Kod nagodbi, nakon prometnih nesreća, treba paziti - odlučite li uzeti novac od osigravajućih kuća, postoji mogućnost da vam on neće biti dostatan za popravak vozila
Kako stoji na stranicama Hrvatskog ureda za osiguranje, u
Hrvatskoj je 14 društava za osiguranje koja se bave osiguranjem
od automobilske odgovornosti. Uobičajeno je da se odštetni
zahtjev podnosi na posebnom obrascu koji se može dobiti u svakom
društvu za osiguranje.
Društvo za osiguranje kojem ste podnijeli odštetni zahtjev obavit
će procjenu štete na vozilu, nakon čega možete prići popravku
vozila. No ovdje treba upozoriti vozače na jednu zamku. Naime,
iako je novac koji osiguravatelji ponude uvijek primamljiv,
izvjesno je da, ako uzmete na ruke taj novac, za taj iznos
vjerojatno nećete uspjeti popraviti auto. Barem ne kod ovlaštenog
servisera.
Naime, prošle godine je na jednom stručnom skupu izrečena ova
rečenica: Osiguravatelji isplaćuju i guraju isplatu putem
pogodbe jer se ne obračunava PDV, pa im je jeftinije 25 posto!
Vlasnik vozila nema novca da ga popravi u ovlaštenoj ili
neovisnoj radionici! Auto završava u sivoj zoni, gdje su upitne
kvaliteta i točnost popravka, a država je zakinuta za milijune.
Redakciji Revije HAK javio se i čitatelj, vlasnik
automobila, koji je iskusio i potvrdio nam cijelu priču. O čemu
je zapravo riječ?
– Imao sam nesreću. Dok sam stajao na raskrižju u Zagrebu i čekao
da se uključim u promet, drugi automobil se zabio u moj. Vozač
nije gledao i rekao mi je da je mislio da sam već krenuo.
Nasreću, vozio je nekih 20-30 km/h pa šteta nije bila velika,
imao sam udubljenje i oštećenje na braniku veličine kovanice od
pet kuna. Međutim, bilo mi je krivo jer mi je to bilo prvo
oštećenje na autu starom tek dvije godine – govori nam čitatelj
koji je iskusio slučaj pogodbe.
− Ništa, čovjek je priznao krivicu i otišli smo na
osiguranje na procjenu štete. Tamo su snimili sve kako se
dogodilo i onda su mi dali procjenu, mislim da je bilo oko 1100
kuna. Rekli su mi da mogu izabrati želim li isplatu novca na
račun ili da odem kod ovlaštenog automehaničara koji će sanirati
štetu, a onda on šalje račun njima i oni to rješavaju. U tom
slučaju, iznos je 25 posto veći, zbog PDV-a. Uz to, mogu oni meni
isplatiti tu procjenu, onda je plaćam automehaničaru, a ako bude
veći račun od isplaćenog, onda šaljem račun osiguravatelju da mi
refundira novac – navodi čitatelj i dodaje:
– Ali nije mi vrag dao mira, pa sam im rekao da ću im se
javiti s odlukom u roku od nekoliko dana. Zatim sam otišao kod
ovlaštenog automehničara i servisera te me šokiralo ono što mi je
rekao. Kaže on meni da ako ću popravljati auto na vlastiti
trošak, onda će biti puno skuplje nego ako ide preko
osiguravatelja.
Kontaktirali smo tog automehaničara koji nam je rekao kako je sve
istina.
– Gledajte, mi nemamo izbora. Kad nam dođe ponuda za popravak
štete preko osiguravatelja, jednostavno smo prisiljeni prihvatiti
njihove procjene i cijene. Jer oni nam daju dosta posla, a ako ih
odbijem, oni će već naći nekog drugog. Druga je stvar kad vlasnik
vozila dolazi popraviti auto na vlastiti trošak, onda mu
zaračunavamo rad po našim redovnim cijenama. To je jednostavno
tako. Ne mogu si priuštiti da odbijem ponude osiguravatelja –
govori nam serviser koji je iz posve jasnih razloga htio ostati
anoniman.
– Kad sam to sve čuo, nisam imao izbora. Bilo je ili uzeti novac
i ne popravljati uopće kvar kod ovlaštenog automehaničara ili
složiti se s procjenom i time da se popravak napravi kod njihova
automehaničara. Neki prijatelji su mi sugerirali da se žalim na
iznos procjene jer je riječ o autu starom tek dvije godine i da
je ta procjena preniska, s obzirom na to da se ne zna je li što
oštećeno ispod branika. Napisao sam žalbu, ali glatko su me
odbili i ostali pri svojoj procjeni. Iskreno, na kraju sam se
ipak odlučio za isplatu novca, a to oštećenje nikad nisam
popravio. Bio sam malo u stisci i odlučio iskoristiti taj novac
za nešto drugo, što je u tom trenutku bilo potrebnije obitelji –
govori nam čitatelj.
