Od početka snimanja do početka ove godinene utvrđeno je više od 333.000 prekršaja. Proračun je napunjen, ali je otvorena upitnost kvalitete sustava
Bez obzira koliko spočitavali sustav fiksnih policijskih kamera
za nadzor prometa i brzine vozila u Hrvatskoj, moramo priznati da
su kamere itekako doprinijele značajnom smanjenju broja
nastradalih, toj bolnoj temi koja nas je prikovala pri dnu
ljestvice prometne sigurnost u EU-u.
No i dalje su u pravu mnogi koji sustav kritiziraju i traže
hitna rješenja, tvrdeći kako je previše slučajeva kada te
iznimno skupe kamere služe punjenju državnoga proračuna i ničemu
drugome.
Potvrdit će nam to i primjer triju kamera koje su postavljene na
Državnoj cesti D1, na dionici između Zagreba i Karlovca,
‘načičkanoj’ kamerama kao nijedna u Hrvatskoj. No prije ćemo se
osvrnuti na opće pokazatelje u vezi s time, koji se odnose na
razdoblje od postavljanja kamera do kraja prošle godine.
Dakle, od početka snimanja do kraja 2017. utvrđena su 333.603
prekršaja. Trenutačno je u funkciji 28 takvih kamera, a policija
ih premješta na 62 lokacije na kojima su za njih postavljenja
kućišta. Uz prekršaje ograničenja brzine na temelju njihovih
snimki mogu se sankcionirati i neki drugi prekršaji poput
korištenja mobitela i nekorištenje sigurnosnoga pojasa.
Broj svih utvrđenih prekršaja u 2017. godini, s najviše
prekoračenja brzine, bio je 110.824. Zapravo – trećina svih. To
je objašnjivo tempom povećanja mreže policijskih kamera. Tako će
biti i nadalje jer je najavljeno postavljanje još 29 uređaja i 92
kućišta na području policijskih uprava Ličko-senjske, Međimurske,
Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske,
Virovitičko-podravske, Zadarske, Šibensko-kninske i
Dubrovačko-neretvanske te dodatnih na područjima policijskih
uprava Osječko-baranjske, Splitsko-dalmatinske i Varaždinske.
Kako piše portal autostart.24sata.hr, najveći prigovor vozača
upućen je stručnjacima i zakonodavcima zato što se ne postavljaju
upozorenja o kamerama. Pa tko to još želi stotinama i tisućama
kuna platiti snimku kako juri u prekršaj? Upozorenje bi nas
usporilo i tako bi bio postignut cilj. No, to je prva potvrda da
se želi naplatiti kazna, a ne spriječiti prekršaj ili nesreća.
Druga su potvrda – lokacije kamera. Naprimjer, u mjestu Čeglje
kamera je skrivena u – krošnji stabla. Oni koji dolaze iz smjera
Zagreba ne vide ju pa mahom budu snimljeni kako jure preko
pješačkoga prijelaza, iako je škola u blizini. Oni iz suprotnog
smjera uspore ako ju na vrijeme vide. To su mahom lokalni vozač.
Budu prespori pa ih upravo tu pretječu oni koji ne znaju za
kameru.
U Pavučnjaku je lokacija kamere apsurdna. Kada već prođu semafor
i pojure ne bi li lakše svladali veliku uzbrdicu dugo oko 300
metara, snimit će ih kamera do zadnjega trenutka sakrivena
velikim reklamnim panoom. Ako se htjelo osigurati križanje s
pješačkim prijelazima, ona je besmislena jer su ga vozila već
projurila. A oni koji dolaze iz smjera Zagreba i voze ka
križanju, nakon samo nekoliko metara bivaju zaštićeni tim panoom,
kamera ih ne vidi, pa jure kroz raskršće.
U Draganiću kamera snima, kao i prethodne, u oba smjera. No,
nakon što ju iz smjera Karlovca prođete pa dodate gas tek stižete
na pješački prijelaz i raskršće. Malotko tu uspori.
Naprotiv! Dakle, od kamere nikakve koristi. Osim za
proračun. Zasigurno je veći efekt brojača brzine koji zbog
prekoračenja gasi zeleno svjetlo na semaforu. Ima ih i na
Podravskoj magistrali i svako dodavanje gasa je stoga besmisleno.
Uistinu su učinkoviti. I neusporedivo jeftiniji. Osim za državni
proračun.
‘Preživite’ li susret s ove tri kamere nemojte se opustiti do
Karlovca. Jer, na tek rekonstruiranome dijelu ceste s nogostupom
ograničenje je 50 km/h, a zapravo bi moglo biti i 60 km/h i
teško je shvatiti zašto nije pa mnogi voze i 80 km/h i
više. No, svakih malo može se dogoditi da projurite pokraj
tronošca s kamerom, koji ‘viri’ iz grmlja, a policajci se
pojave tek kad ste snimljeni. Da su i oni i tronožac vidljivi svi
bi vozili propisno.
