogradu te udario u pješake.
Jedna je osoba izgubila život, jedna je teško ozlijeđena, a dvije
lakše. Nakon nesreće počeo je bježati, no, zadržali su ga
prolaznici. Izmjereno mu je 1,98 promila alkohola u krvi
6. Ivan Primorac – sin poduzetnika
– 29. listopada 2002. Ivan Primorac tada je bio 17-godišnjak, a
bez vozačke dozvole vozio je snažni BMW Z3. Automobil se kretao
znatno većom brzinom od 40 km/h koliko je bilo ograničenje na
tome dijelu ceste. Usmrtio je dvije 16-godišnje djevojke koje su
hodale nogostupom
– Primorcu je kazna od 2,5 godine zatvora smanjena za šest
mjeseci, uz sramotno obrazloženje da ‘dolazi iz društveno
prihvatljive obitelji’
– Kaznu je odslužio u zatvoru poluotvorenoga tipa, a zbog
‘dobroga vladanja’ nagrađen je ranijim otpustom pa je nakon
samo 22 mjeseca postao slobodan čovjek i ‘zasluženo’ otišao
na školovanje u Švicarsku
– Marijan Primorac, Ivanov otac, na suđenju
Ivi Sanaderu je izjavio kako mu je on na ime
donacija dao 300.000 eura za kupnju blindiranoga BMW-a
7. Dejan Maćešić – poduzetnik
– 7. srpnja 2012. suvlasnik tvrtke One2play Dejan
Maćešić (43), vozeći s 1,89 promila alkohola u krvi,
prošao je kroz crveno svjetlo na semaforu i usmrtio 23-godišnjega
mladića na motociklu
– Prekršaji u Maćešićevu policijskom dosjeu datiraju od 2000.
godine, a među njima su: prebrza vožnja, vožnja u alkoholiziranom
stanju, vožnja bez vozačke dozvole, vožnja neregistriranog
automobila…
– Vožnju pod utjecajem alkohola policajci su, kada je riječ o
Maćešiću, zabilježili i u svibnju 2006. Tada je u krvi imao
između 0,5 i 1,5 promila
– Maćešić je prije kobnoga dana u srpnju 2012. godine bio sakupio
čak 35 policijskih prekršajnih prijava
8. Vladimir Milašinović (22)
– Osuđen je na 4,5 godina zatvora zbog izazivanja teške prometne
nesreće 2006. godine u Rijeci, u kojoj je poginulo troje ljudi (u
dobi od 38, 25 i 15 godina)
-Vozio je svoj Peugeot 120 km/h s čak 1,42 promila alkohola u
krvi
9. Paolo Klić (21)
– Osuđen je na četiri godine zatvora zbog smrti dvije
17-godišnjakinje i teško ozljeđivanja 18-godišnjaka, koji su bili
putnici u njegovu automobilu
– Vozio je 86 km/h na dionici gdje je dopušteno 50 km/h.
Automobilom je upravljao s 1,42 promila alkohola u krvi. Sletio
je s ceste i zabio se u zid
10. Miroslav Lončar (54)
– U svibnju 2008. godine u Zagrebu osuđen je na četiri godine
zatvora
– Premda je već bio kažnjavan zbog vožnje u pijanom stanju
kobnoga dana je s 2,68 promila alkohola u krvi skrivio sudar u
kojemu je poginuo Ante Šesto, a njegova supruga
Ljiljana i 6-godišnji unuk su teško
ozlijeđeni
– Sudac ga je kaznio i s 30.000 kuna