Nema komentara
Iako smo poslali upit Hrvatskom uredu za osiguranje da nam
komentiraju ovakve nagodbe, do objavljivanja ovog
broja Revije HAK nismo dobili odgovor. No prema onome što se može
vidjeti u njihovu godišnjem izvješću, u Hrvatskoj je 2016. godine
bilo čak 2,325 milijuna vozača motornih vozila te gotovo dva
milijuna registriranih vozila.
– Ukupno je tijekom 2016. godine izdana 2,090.121 polica obveznog
osiguranja od automobilske odgovornosti što je bilo 3,3
posto ili 66.636 polica više u odnosu na 2015. Ukupna zaračunata
bruto premija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u
2016. iznosila je više od 1,94 milijarde kune. Ukupno je za štete
temeljem obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti
isplaćeno 1,03 milijarde kuna ili 4,7 posto više u odnosu na
2015. Prosjećno isplaćeni iznos po šteti iznosio je 12.532 kune –
stoji u izvješću HUO-a.
No nigdje se ne navodi koliko je od toga bilo isplata
automehaničarskim radnjama i serviserima, a koliko je bilo
isplata vlasnicima vozila putem nagodbi, dakle bez PDV-a. No mora
se reći kako je krajnja odluka isključivo na vlasniku vozila.
Istina, osiguravateljima je bolje kad vlasnik prihvati isplatu
putem nagodbe, jer u tom slučaju ne plaćaju PDV, no kad vlasnik
ponudu odbije, oni nemaju izbora te ponuđeni iznos, plus PDV,
isplaćuju automehaničarima.
– Istina, kad je riječ o nagodbama i isplatama vlasnicima vozila,
onda se ne plaća PDV, a isto je slučaj i s vozilima koja su
registrirana preko tvrtki ili leasing kuća. No ne bih rekao da
osiguravatelji guraju nagodbe. Mi ponudimo klijentu iznos, a na
njemu je da se odluči hoće li ga prihvatiti ili je radije za
opciju da se kvar ili oštećenje otkloni, a da troškove kasnije
riješavamo mi s automehaničarom koji je popravljao auto – govori
nam zaposlenik jedne osiguravateljske kuće.
– Ono što možda mogu reći da osiguravatelji guraju jest to da
preporučuju neke svoje automehaničare za uklanjanje kvarova i
oštećenja, iako je to preporuka, a ne obaveza – navodi
osiguravatelj i dodaje kako nije riječ ni o kakvim sumnjivim
poslovima, nego o servisima s kojima osiguravatelji dulje posluju
i koji prihvaćaju njihove procjene.
Što se radilo…
Klijent je taj koji donosi odluku gdje želi popraviti auto, ali
ako taj popravak bude veći od procjene osiguravatelja,
onda se uz račun mora detaljno obrazložiti što je sve
automehaničar radio, zašto, po kojoj satnici itd. Ako
osiguravatelj utvrdi da je riječ o opravdanom trošku, isplatit će
taj iznos, ali on se može i osporiti ako se utvrde nepravilnosti.
Primjerice, ako je popravljano nešto što nije bilo oštećeno u
konkretnoj prijavi štete.
U svakom slučaju, izvjesno je da većina vlasnika vozila koji
prihvate isplatu putem nagodbi ili učine isto kao i naš čitatelj
ni ne poprave oštećenje, dok drugi koji uzmu novac, ako je riječ
o kvaru koji utječe na vozne karakteristike i sigurnost u vožnji,
pokušavaju sami ili s prijateljima popraviti kvar. A takvo
rješenje, ako nije stručno i kvalitetno napravljeno, nerijetko
loše završi. Posebice kad se zna da je prosječna starost vozila u
Hrvatskoj u 2016. godini bila gotovo 14 godina.
Novac koji će vlasnicima oštećenih vozila ponuditi osiguravatelji
sigurno može malo popraviti kućni budžet, ali dugoročno
gledajući, možda je ipak bolje stvar prepustiti profesionalcima.
Vaše će vozilo biti kvalitetno popravljeno, a s troškovima,
isplatama i PDV-om neka se bave automehaničari i osiguravatelji.
Uz to, ako budete nezadovoljni popravkom, možete se žaliti i
zahtijevati bolje rješenje, a ako ćete auto popravljati sami, a
loše, poslije možete samo – kukati.
