Logika koju prati većina vozača kaže: za policu osiguranja od odgovornosti najbolje je uzeti najjeftiniju ponudu, a za policu kaska onu osiguravajuće kuće koja je na dobrom glasu u slučajevima eventualne štete
Osiguranje od automobilske odgovornosti obavezna je stavka bez
koje je nemoguće registrirati osobni automobil, ali i većinu
drugih vozila u prometu. I baš kao što je to slučaj s gotovo svim
drugim tekućim stavkama prosječnog hrvatskog potrošača, ono spada
među izdatke koje će svaki vozač pokušati srezati koliko god je
to moguće. Koliko si on pritom doista može pomoći, na koje točno
načine i može li se trud uložen u to na kraju priče adekvatno
ogledati u uštedi, pokušali smo provjeriti na nekoliko strana.
Za početak, treba znati da se posebno velike razlike u cijeni na
polici obaveznog osiguranja za prosječan automobil ne trebaju
tražiti i za to postoji niz razloga. Prije svega, treba poći od
činjenice da su liberalizacija tržišta i konkurencija već
odradili najveći dio posla te, po mnogima, cijene spustili do
razina s kojih se u trenutačnoj situaciji vjerojatno neće
značajnije mijenjati. No prostora za pomake i uštede, dakako,
uvijek ima, piše portal revijahak.hr.
Dakle, tko nije od onih koji policu osiguranja obavljaju
inercijom, u sklopu produžetka registracije u stanici za tehnički
pregled, uz malo truda vrlo često financijski može proći barem
malo bolje. Zanimljivo je, međutim, da nemali broj vozača s
kojima smo razgovarali na tu temu otvoreno priznaje da spada u
prvu spomenutu skupinu, upućujući na to da im se obijanje pragova
u pokušaju postizanja niže cijene, odnosno boljih uvjeta ne
isplati te da se uglavnom zadovoljavaju s 50 posto dosegnutog
bonusa, i to iz dva dobro poznata razloga.
Jedan od njih je činjenica da se na taj način često ne može
uštedjeti više od nekih pet do deset posto na cijeni, a drugi
činjenica da se i taj popust često istopi u obročnom plaćanju
koje je za mnoge domaće vozače ako ne jedina, a ono sigurno
najpopularnija opcija. S druge strane, obavezno se osiguranje
uzima zdravo za gotovo, kao tek još jedan u nizu nameta za
vozače, i neki bi vlasnici vozila ugovor za takvu policu, u
slučaju da će im to uštedjeti koju kunu, potpisali i s crnim
vragom. NIšta čudno, jer oni se sami iz tog osiguranja nikad neće
morati naplatiti, a za drugu, oštećenu stranu u eventualnom
udesu, koga briga.
Više osiguranja – bolja cijena
Neupućenima možda zvuči ružno, ali situacija je jednostavno takva
i svi su vozači na cesti zapravo u istom sosu. Stoga logika koje
se većina pridržava obično kaže: za policu osiguranja od
odgovornosti najbolje je uzeti najjeftiniju ponudu, nebitno koje
osiguravajuće kuće, a za policu kaska onu osiguravajuće kuće koja
je na dobrom glasu u slučajevima eventualne štete. Drugim
riječima, onu koja neće praviti probleme s naplatom.
S takvim se stavom slaže i Eduard Škarupka,
profesionalni vozač s više od 20 godina iskustva, koji i privatno
svake godine prolazi proceduru registracije i osiguranja za više
vozila, sad konkretno dva osobna automobila i jedan
motocikl.
– Ni za jedno od navedenih vozila trenutačno ne plaćam kasko
osiguranje jer mi ono jednostavno nije potrebno zato što je riječ
o prosječnim obiteljskim autima, Renaultu Cliju i Peugeotu 106 te
motociklu Kawasaki Versys 650, svima s desetak godina starosti.
Nastavlja kako se nekad cijena police rušila prikupljanjem ponuda
od raznih ponuđača, što je zahtijevalo malo vremena i truda.
Danas, kaže, taj se posao obavlja preko interneta, jer su se u
posljednjih nekoliko godina pojavile specijalizirane web stranice
(www.kompare.hr, www.osiguraj.me, www.dosi.hr…) koje na temelju
osnovnih podataka (registracijska oznaka, osobni podaci o
vlasniku) traži i uspoređuje cijene umjesto vas i upućuje vas na
najbolju ponudu. Prema njegovim iskustvima, takva je obično
doista nenadmašna.
No osim na cijeni same police, može se uštedjeti i posredno, pa
neke od ponuda znaju uključivati poklon bonove (recimo, za kupnju
goriva u vrijednosti od 200 kuna) ili druge popuste (osiguraj.me
trenutačno osigurava 250 kuna dodatnih popusta za kupovine na
crnojaje.hr) te se prilikom odlučivanja i takve ponude trebaju
uzeti u obzir. Na pitanje kako je i kad ostvario najbolje
popuste, Škarupka nema dileme: bilo je to prije nekoliko godina,
kad mu je jedna kuća napravila ponudu za skupno osiguranje koje
je uključivalo tri osobna vozila, motocikl i osiguranje kuće.
Točnog se iznosa, kaže, ne može sa sigurnošću sjetiti, no siguran
je da je na tom grupiranju barem jedno od spomenutih osiguranja
dobio potpuno besplatno.
Što se kasko osiguranja tiče, finese vezane uz njega zahtijevaju
posebnu, znatno detaljniju temu, ali Škarupka se prisjeća da je i
on svojedobno, kad je ugovarao policu za osobni automobil, platio
cijenu koja nije bila među najpovoljnijima na tržištu, ali je to
napravio svjesno jer se bojao tad visokih cijena limarije za
Hondu i želio je biti siguran da u slučaju potrebe za popravcima
neće imati problema s naplatom štete. I dobro je postupio, kaže,
jer mu je nedugo zatim tuča potukla automobil.
U Italiji razlike po regijama i gradovima
A kakva je situacija po tom pitanju u inozemstvu?
Tomislav Kovačić već gotovo 30 godina živi i
radi u Italiji te, slično kao i Eduard, svake godine treba
razmišljati o registraciji dva osobna automobila i jednog
motocikla. I slično kao i on, trenutačno osiguranja plaća u dvije
zasebne skupne police, od kojih jedna obuhvaća dva osobna
automobila, a druga motocikl Triumph Bonneville i obiteljsku kuću
u jednome mjestu u Pijemontu. Nju je, objašnjava, spojio s
motociklom upravo kako bi postigao bolju cijenu, na prijedlog
osiguravatelja, te je zahvaljujući tome dobio puno bolje
financijske uvjete i za osiguranje stana i za osiguranje
vozila.
Kad dođe vrijeme za registraciju, kaže, znaju ga zvati iz
osiguravajuće kuće kod koje je ranije imao policu, a i cijene se
zahvaljujući jako slobodnom tržištu znaju prilično mijenjati. I
tamo se, nadalje, cijene razlikuju po provincijama pa su one u
većim i glavnim gradovima regija, poput Torina, općenito više
nego u manjim mjestima i selima. Uz to, znaju se dosta
razlikovati i među gradovima, pa je Napulj, primjerice, prilično
skup jer je na lošem glasu zbog rizika od krađe i učestalih
pokušaja izvlačenja novca od osiguranja kroz namjerno izazivanje
manjih sudara s lakšim oštećenjima limarije, koja se zapravo
nikad ne popravljaju.
U osiguravateljski biznis, primijetio je Tomislav, u Italiji su
se u posljednje vrijeme uključile i neke banke, čak i pošta, pa i
to sigurno ima utjecaja na tržište. Dio posla i tamo obavljaju
spomenute stranice za usporedbu (najpoznatija je www.facile.it,
iza nje stoji online osiguravajuća kuća), a od specifičnosti
tržišta spominje niže osiguranje za kampere (jer su puno rjeđe na
cesti) i mogućnost zamrzavanja već plaćenog osiguranja. Ta opcija
vrijedi samo za motocikl, a funkcionira tako da nakon,
primjerice, četiri iskorištena mjeseca od osiguravatelja može
zatražiti pauzu od nekoliko mjeseci (najmanje dva), dok recimo ne
prođe zima, a uvjeti ponovno postanu dobri za vožnju.
Na kraju, za novi automobil (Kia Rio), koji otplaćuje na rate,
morao je uplatiti kasko osiguranje, a nižu je cijenu police dobio
jer je pristao na ponudu osiguratelja da u vozilo ugradi tzv.
crnu kutiju, sve na temelju činjenice da će, osim njega i
supruge, automobil voziti i sin mlađi od 21 godine. No kao što
smo već rekli, finese kaskaju te u Hrvatskoj, i u inozemstvu,
zahtijevaju zasebnu temu…
